Iz dubrovačkog azila objavili su priču o tužnoj sudbini kujice Gare, za koju kažu kako cijeli život čeka nekoga tko nikada nije došao, a to bi bili njeni udomitelji. Ona ima oko dvanaest godina, u azil je dovedena kao malo štene. Tu je i ostala.
Dvanaest ljeta i dvanaest zima bez ikoga koga može zvati svojim, a jedini događaj u njenom dugom i teškom životu bilo je preseljenje sa Žarkovice u novo sklonište. Sve za što je Gara znala, i za što još uvijek zna je azil. Ni topli dom, ni igra i zabava, već samo azil.
I dok su potencijalni udomitelji dolazili u potragu za svojim novim ljubimcem, svi redom su preskakali "običnog crnog starog psa". Gara ne cvili i ne laje za posjetiteljima, baš ničim ne pokušava privući pažnju..ali je tu.
- Za mnoge je ona samo obični crni stari pas, ali njoj ne trebaju mnogi već samo jedan čovjek. Netko tko ima sposobnost vidjeti dublje od boje krzna, dalje od njenih godina, netko tko će u njenim očima prepoznati priliku da spasi jedno biće, uz jako malo odricanja. Stari psi traže toliko malo, njihova zahvalnost je riječima neopisiva, trebaju mirni kutak i izlazak u dvorište ili u kratku šetnjicu za potegnuti nogice prije idućeg spavanja - poručili su iz azila.
Uvjereni su kako ipak negdje postoji netko za nju, jer im je žalosna ideja da ona cijeli svoj život provede u azilu.
