Otvoreni natječaji za javne funkcije narasli su do vruće političke teme negdje koncem 90-ih i početkom 2000-ih godina. Bio je to razdoblje kad je Hrvatska postupno izlazila iz tuđmanističke demokrature. Uzusi 90-ih odbacivani su kao dječje demokratske bolesti, a zemlja se iz petnih žila nastojala - da, tako se to tada zvalo - "normalizirati".
Dio tih "dječjih bolesti" bila su i imenovanja na funkcije u kulturi, zdravstvu i javnim poduzećima. Do 1990. ljude je na te funkcije - kako se to kolokvijalno kazivalo - "postavljao komitet". Između 1990. i 2000. komitet se više nije zvao komitet nego središnjica, a o imenovanjima nije odlučivao izravno. No, u osnovi se stvar svodila na isto. Vladajuća bi stranka izabrala "svog" čovjeka, postavila ga, i to bi bilo...