Voditeljica čakovečkog azila, Aleksandra Hampamer, s javnosti je podijelila prizore koje su ona i njeni kolege zatekli u romskom naselju Kuršanec. Tamo odlaze svaka dva mjeseca u kontrolu, i tako zadnjih nekoliko godina, otkako je azil kojeg vodi postao najveći u našoj zemlji upravo zbog ogromnog broja pasa koji dolaze iz ovih naselja.
Ovog su puta ciljano išli na dvije adrese, one za koje su dobili prijavu. No, nisu ni stigli do njih kad je situacija izmakla kontroli.
- Tek smo zašli u prvu ulicu, sa svih strana su počeli izvirati štenci, nove kujice, kujice koje su tek rodile. Štenci naravno bolesni, šugavi, puni glista. Djeca koja ih donose pa plaču kad ih oduzimamo, a ne znaš koji je od štenaca bolesniji. Pa ucjene, pa galama, pa vrijeđanje. A samo smo u jednoj ulici bili - napisala je na Facebooku i dodala:
- Ljudi dragi mi više ne znamo kako dalje. Komunalno redarstvo piše prekršajne naloge, inspekcija piše optužne prijedloge, sudovi donose kazne, sve završi na FINI i tu staje. Socijalne pomoći i dječji doplatci se ne mogu ovršiti. Ako stanemo, tamo je za godinu dana novih 500 pasa. Samo u tom naselju. A imamo ih 12. Ovaj put smo uhvatili i one koji su ih dali u romsko naselje, iz Varaždina. Nikoga nije briga - ove što ih dovlače i ne brinu o njima, hrane ih napojem ili starim kruhom, ne cijepe, ne čiste od parazita, a nije briga ni ove koji imaju viška svojih štenaca, pa ih daju u naselja.. A mi na kraju odrađujemo Sizifov posao čiji je kamen iz dana u dan sve veći i sve teži.
Da, reći ćete, ovi su spašeni, ali mi ne možemo toliko njih spasiti koliko oni mogu novih dovući za igračke djeci. A kad porastu - "uginuo je", "pregazio ga je auto", "ne znam, nestao je".
Strašno, jednostavno strašno - zaključila je.