Godinu dana od podizanja optužnice zbog prometne nesreće sa smrtnim ishodom koju je skrivio iz nehaja, na Općinskom sudu u Novom Zagrebu ovog je tjedna počelo suđenje Goranu Sosi (52), ocu našeg nogometnog reprezentativca Borne.
Sosa je odbacio svaki vid krivnje pa će na idućim raspravama biti saslušani svjedoci, ali i vještaci koji će braniti svoje nalaze i mišljenja.
Riječ je o nesreći od 31. srpnja 2022. godine koja se dogodila oko 15.25 sati na Karlovačkoj cesti u Kalinovici nadomak Zagreba. U kobno vrijeme Sosa je brzinom od oko 40-ak km/h po Karlovačkoj cesti vozio Mercedes GLA 400 D njemačkih nacionalnih oznaka u vlasništvu kluba za koji mu igra sin. Kretao se u pravcu sjeveroistoka te je dolaskom do kućnog broja 2 navedene dionice došlo do tragedije - bočnog dodira s motociklom Honda SC51 koji je vozio 61-godišnji Nikola Jurčić.
Tužiteljstvo smatra da je Sosa u danom trenutku postupio protivno članku 70. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, odnosno da je lijevim prednjim kotačem počeo pretjecati vozila ispred sebe, a da se nije uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za ostale sudionike u prometu pa je uslijed toga okrznuo motocikl koji je bio u lijevoj traci i do čije je destabilizacije potom došlo. Motocikl se nastavio nekontrolirano kretati te je sletio u odvodni kanal, a njegovi dijelovi su se rasuli 20-ak metara u krug. Nesretni je, pak, Nikola odletio i tijelom probio žičanu panel-ogradu te udario u parkirani teretni automobil. Nažalost, pritom je zadobio mnogostruke ozljede koje su dovele do smrtnog ishoda na mjestu nesreće. Očevid na navedenoj dionici potrajao je satima, Nikolina Ruža je uzalud zvala i čekala da dođe kući, a umjesto voljenog supruga s kojim je provela 35 godina u braku i najljepše životne trenutke, na vrata su joj došli policajci.
Iako je gotovo dvije godine od tada prošlo, ogromna bol i nemjerljiva praznina gotovo su isti i dalje za suprugu preminulog. Unatoč tome, ipak je smogla snage kročiti u sudnicu novozagrebačkog suda i pogledati u oči osobu kojoj se sudi za smrt njezina supruga. Sosa ju, međutim, nije niti pogledao, a kamoli stisnuo ruku, izrazio sućut ili pokazao žaljenje.
A dok je sutkinja čitala ozljede koje je pokojni Jurčić, inače umirovljeni policajac, osnivač NK Donja Zelina i član MK Prigorje, zadobio, njegova supruga Ruža borila se s emocijama.
- Raspala sam se kad su čitali o ozljedama jer je njihova brojnost bila velika i tom nabrajanju nije bilo kraja. Što se tiče okrivljenog, mogu reći da se svakom u prometu može dogoditi slična tragedija i ne bih mu htjela biti u koži. Ja sam obična učiteljica razredne nastave pred penzijom i nije na meni da osuđujem. Svatko od nas stres proživljava na drukčiji način. Teško je i meni i njemu jer su nam se životi preokrenuli. Međutim, u njegovu je slučaju izostala ljudskost. Nije našao za shodno mi prići i reći barem da mu je žao. Kao da je pregazio psa pokraj ceste. Dvije godine sam to čekala, iako mi to moga Nikolu neće vratiti, ali izostanak empatije boli i vrijeđa - rekla je za Jutarnji list kroz suze Ruža Jurčić, s nadom da će suđenje biti pravedno i u skladu s dokazima.
Dodala je pritom da su neki svjedoci potvrdili da je motociklist krenuo na sigurno po lijevoj traci i unutar dozvoljene brzine kretanja te da je vozač Mercedesa izašao iz kolone vozila ulijevo i pogurnuo motocikl bočnim dijelom.
- Moja kuća koju smo zajedno gradili, ciglu po ciglu doslovno, više nije moj dom nego samo kuća. Zidovi u koje se sklanjam i borim s tugom. Imali smo planove. Sredinom kolovoza te 2022., znači dva tjedna nakon nesreće, trebali smo proslaviti 35. godišnjicu braka. Ostale su mi uspomene, slike i ogromna zahvalnost za jedan prelijepi dio života. Kad je bio u ratu, Nikola je znao govoriti da se ne boji poginuti, nego da se boji tuge koja će ostati iza njega. Pokopan je s braniteljskim počastima, oko 300 motora je bilo na ispraćaju, ljudi su mi prilazili i sve sam ih gledala kroz maglu. Sjećam se, međutim, jednog policajca koji je stajao kraj mene na pogrebu. Ne znam jel‘ poznavao mog Nikolu, ali je plakao kao kišna godina - prisjetila se još supruga preminulog bajkera, kojeg prijatelji i poznanici opisuju kao "veliku ljudinu, poštenjačinu te radišno i divno biće".
Na upit kad se posljednji put čula sa suprugom, rekla je da je to bilo dan prije nesreće. On je rodom iz Slunja te je dan nakon što su se vratili s mora htio otići na jedan motosusret i potom obići obitelj.
- Na motosusretu se kratko zadržao. Zatim je ocu i teško bolesnom bratu otišao u posjet. Prespavao je kod njih i ujutro se zaputio kući. Bila je velika gužva, vozilo se polako i u koloni. Svi su se vraćali po Staroj karlovačkoj. Njemu je motor bio za druženje, a ne za divljanje, vozio ga je 40 punih godina. Pazio je u prometu i zalagao se u klubu, kad je vozio karavane, za sigurnu vožnju. Cijeli je rat proveo aktivno, imao je više od 1900 dana borbenog sektora, bivši je policajac koji je u mirovinu otišao iz zelinske policije. Nikad ništa od države nije tražio niti je dobio išta džabe. Sve što smo stekli u životu naših je ruku djelo. Postavio je na noge ponovno NK Donju Zelinu u kojoj je sve radio što se radi u jednom klubu. Brinuo se i da 70-ak djece članova dobije najbolje od nogometa. Mi nismo imali djecu i nismo se ostvarili u roditeljstvu pa je tim više Nikola težio da tuđa djeca budu sretna - rekla nam još Ruža Jurčić i otkrila da su za njezinim suprugom, šest mjeseci od tragedije, otišli i njegov otac i teško bolesni brat.
Za izazivanje prometne nesreće sa smrtnim ishodom iz nehaja Sosi prijeti i do osam godina zatvora. No ključne odgovore i stvarni teret krivnje dat će vještaci.
