Dario Šarić ne miruje. Posljednjih tjedana jedini time-out od treninga imao je krajem prošlog tjedna. Odredište - Moskva.
- Odbio sam najbolje ulaznice, radije sam navijao s prijateljima. Cijelo finale na nogama...
Prije toga, na fešti u jednoj od moskovskoj ulica također je vodio navijanje. Najviši i najglasniji. A zatim ga je, tijekom intervjua za Novu TV, netko zalio pivom. Ostao je savršeno miran, više se novinar naljutio.
- Moj dobri prijatelj. Rekao mi je da će to napraviti, a ja sam ga molio samo da mi to ne napravi u prvoj rečenici. Kako se na njega mogu ljutiti?
Dario voli nogomet. Često ga se moglo vidjeti u dresu Milana.
- Sebe sam vidio kao Gattusa, borbenog igrača koji ostavlja srce na terenu.
Pitao sam ga u kome se od hrvatskih nogometnih reprezentativaca najviše prepoznaje.
Svi su mi najdraži
- Ne znam što bih rekao, u kome sebe vidim. Svaki mi je na svoj način drag. S Kovačićem sam razmijenio dres, sreo sam Perišića i zaželio mu sreću u finalu. Zbilja ne bih nikoga izdvajao. Luka je osvojio Zlatnu loptu, Perišić je vrhunsko krilo, o Mandžukiću da i ne govorim, odrađuje veliki posao i jedan je od triju najboljih igrača Juventusa. Lovren je pokazao da je klasa, Vida da je dobar i na terenu i u slavlju, traži ga pola Europe.
Bećar, otelo mi se...
- Bećar, ali taj mi je epitet baš čudan, nadam se da je zadovoljan s njim. U Dalmaciji ne koristimo tu riječ, ali ne mogu si zamisliti ništa drugo osim da je to pozitivno. Vidio sam da ga i u Donjem Miholjcu svi tako zovu, dakle ne može biti loše.
Bećar kakav je i Dario bio kad se Cibona iz Beograda vraćala s trofejem ABA lige.
- Ne znam kako bih se prozvao, morat ću nešto slično ponovno ostvariti kako bismo u Dalmaciji pronašli sličan nadimak.
Šarićev povratak iz Moskve bio je u ponedjeljak, a kako se počasna vožnja nogometaša od “Tuđmana” do Trga bana Josipa Jelačića odužila, stigao je i vidjeti dio velikoga slavlja u kojem je sudjelovalo više od pola milijuna ljudi.
- Taman kad su bili na Frankopanskoj, prije Ilice, prvo je što sam vidio. Srećom, trajalo je dovoljno dugo da sam se kod kuće uspio otuširati, sići u lokalni kafić i odgledati feštu s Trga. Izgledalo je nemoguće. Primijetio sam ogromnu sreću u ljudima, čudo svjetsko kako je to izgledalo. Neponovljivo. Sretan sam što sam i ja bio dio te priče, u Moskvi sam navijao iz svega glasa.
San je svakoga čovjeka da svojim radom, svojom vještinom, izazove takav ili sličan osjećaj kod ljudi. Kako onda ne bi bio i kod jednog od najboljih košarkaša?
- Još kad sam gledao slavlje Philadelphia Eaglesa nakon osvajanja Super Bowla prolazilo mi je glavom kako bi to izgledao da ja nešto osvojim, ali nije to bilo ništa u usporedbi s ovim što sam vidio u Hrvatskoj. Nogometaši su, za mene, osvojili srebro zlatnog sjaja i zasluženo su dobili doček kao pobjednici. Ljudi su njihove rezultate doživjeli vrlo emocionalno. I oni koji žive bolje i oni koji žive lošije, svi su se skupili. San svakog sportaša je takav doček, a ja bih, naravno, više volio doživjeti ovaj kojem sam svjedočio gledajući hrvatsku nogometnu reprezentaciju nego onaj zbog klupskog rezultata. Da se i nama košarkašima jednom otvori, iako je to duži proces, a potrebna je i sreća.
Nema nikakve dvojbe da i košarka može zapaliti ljude u Hrvatskoj, pokazale su to kvalifikacije u Torinu i Olimpijske igre u Riju 2016. godine.
- Čekaju nas ljudi već godinama. Baš sam s prijateljem pričao da su košarkaši vječni dužnici, ali i da nam je teško nositi taj kamen. I mi bismo voljeli stalno pobjeđivati, usrećivati narod kao nogometaši. Uvjeren sam da ćemo u budućnosti, bližoj ili daljnjoj, nadam se dok sam ja igrač, uspjeti podići košarku u Hrvatskoj. Teško je, borimo se, ali nećemo odustati...
U vrijeme najvećeg slavlja čuo se s Bojanom Bogdanovićem.
- Pričali smo kako bi bilo super ponoviti rezultate nogometaša. Sve svoje ugovore, sve svoje novce dali bismo da doživimo takvu atmosferu. Za takve se dočeke živi. Ljudi cijene sve što napraviš u klupskom sportu, ali reprezentacija je nešto posebno, iznad svega. Mlada smo država i rezultate reprezentacije svi osjećaju u svojim srcima.
I kad postoji takva želja, a ona je stvarna, onda se vrhunski sportaš poput Šarića mora osjećati frustrirano kada mu drugi ne dopuštaju da ostvari san.
- Za uspjeh je potrebno više faktora, nije dovoljno pojaviti se na terenu i postići koš. Važna je i energija unutar reprezentacije, kemija. Luka je baš pričao o tome da su u Rusiji prvi put postali klapa. A važna je i sreća. Protiv Portugala smo pogodili stativu pa iz kontre primili gol.
