Predsjedničina najava da će pomilovati oboljelog Huanita Luksetića, pravomoćno osuđenog na dvogodišnju zatvorsku kaznu zbog uzgoja konoplje, javnost je dočekala s odobravanjem. Međutim, dvojica bivših predsjednika, Stjepan Mesić i Ivo Josipović, kao i ustavnopravni stručnjaci, upozoravaju kako je njezina praksa da odluke o pomilovanjima donosi sama, bez konzultacija s Komisijom za pomilovanja, u najmanju ruku dvojbena.
Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović u prvoj je godini mandata, početkom 2016., nakon skandala s prvom rundom odluka o pomilovanjima koje je donijela, raspustila Komisiju za pomilovanja, na čijem je čelu bio sveučilišni profesor kaznenog prava Davor Derenčinović, svalivši time krivnju za niz spornih odluka o pomilovanjima na to tijelo, kao i na svojeg tadašnjeg savjetnika Vladimira Šeksa.
Predsjednica je, podsjetimo, pomilovala čovjeka osuđenog u aferi Karlovačka banka, Danka Seitera koji je oprostio kreditni dug Nikoli Hantelu, najvećem donatoru njezine izborne kampanje, zatim kontroverznog Leona Sulića i slično. Nakon raspuštanja Komisije za pomilovanja novo savjetodavno tijelo nije imenovala, a u međuvremenu je pomilovala 14 osuđenika.
Upute savjetnika
Oba bivša hrvatska predsjednika, i Mesić i Josipović, za razliku od aktualne predsjednice Grabar-Kitarović, pravnici su po obrazovanju, ali su unatoč tome imali povjerenstva za pomilovanja. Stjepan Mesić ističe da je Komisija za pomilovanja kao savjetodavno tijelo predsjedniku itekako potrebna jer se šef države jednostavno ne stigne upuštati u ocjenu svake pojedine molbe za pomilovanje. Predsjedničkom uredu, rekao nam je Mesić, stignu stotine molbi za pomilovanje i jednako toliko mišljenja Ministarstva pravosuđa.
U predsjednikovoj Komisiji za pomilovanja, podsjeća Mesić, sjede pravnici, ali i ljudi drugih profesija, koji temeljito pregledaju svaki zahtjev i mišljenje Ministarstva, analiziraju obiteljske prilike svakog osuđenika i predlažu predsjedniku odluke o pomilovanju. Predsjednik jednostavno ne stigne i ne može sam obaviti sav taj posao, tvrdi Mesić, “a predsjedničke odluke o pomilovanju bez mišljenja Komisije čisti su voluntarizam”. Mesiću je posebno neshvatljivo da je u slučaju Huanita Luksetića predsjednica najavila svoju odluku i prije nego što je dobila mišljenje Ministarstva pravosuđa.
Predizborni trik?
- Ta odluka čista je predizborna propaganda - rekao nam je Mesić. I Ivo Josipović ističe da je predsjedniku prijeko potrebna Komisija za pomilovanje kao savjetodavno tijelo premda to zakonom nije propisano.
- Iako sam doktor kaznenog prava, prije odluka o pomilovanjima vrlo sam pažljivo slušao što mi predsjednik Komisije, doktor kaznenog prava i bivši sudac Vrhovnog suda Petar Novoselec, ima reći da ne bih ishitreno i neoprezno pomilovao nekoga koga ne bih trebao pomilovati. Spis svakog osuđenika kojeg sam pomilovao prethodno sam pročitao od korica do korica i nikada nisam pomilovao osobe osuđene zbog teških kaznenih djela poput teških gospodarskih i ratnih zločina te sličnog - rekao nam je Josipović, koji je za aktom pomilovanja posezao znatno rjeđe od svojeg prethodnika, Mesića.
Ako predsjednik nema Komisiju za pomilovanja, onda se, ističe Josipović, postavlja pitanje postoji li netko u sjeni tko na netransparentan i nevidljiv način utječe na njegove odluke o pomilovanju. - Kad postoji Komisija, onda jasno znate tko su osobe koje su mogle utjecati na odluke o pomilovanjima - objašnjava.
Ono što je Josipoviću sporno u predsjedničinoj najavi o pomilovanju Huanita Luksetića jest činjenica da je javno pozvala osuđenika da zatraži pomilovanje i najavila da će ga pomilovati na temelju nekoliko novinskih članaka i prije nego što joj je Ministarstvo pravosuđa dostavilo njegovu molbu, spis i mišljenje. - Iz toga je predsjedničin motiv u ovom slučaju prije svega bio reklamerski - zaključio je.
Zanimalo nas je kako ustavnopravna struka gleda na predsjedničinu praksu da sama, bez konzultacija sa savjetodavnim tijelom, odlučuje o pomilovanjima.
Sve po zakonu
Izvanredni profesor na katedri za ustavno pravo u Zagrebu Đorđe Gardašević rekao nam je da prema Ustavu RH, predsjednik Republike ima potpuno samostalno pravo dati pomilovanje. - S druge strane, u obavljanju svojih dužnosti predsjednik može, premda i ne mora, tražiti pomoć savjetodavnih tijela, čije članove samostalno imenuje. S obzirom na kompleksnost materije pomilovanja općenito, smatram da bi bilo prikladno da predsjednik traži ekspertno mišljenje - naveo je Gardašević.
Na pitanje je li se predsjednica trebala suzdržati od najava da će pomilovati Huanita Luksetića i dok ne dobije izvješće Ministarstva pravosuđa o tom slučaju, Gardašević odgovara: - Dobra bi praksa svakako upućivala da se takvo izvješće pričeka.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....