Svaki ubojica bi bio zadovoljan da u sudskom postupku prođe kao 37-godišnji Tomislav Šoljić iz Kaštela kojemu je Visoki kazneni sud u Zagrebu za 11 godina smanjio zatvorsku kaznu zbog ubojstva Marija Boljata (36) zvanog Pajkić i pokušaj ubojstva Joze Čabraje 14. lipnja 2020. godine u Kaštel Kambelovcu.
Ali samo on i njegova obitelj s tim nisu zadovoljni, zbog jednostavne činjenice što decidirano preko svog odvjetnika tvrde da Tomislav Šoljić nije ni bio na mjestu pucnjave, a kamoli nekoga ubio i ranio!
"Šoljića se u fazi policijske istrage nije ni spominjalo, na kamerama se ne vidi njegovo prisustvo tom tragičnom događaju te nitko od suoptuženika u tom postupku nije ni u istrazi ni na suđenju rekao ili tvrdio da je Šoljić nekoga ubio ni bio na mjestu događaja. U istrazi žrtva Jozo Čabraja daje izjavu da je ta djela počinio upravo Šoljić, a Boljatova sestra Ana Maletić na glavnoj raspravi potvrđuje sudu tu priču koju je čula od Čabraje.
Nitko od troje svjedoka – mještana koji su vidjeli događaj – ne spominje decidirano Šoljića, samo govore o visokom krupnom mladiću, a sudski vještak za balistiku Vedran Nuić utvrđuje činjenično stanje da je u Boljata i Čabraju pucano iz istog oružja. Šoljić je tražio rekonstrukciju događaja, što je Županijski sud u Splitu odbio kao nepotreban čin, a nije uvažena ni naša primjedba da iskaz Joze Čabraje nije konfrontiran, jer ga Šoljić i njegov tadašnji odvjetnik nisu mogli ništa pitati nego je ta izjava uzeta kao gotovi dokaz", govori Slobodnoj Dalmaciji Šoljićev odvjetnik Milko Križanović iz Zagreba.
Za dva djela 30 godina
Šoljić je nepravomoćno osuđen na Županijskom sudu u Splitu na ukupno trideset godina zatvora za ova dva djela, jer je sud utvrdio da je baš on s dva hica u leđa usmrtio Boljata, te da je s više hitaca iz pištolja ranio Jozu Čabraju. U pravomoćnoj presudi je ostao činjenični opis djela i on kao ubojica, ali s tim se očito ne miri ni sam Šoljić, a ni njegov zagrebački odvjetnik Milko Križanović, koji je prije dva i pol mjeseca Vrhovnom sudu RH uputio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude i ustavnu tužbu na Ustavni sud u kojoj tvrdi da njegov klijent, koji je u bijegu dvije i pol godine, nije imao pravo na pravično suđenje.
U zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude Šoljićev odvjetnik iznosi i do sada javnosti nepoznate činjenice.
Navodi daj je Visoki kazneni sud Republike Hrvatske Kž-74/2022 donio na sjednici Žalbenog vijeća dana 19. travnja 2022. Rješenje o ukidanju istražnog zatvora prvookrivljenom Jakovu Šimiću s obrazloženjem u točki 3. da je presuda Županijskog suda u Splitu K-9/2021 ukinuta povodom svih uloženih žalbi i da se predmet s Visokog kaznenog suda RH upućuje Županijskom sudu u Splitu na ponovno suđenje i odluku, pred potpuno izmijenjeno sudbeno vijeće.
"Dakle, u tom trenutku na temelju takvog rješenja Visokog kaznenog suda RH moj branjenik saznaje da je osuđujuća presuda Županijskog suda u Splitu na 30 godina zatvora za njega ukinuta. To rješenje postaje dostupno istoga dana, dakle 19. travnja 2022. odmah kada je sudsko vijeće završilo svoje vijećanje i donijelo odluku.
Šok i pravni nonsens za moga branjenika nastaje 23. lipnja 2022. kada zaprima rješenje i presudu Visokog kaznenog suda RH koja je datirana također sa 19. travnja 2022. kada je datirano i prvo rješenje, u kojem obrazloženju naglašavam u toč. 3 se navodi da je presuda na temelju žalbi ukinuta, no u ovoj odluci dostavljenoj 23. lipnja 2022. stoji da se samo djelomično prihvaća žalba moga branjenika kojem se kazna sa 30 smanjuje na 19 godina zatvora.
Opisano postupanje suda je nejasno i pravno nedopustivo u pravcu rušenja pravne sigurnosti da odluke suda koje nose isti datum zapravo su stvarno oprečne jedna drugoj.
Takvo postupanje daje bojazan mome branjeniku da je žrtva nezakonitog postupanja od samoga početka kaznenog progona, jer tijela kaznenog progona, policija i državno odvjetništvo uopće ga isprva nisu teretili da je bio na mjestu i u vrijeme počinjenja kaznenog djela, da bi sasvim iskonstruiranim i instruiranim iskazima ‘rekla-kazala‘ bez stvarnih svjedočkih iskaza očevidaca kroz istragu koja nije moga branjenika povezala s nijednim materijalnim dokazom, ipak bio inkriminiran, dok tijekom sudskog postupka nije izveden niti jedan materijalni dokaz vještačenjem, kao niti jedan personalni dokaz prepoznavanjem da bi moj branjenik uopće bio počinitelj kaznenog djela", stoji u Križanoviću zahtjevu, a o čemu javnost do sada nije znala ništa.