Ne smije mi Fiba oduzeti san
Ranija tvrdnja više se vezala uz instituciju Fibe čiji suludi sustav dopušta igračima iz NBA igranje u samo četiri od 12 utakmica kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo, koje se igra 2019. godine u Kini. Šarić i ostali najbolji hrvatski košarkaši možda se neće niti plasirati na SP zato što im ne dopuštaju igrati.
- Slažem se, ali nekako se nadam da će Fiba uvesti dodatne kvalifikacije u kojima će svi moći igrati. Ovo je katastrofalno, tragično... užasno bih se osjećao da baš zbog Fibe ostanem bez prilike za igranjem na Svjetskom prvenstvu koje je i kvalifikacijsko za Olimpijske igre u Tokiju. NBA je zaseban svijet, ali nekakav dogovor mora se ostvariti, pa još taj privatni rat Fibe i Eurolige... Pate nacionalni savezi, patimo mi igrači, nepravedno je da nam na takav način smanjuju šanse za plasman, za ostvarenje našeg sna. Jedno je ako ne uspijemo zbog promašaja, a drugo kad nam ne dopuštaju poštenu borbu. Osakatili su brojne reprezentacije, nas možda i najviše, nejasno mi je što su time htjeli postići.
Zbog svega toga ne sumnjam da će u rujnu biti igrati protiv Litve i Poljske.
- Nemam prevelikih ozljeda. Trebao bih biti spreman, već treniram... Trebaju nam dvije pobjede kako bi preostali reprezentativci imali priliku u preostalim četirima izboriti SP. Ali i to nosi dozu pritiska, kamenja na leđima koje moramo ostaviti sa strane kako bismo što bolje igrali i pobijedili.
Dio dobre atmosfere pokazao je u Zadru tijekom Košarkaške klinike Darija Šarića. Opušten, zabavan, sjajan u interakciji s mladim košarkašima. Svašta su ga pitali, između ostaloga, kako se nosi s dobrim i lošim stranama tijekom karijere. Priznao im je da do 1. prosinca prošle godine nije mogao iz glave izbaciti ispadanje u osmini finala Eurobasketa od Rusije...
- Teško je striktno reći što se dogodilo. U reprezentaciji nisam bio neraspoložen, došao sam s jednakom energijom. Možda nisam imao perfektne izvedbe, ali nisam imao konkretni razlog zašto bih se loše osjećao i zašto to nije izgledalo kako je trebalo izgledati. U nekim sam utakmicama bio OK, u drugima loš, ali nisam čovjek koji će prozivati bilo koga, nije mi ni na kraj pameti. Vidim da su se neki drugi time bavili, imali puno za reći, ali mene je mater odgojila da se bavim samim sobom i da ne gledam druge gluposti, da ne krivim druge. Za sebe mogu reći da nije bilo kako bi trebalo biti. Želja i volja za skokom, za bacanjem za loptom bili su na visokoj razini...
Odgovarajući na neka druga pitanja spomenuo je i da postoje situacije u kojima se osjećao nelagodno.
- Nije da se prošlog ljeta nisam osjećao dobro ili da mi je bilo loše. Dogodili su se trenuci u kojima moja izvedba nije bila na razini onoga što sam od sebe očekivao. Ne bih rekao da situacija unutar ekipe nije bila kao godinu dana prije, barem sam imao takav dojam, ali što je, tu je... Svakom se dogode lošije utakmice, a Rusija je ozbiljna ekipa s devetoricom euroligaških i dvojicom NBA igrača. Ostaje činjenica da sam morao bolje odigrati, ali i nogometaši su dosta vremena čekali da odigraju najbolji turnir.
Philadelphia u Šibeniku
I odigrat će ga, ne sumnjam. Prije toga čeka ga treća NBA sezona. Kako sada stvari stoje, i dalje u Philadelphiji, iako je bio često spominjan kao dio paketa koji bi Sixersi poslali u San Antonio u zamjenu za Kawhija Leonarda. Ovaj put izbjegao je “trade”, Leonard će mu biti suparnik na Istoku, u majici Toronta.
- Pokušavao sam ostati miran, ne baviti se time, ali svima u NBA-u jasno je da već sutradan možeš živjeti u sasvim drugom dijelu Amerike. NBA je luda kuća, ali pozitivna luda kuća. Pričao sam s Brownom o mogućnosti da završim u ‘tradeu’. Uvjeravao me da su to samo tračevi, da uopće nisam dio razgovora, a onda otvorim internet i vidim da me svi spominju i ostanem u čudu. NBA je biznis, marketing, valjda svima koristi da se po portalima svašta piše.
A da bi se o njemu što bolje pisalo, Dario Šarić se svakodnevno trudi. Dan nakon klinike u Zadru, u Šibeniku je odradio službeno fotografiranje za svojeg sponzora Red Bull, pa se vratio treninzima. Odmor je za njega odavno završio.
- Na izlaznom intervjuu rekli su mi da zadržim šut na istoj razini i da pokušam što spremniji i što odmorniji doći na trening-kamp. Lani sam baš bio umoran... Uskoro će mi doći trener iz Philadelphije, glavni za individualni razvoj igrača i zajedno ćemo na svemu raditi. Jedinu sam stanku napravio zbog odlaska u Rusiju, a ne vjerujem niti da ću ići na odmor duži od tri ili četiri dana. Već sada osjećam da sam u boljoj tjelesnoj formi nago lani.