Andrej Plenković ovu Vladu može spasiti samo običnom, poniženom i bezvrijednom bižuterijom

1. Kao bivši saborski zastupnik, kako ste doživjeli novu galeriju likova koji su položili prisegu na konstituirajućoj sjednici Sabora?

- Ako želimo saznati kakvo je lice hrvatske demokracije u točno određenom vremenu, onda trebamo pogledati lica onih osoba koje su u tom vremenu položile prisegu za saborske zastupnike. To što vidimo u Saboru, to smo, u političkom smislu, mi.

Svaki pojedinačni um koji je u srijedu prisegnuo, zbraja se u opći um našeg javnog života. Naš javni život bit će definiran snagom tih umova koji će se nastaniti u zakone, a ti zakoni odredit će život institucija, razinu naših građanskih prava i naše sigurnosti. Mislim da je ovo dovoljno dobar razlog da naše osjećaje smjestimo unutar granica zabrinutosti i očaja.

2. Kakvi ste se osjećali kada ste svoje-dobno postali saborski zastupnik?

- Sve odluke donosim iz duboke svijesti da je moja egzistencija jednokratna i da živjeti ujedno znači i nestajati u vremenu. Zbog toga nikad nisam preuzeo identitet saborskog zastupnika, to je identitet za slabiće, za one koji se ne mogu nositi s vlastitim životom, pa iznutra sebe same ostavljaju, kako bi na ruševinama vlastitog života izgradili umišljaj političke bitnosti.

Takvi žele trajno i stalno ostati u politici, ali njihova politika je politika jednog dana koji se neprestano ponavlja, to je politika izgubljenog jednog ili izgubljenih nekoliko života, ovisno o broju zastupnika koji su ušli u Sabor kao predstavnici određene političke opcije.

Preuzimajući ulogu zastupnika, osjetio sam duboki prijezir prema zastupnicima koji su javnosti na pladnju ponudili vlastitu intimu. Zastupnici za koje znamo kako im se zovu supružnici i djeca, što rade i kakve su navike članova njihovih obitelji, egzekutori su egzistencijalne bitnosti i političke su štetočine jer ne znaju razliku između javnog i osobnog života.

3. Uh! Koje ste svoje ciljeve ispunili, a za koje niste naišli na razumijevanje ni u stranci, niti na političkoj sceni?

- Za mene je političko djelovanje smisleno samo ako počiva na ljudskim pravima i ako takvo djelovanje štiti ljudska prava. Nisam bio član stranke, ali djelovao sam u Klubu zastupnika stranke koja se razvila u stranku aktivnog negiranja ljudskih prava pa je sasvim razumljivo da je moje djelovanje bilo usamljeno, ono zato nije bilo istinsko političko djelovanje, jer ono počiva na grupi ljudi i političkoj strukturi.

Zadovoljan sam što sam se uspješno suprotstavljao nacionalizmu, homofobiji, šovinizmu, ksenofobiji, religijskom fanatizmu i svim onim patologijama koje neprestano plutaju u našem javnom životu i pretvaraju ga u pustinju.

4. Što kažete na Milanovićevo ignoriranje konstituirajuće sjednice i odlazak predsjednika u restoran Tač?

- To je autentični Zoran Milanović.

5. Jesu li rezultati Mosta za vas iznenađenje nakon što su im mnogi prognozirali izborni krah?

- Most polako nestaje, to govore i rezultati izbora, ali ne nestaje onako brzo kako mu je nestanak prognoziran. Sad su točno 60 posto živi u odnosu na prošli saziv Sabora jer su osvojili toliko mandata. Ostvarili su uspjeh zahvaljujući tome što je hrvatsko društvo odgajano u duhu turskih sapunica pa su, razotkrivajući emocionalne odnose bračnog para Selak-Raspudić, izazvali simpatije jednog dijela birača koji je želio pratiti razvoj njihovih emocija i u Saboru, pa su im poklonili 60 posto nekadašnjeg života. Mostu je sada problem kako dobiti vidljivost, zato provociraju sukobe s progresivnim snagama na ljevici, žele da ih oni napadnu i tako učine vidljivima. Zato Nikola Grmoja izmišlja prijetnje od Tomaševića, kao što je nekoć izmislio da mu je prijetio Furio Radin.

6. U petak ste na svom profilu analizirali prvi nastup obitelji Raspudić. Njihove međusobne replike nazvali ste incestuoznim?

- Da, Most je razvio endogeni model političkog djelovanja. Sami sebe hvale, sami o sebi pričaju, sami sebi lažu, sami sebe ohrabruju i sami sebi repliciraju. Kada jedan njihov zastupnik raspravlja, onda mu svi ostali repliciraju. Replike ne služe da polemizirate unutar iste političke obitelji ili stranke. Takvo repliciranje nazvao sam incestuoznim repliciranjem. Ono je u formi političke parodije došlo do izražaja kada je Nino Raspudić replicirao Mariji Selak-Raspudić.

7. Je li za vas iznenađenje slab rezultat SDP-a, a dobar zeleno-lijeve koalicije Možemo!?

- Nije, SDP je prazno mjesto socijaldemokracije, koje se povremeno ispuni matematičkim modelom u režiji Arsena Bauka. Kada zbrojimo prazno mjesto socijaldemokracije i Baukovu matematiku, onda saborski odbori koji skrbe o braku i obitelji te ravnopravnosti spolova završe u rukama desnice. Zeleno-lijeva koalicija, uz nekoliko mandata na centru, jest koalicija nade u ovom sazivu Sabora. Neka budu oprezni, nadom se ne igra.

8. Što je malim strankama poput Pametnog i ostalih sada činiti u mandatu koji ih očekuje?

- Male stranke trebaju imati, da se poigram naslovom jedne Tuđmanove knjige, velike ideje. Ovaj mandat im je prilika za rast ili organiziranje likvidacijske skupštine.

9. Domovinski pokret sa svojih 16 zastupnika ostaje kao mrtvi politički kapital. Mislite li da među njima ima kandidata za političke žetončiće prilikom prvog krpanja Plenkovićeve Vlade?

- Oni su, kao i najnovija verzija Mosta, nastali kao oživljene sjene rashodovanog HDZ-a. Oni su obična, ponižena i bezvrijedna bižuterija koju se može uzeti, a da ništa za njih ne platiš. To će Plenković i napraviti.

10. Koji su prioritetni izazovi za Vladu kako bismo najbolje iskoristili ovo malo suvereniteta koji imamo?

- Unutarnji suverenitet izvire iz građana, a o građanima se skrbi tako da se štite njihova materijalna prava, da se razvija socijalna i pravna sigurnost te da se čuva istina koja počiva u slobodnim medijima. Dakle, ova bi Vlada, zbog suvereniteta, trebala nestati.