Ima priča koje je teško i napisati. Jedna od njih stiže iz Vinkovaca. Staru kujicu, koja je teško pokretna, slabo vidi i još slabije čuje, njeni su vlasnici izbacili na cestu. Njeno tijelo puno je starih prijeloma i lomova, koji su sami zacijelili. Koji su je prije toga boljeli.
Ona nikad nije lijepo živjela.
A onda je izbačena na cestu, da se snalazi, iako je vidljivo da je to stariji pas koji se gasi i koji će uskoro napustiti ovaj svijet. Ljudi koji za života nisu pokazali milosti prema njoj, bili su kamenog srca u njenoj starosti. Gladna i žedna, jedva se micala u potrazi za hranom. Izgubljena u svijetu oko sebe, napuštena čak i od onih koji su joj tako malo za života dali, a kojima je ona, kao i svaki pas na ovome svijetu, dala sve što je mogla.
Takvu ju je s ceste uzela volonterka Tanja iz udruge Rocco. Danima su svi prolazili kraj nesretne kujice na cesti, zgražali se i pisali komentare o njenim okrutnim vlasnicima, ali joj nitko nije htio pomoći. Tanja je bila ta koja ju je odvela veterinaru, vjerojatno prvi put u životu. Ono što je on otkrio nije bilo dobro.
Nakon toga ju je dovela drugoj volonterki, Lori. Kod nje će proživjeti svoje zadnje dane. Nitko ne zna koliko ih ima - kujica kojoj su dali ime Dima na kraju je svog puta. To je sigurno.
- Kod mene će proživjeti svoje zadnje dane. Bit će kućni pas i osjetit će što to točno znači: da netko spava uz tebe, da ti se kuha, da ti se šapće prije spavanja i da barem nakratko u ovom užasnom svijetu ona osjeti što je ljubav. Da otkrije kako je to imati svoju kuću, svog čovjeka. Ja sam je i službeno udomila u svoj skromni dom i bit će kod mene koliko nam nebesa daju - kaže nam volonterka Lora, ona koja je udomila psa kojem je netko odrezao dvije noge i koji je danas rehabilitacijski pas koji radi s djecom.