Povučeni iskaz Joze Čabraje
Žrtva Jozo Čabraja na glavnoj raspravi na Županijskom sudu je promijenio svoj iskaz koji je dao u istrazi i više nije teretio Šoljića kao izvršitelja kaznenog djela pokušaja njegova ubojstva.
U zahtjevu za izvanrednim preispitivanjem presude Šoljićev odvjetnik navodi da je Čabraja na glavnoj raspravi na Županijskom sudu u Splitu rekao da on nije vidio Tomislava Šoljića na kritičnom mjestu kada je u njega pucano, te da je bio u nesvijesti dok se pucalo u Boljata. Čabraja u prvom iskazu u istrazi nije teretio Šoljića za pucnjavu, niti ga je naveo kao sudionika samog događaja, nego neke druge osobe, da bi nakon dva mjeseca dao novi iskaz gdje spominje opet druge osobe da su pucale, a među njima i Šoljić.
"Iskaz u istrazi gdje sam teretio Šoljića sam dao dok sam nakon ranjavanja bio u predoperativnom stanju i pod utjecajem lijekova, te sam samo ponovio riječi policajaca koji su mi to rekli, a bili su u blizini mene.
Čabraja je tu svoju izjavu, u kojoj kaže da Šoljić nije bio na mjestu njegova ranjavanja niti je dakle pucao u njega, ovjerio i kod javnog bilježnika u Solinu, što sud nije uzeo u obzir. Obrazloženje je da sud presudu temelji samo na činjenicama i dokazima iznesenim na raspravi te se priložena izjava nije cijenila kao dokaz ni na drugom stupnju sudovanja, jer je ovjerenu izjavu dao nakon nepravomoćne presude od trideset godina.
Sud dakle nije cijenio ni Čabrajin iskaz dan na glavnoj raspravi gdje tvrdi da nije vidio Šoljića, nego se priklonio samo Čabrajinom iskazu iz istrage, a takvih iskaza je bilo nekoliko. Iako ni taj iskaz nismo mogli konfrontirati. Ovakvim postupanjem suda je povrijeđeno pravo mog klijenta na pravično suđenje, te je to i bio razlog za ustavnu tužbu" ističe Križanović.
Kad je Tomislav Šoljić toliko u pravu zašto se onda mirne duše ne pojavi u sudnici i sve to kaže u istrazi i glavnoj raspravi. Baš sve što njegov odvjetnik sada govori. Zašto mora bježati dvije i pol godine i tako preko drugih dokazivati svoju istinu?
Zašto se Šoljić ne pojavi?
Zna Šoljić da bi mu odmah bio određen istražni zatvor, to je sigurno, ali zna i da ima pravo na ponovno suđenje, pa kakav god bio ishod ove tužbe iz zahtjeva za izvanredno preispitivanje presude, on sve to može vratiti na početak svojim pojavljivanjem.
Pitali smo i to njegova odvjetnika koji nam kaže: "Moj klijent Tomislav Šoljić je otac osmero djece o kojima se skrbi zajedno sa svojom suprugom, te sve ovo vrijeme ne bi mogao privređivati ni brinuti se o njima jer bi mu sigurno bio određen istražni zatvor, a taj njegov čin samopojavljivanja sud sigurno ne bi adekvatno vrednovao. Najveći razlog je i to što je Šoljić teški plućni bolesnik koji je prebolio dvije emoblije pluća, te se boji da bi u zatvoru mogao doći u kontakt s COVID-om, što bi bilo kobno ne samo po njegovo zdravlje nego i njegov život", pojasnio nam je odvjetnik koji vjeruje da će u oba postupka dokazati da se njegovom klijentu treba ponovno suditi.
U istom predmetu gdje je Šoljić osuđen na 19 godina zatvora, Visoki kazneni sud je ukinuo presude Jakovu Šimiću, koji je bio osuđen na deset godina zatvora zbog pokušaja ubojstva Boljata, te braći Mati i Josipu Šukeru, kao i Toniju Vitaljiću zvanom Kubura koji je u bijegu, a koji su oslobođeni za ubojstvo u pokušaju pokojnog Boljata dok su za sudjelovanje u tučnjavi dobili svaki po dvije godine zatvora. U postupku je bio još i Ivan Radović koji je u međuvremenu umro, pa je u odnosu na njega postupak obustavljen.
Visoki kazneni sud odlučio je da će preostaloj četvorki suditi novo sudsko vijeće, a Šoljiću je pravomoćno dosudio devetnaest godina zatvora.
Kako smo pisali, Šoljić se nalazi na listi Interpola, na kojoj su još dvojica hrvatskih državljana, a među 55 je najtraženijih osoba iz Europske unije. Dok je bio u bijegu zbog ubojstva i pokušaja ubojstva Boljata i Čabraje, u Hrvatskoj je protiv njega podignuta kaznena prijava, u kojoj ga se sumnjiči da je u okviru grupe zvane "Složna braća" fakturirao drugim članovima nepostojeće račune za nepostojeće usluge i trgovine robom, na temelju kojih su od države tražili povrat PDV-a, a ukupna šteta je oko 51 milijun kuna.
