Kad su u pitanju banke, moguće je i nemoguće, pa čak i da vam povrat novca bude umanjen za tisuću kuna i da se nikome ne možete žaliti jer je sve prema propisu i legalno.
Takvo je bilo iskustvo jedne čitateljice Škrtice koja je u samo jedanaest dana ostala i bez plaćene usluge i bez 1000 kuna, a da pritom nije bila ni kriva ni dužna.
Dogodilo se sljedeće: bukirala je dvije aviokarte koje je platila dva puta po 830 kanadskih dolara, odnosno 9600 kuna.
No, sudbina je htjela da joj prijevoznik nakon nekoliko dana javi da je let otkazan, da nemaju mogućnost nju i supruga prebaciti na neki novi let i da im nude povrat novca na istu karticu s koje je iznos i uplaćen.
Naravno, pristali su, no ostali u šoku kad je novac konačno stigao - umjesto 9600 kuna, na račun joj je sjelo 8600, dakle tisuću kuna manje od onoga što je prvotno uplatila.
Kako je to moguće?
O, moguće je, a ako pitate one koji nadziru financijsku zaštitu potrošača, odgovornost je na potrošaču koji nije detaljno proučio opće uvjete, niti ugovorne odredbe u trenutku kad je u banci ugovarao karticu.
Ukratko, što se ovdje zapravo dogodilo?
Jednostavno rečeno, 1000 kuna našoj je čitateljici pojela "tečajna razlika" nastala u procesu konverzije novca, prvo iz kuna u kanadske dolare, a potom iz tih istih dolara u kune.
Dakle, kad je naša čitateljica s kunskog računa Air Canadi platila dva puta po 830 dolara, njezina je banka kune morala preračunati u kanadske dolare, i to po prodajnom tečaju koji je na taj dan iznosio 5,810 kuna za jedan kanadski dolar.
Tom prilikom račun joj je terećen za 9600 kuna, novac je otišao za Kanadu, a čitateljica i njezin suprug radovali su se skorašnjem putovanju.
No, 11 dana kasnije, tvrtka otkazuje let i odobrava povrat, a čitateljici vraća iznos od dva puta 830 kanadskih dolara, koje PBZ sada mora preračunati u kune.
Za to koristi kupovni tečaj koji na dan 16. studenoga, kad se obavlja povrat, iznosi 5,286 kuna za jedan kanadski dolar.
Suma sumarum, iako je Air Canada našoj čitateljici vratila identičan iznos u kanadskim dolarima, kad ga je banka preračunala u kune, u tečajnoj je razlici nestalo čak 1000 kuna te je našoj čitateljici sjeo umanjen iznos.
"Općim uvjetima poslovanja navedena su pravila konverzije za kartične transakcije te su oni dostupni na internetu i u poslovnicama banke. Primjerice, ako je riječ o kartici vezanoj uz kunski račun, isti se tereti u kunama za iznos troška konvertiran po prodajnom tečaju za devize s tečajne liste na dan terećenja, dok se transakcija povrata konvertira po kupovnom tečaju za devize s tečajne liste na dan odobrenja povrata", stoji u obrazloženju PBZ-a.
Slično nam potvrđuju i u HNB-u kojeg smo pitali je li to doista normalno da tečajnu razliku u ovakvoj situaciji podmiruje potrošač.
Ispada da jest, naravno, ako su visine naknade i tečaj po kojemu se to događa definirani ugovorom, što su banke uglavnom osigurale.
Problem je što se većina potrošača teško snalazi u tom bankarskom jeziku, a potom transakcije u stranim valutama najčešće obavljaju u euru na primjeru kojeg uglavnom ne primjećuju tečajne razlike pri povratu robe, iako i ovdje one postoje.
No, manje su zamjetne jer je euro stabilniji od kanadskog dolara i ima manje razlike između prodajnog i kupovnog tečaja pa su u slučaju povrata novca automatski i manje razlike u iznosima.
Potrošačima tako nije ostalo previše manevarskog prostora dok god je banka pitanje transakcija u stranim valutama pravilno definirala u ugovoru, a potrošača pravovremeno obavijestila o tečaju i naknadama koje će primijeniti.
Jedna od mogućnosti za potrošače u ovakvim je situacijama umjesto povrata novca od trgovca tražiti vaučer u iznosu uplaćenih sredstava u stranoj valuti, što bi trebalo jamčiti "vrijednost za novac", naravno, ako postoji ta mogućnost.
U suprotnom, znajte da ćete razliku u tečaju snositi sami.
A vaš novac ostat će zarobljen negdje u bankarskom sustavu...
Imate prijedlog za veliku škrticu?
Pišite na Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
