Imaju li psi osjećaje: Koje stvarno doživljavaju, a koje im mi prepisujemo?

Većina ljudi može vrlo lako pročitati emocije kod svog psa. Na primjer, dođete kući i vaš pas ‘pleše‘ naokolo mašući repom, a vi mislite: ‘Vidi, kako je sretan što me vidi‘ ili ‘Stvarno me voli‘. Ili ste u šetnji i približi vam se drugi pas, a vaš se pas ukoči na mjestu, podignute glave i tiho zareži. To obično tumačimo: ‘Mom se psu ne sviđa taj pas. Kad ga vidi moj se naljuti‘. U takvim situacijama emocionalno stanje naših pasa čini se sasvim očiglednim. Zbog toga je mnogim ljudima teško razumjeti da je postojanje emocija kod pasa bilo, a ponegdje još uvijek jest, predmet znanstvene kontroverze.

Studije o osjećajima pasa u prošlosti vuku porijeklo iz onog vremena kada je znanost bila sponzorirana od strane škola povezanih s crkvom. Francuski filozof Rene Descartes koji je sugerirao da su životinje, poput pasa, neka vrsta stroja. To bi značilo da bi našeg psa mogli opisati kao jednostavnu šasiju ispunjenu biološkim ekvivalentom zupčanika i remenica. Ovaj stroj ne razmišlja, ali se može programirati da radi određene stvari i radnje. Nicholas de Malebranche je sažeo ideju nakon Descartesa i govorio da životinje jedu bez zadovoljstva, plaću bez boli, djeluju a da toga nisu svjesne: ne žele ništa, ničega se ne boje, ništa ne znaju.

Što se sada zna o psećim emocijama?

Znanost je očito napredovala i daleko smo sad od Descartesa i Malebranchea. Shvatili smo da psi posjeduju sve iste moždane strukture koje proizvode emocije kod ljudi. Psi imaju iste hormone i prolaze kroz iste kemijske promjene kao i ljudi tijekom emocionalnih stanja. Uz istu neurologiju i kemiju koju imaju ljudi, čini se razumnim sugerirati da i psi imaju emocije slične našima. Međutim, važno je ne pretjerati i odmah pretpostaviti da su emocionalni rasponi pasa i ljudi isti. Nemaju svi ljudi puni raspon svih mogućih emocija, i zapravo u nekim trenucima svog života niste imali potpuni skup emocija koje osjećate i izražavate danas.

Silva Rakočević

U djece se, s njihovim rastom, i raspon emocija razvija, pa u odrasloj dobi on postaje prilično širok. Ti podaci su važni da bi mogli razumjeti emocionalni razvoj naših pasa. Istraživači su došli do zaključka da je um psa otprilike jednak umu djeteta starog dvije, do dvije i pol godine. Ovaj zaključak vrijedi za većinu mentalnih sposobnosti, kao i za emocije. Stoga, gledajući istraživanja na ljudima, što možemo očekivati od naših pasa? Baš poput dvogodišnjeg djeteta, naši psi očito imaju emocije, ali puno manje vrsta emocija nego što imaju odrasli ljudi.

Emocije koje psi zapravo doživljavaju

Ovaj razvojni slijed je zlatni ključ za razumijevanje emocija pasa. Psi prolaze kroz svoje razvojne faze mnogo brže nego ljudi i imaju sav emocionalni raspon koji će ikada postići u dobi od četiri do šest mjeseci (ovisno o stopi sazrijevanja njihove pasmine). Važna je činjenica da znamo da raspon emocija dostupnih psu neće premašiti onaj koji je dostupan čovjeku od dvije do dvije i pol godine. To znači da će pas imati sve osnovne emocije: radost, strah, ljutnju, gađenje i, da, ljubav, ali pas ne doživljava složenije emocije poput krivnje, ponosa i srama.

Mnogi bi tvrdili da imaju dokaze koji pokazuju da je njihov pas sposoban doživjeti osjećaj krivnje. Često vlasnici opisuju osjećaj krivnje kod pasa, da, kada su došli kući i našli smrdljivu naslagu na podu, prirodno su zaključili da se pas ponašao na način koji pokazuje krivnju zbog svog postupka.

Unatoč izgledu, to nije krivnja, već jednostavno prikaz osnovne emocije straha. Vaš je pas naučio da mu se događaju loše stvari kada se vi pojavite i njegov je izmet vidljiv na podu. Ono što vidite je njegov strah od kazne. On nikad neće osjećati krivnju, jer je nije sposoban doživjeti.

Kada pas izgubi društvo, bilo životinju ili čovjeka, on tuguje i reagira na promjene u svom životu. Tada mogu postati depresivni i bezvoljni, mogu imati smanjeni apetit, a mogu i spavati više nego inače i kretati se sporije. Međutim, i na tu vrstu emocija u pasa postoje mnogi skeptici, pa takva ponašanja pasa pripisuju promjeni dnevne rutine, bilo da pas više nema svog prijatelja u šetnji i igri i u rasporedu hranjenja.

Postoji uglavnom sedam temeljnih emocija koje psi mogu izražavati: strah, bijes, traženje, požudu, brigu, paniku i potrebu za igrom.

Pa što to sve znači za nas koji živimo sa psima i komuniciramo s njima? Ponekad, kada odjenete svog psa u neki glupi i smiješni kostim za zabavu, on se neće sramiti, koliko god smiješno izgledao. Također neće osjećati ponos što će kući ponijeti glavnu nagradu s izložbe pasa ili s nekog drugog natjecanja. Ali vaš pas može nedvojbeno osjećati ljubav prema vama i zadovoljstvo, a to je zapravo srž stvari, zar ne?