Bio je sva tri dana na Sljemenu. Na održanoj ženskoj utrci i dvije otkazane muške. Ivica Kostelić je u karijeri prošao sve, ali za ovu situaciju je najrelevantniji podatak da je odskijao čak 361 utrku u Svjetskom kupu. Po svim mogućim i nemogućim uvjetima.
- Najviše mi je žao ljudi koji su radili na stazi kao mravi. Napravili su strašan posao.
Za Ivicu nema nimalo dvojbe je li se utrka trebala održati, odnosno je li staza bila u stanju da se ona na njoj mogla skijati utrka Svjetskog kupa.
- Naravno da se moglo skijati. To uopće nije upitno. Uvijek je pitanje samo koliko je opasno voziti po nekoj podlozi, a to je navodno razlog zašto je utrka otkazana, ali ovo je slalom. Nije spust, pa ni veleslalom. I nije ni bilo tako loše, a opasno niti malo. Ali nekim frajerima ne odgovara da se voze po kvrgavoj stazi jer nikad i ne treniraju po takvima. To je ona stara priča da se kod utrka ne vodimo onim da trebaju biti takve da se vidi tko je najbolji i FIS je opet pokleknuo u tome.
Godinama je bio unutra. Zna kako funkcioniraju stvari i ima vrlo čvrsto mišljenje tko je kriv za otkaz zagrebačke utrke.
- Brod bez kapetana ne može ploviti. Nekad su stvari takve da zahtijevaju teške odluke i meni je jasno da nije bilo lako donijeti odluku, ali od vođa se očekuje da donese teške odluke. Problem našeg vremena općenito je u tome što postoji iluzija, ili utopija, kako bi svi trebali biti zadovoljni, sretni i slagati se oko svih stvari, a takvo vrijeme teško proizvodi vođe jer se vođe ne mogu svidjeti svima, niti se njihove odluke mogu svidjeti svima.
Smetaju ga stalni izgovori, uporno traženje “lakše staze”.
- Stalno te priče je li opasno ili nije, fer ili nije, pa “ni med cvetjem ni pravice”, ako ćeš stalno tražiti izgovore ne moraš se ni baviti sportom, a najbolje je da se ne baviš ni sportom ni ičim u ovom svijetu jer ništa nije potpuno fer ili nije uopće fer. Uvijek će biti utrka koje će biti u odličnim uvjetima i onih kad uvjeti neće biti takvi, a kamo sreće da je više ovakvih utrka. Ali onda bi neki frajeri morali postati veći atlete, a to im se ne sviđa, to ne mogu, to ne žele. Previše je u tome toga “ne”.
Zubčić: Nije mi se od jutra nimalo sviđala vibra oko mene
Filip Zubčić je odavno zaslužio posebni status kod nas. I nema to veze s rezultatima, nego s njegovim ponašenjem. On je prvenstveno veliki pozitivac koji ne dopušta da mu je čaša napola prazna, nego je uvijek barem tri četvrtine puna. Iskren i otvoren, ono što misli to i kaže, bez kalkuliranja i "peglanja" rečenica, ali pritom nikad nije grub ili nepristojan. Dobro, nekad jest grub, ali samo i isključivo prema sebi jer nikad krivnju za pogreške ne traži u nekome ili nečemu drugome. I zato uvijek volimo čuti njegovo mišljenje. I vjerujemo njegovom mišljenju.
- Po meni, utrka već u srijedu nije trebala biti otkazana i sigurno ju je trebalo probati održati. A u četvrtak definitivno nije bilo tako loše kako se prezentiralo - bez imalo ograde komentira naš najbolji skijaš ono što se dogodila na Sljemenu.
Ali nije bio iznenađen kako je priča završila u četvrtak. Ne zbog stanja staze, nego zbog raspoloženja kojim je bio okružen.
- Jako puno skijaša se žalilo, nije mi se od jutra nimalo sviđala vibra oko mene. Na sve su počeli prigovarati kao da se ne bavimo sportom koji nije dvoranski i kao da je moguće da svaki put bude sve isto ili idealno. Pa već je to dio ljepote skijanja da svaki put bude jako različito.
Smeta ga to, jako. Zapravo bismo rekli da su mnogi skijaši prvenstveno jako razočarali Filipa.
- Jesam, razočaran sam i baš mi se to ne sviđa. Najglasniji su bili neki mlađi skijaši, a gledaš staru gardu i nema toga kod njih. Nisam baš čuo Manfreda Mölgga da se žali.
Talijan koji ima 39 godina i startao je u čak 324 utrke Svjetskog kupa. Mölgg je bio i na baš svim dosadašnjim utrkama Snježne kraljice, a 2017. i kralj Sljemena.
- Ako se formula 1 može voziti po kiši i to kad pljušti, onda se može i slalom kad nije sve idealno. Skijaši su se baš jako puno žalili, barem iz ove grupe prvih dvadesetak s kojima sam bio. Samo je nas nekoliko bilo za održavanje, a svi ostali govore "opasno, opasno, opasno" i ja to ne razumijem, pa ovo je slalom. Ako zbilja tako misle onda radije neka se ne skijaju, jer ako ćeš se žaliti u slalomu da je opasno, onda zbilja nema smisla.
Za Filipa je vrlo jednostavno...
- Skijanje je bilo i uvijek će biti opasan sport, a vrhunski sport mora biti brutalan, to jednostavno tako mora biti. Da, baš su me razočarali, kao neki mekušci se ponašaju.
On je napravio ogromnu pogrešku na početku staze i morao se penjati da bi se vratio u nju. S obzirom na sve priče o stanju staze, o rupama, mekanoj podslozi, budimo iskreni, mnogi bi u tome potražili barem dio razloga za to što im se dogodilo, ali ne i Filip.
- To je bila moja pogreška, samo moja, ne organizatora, ne FIS-a, ne postavljača staze ili ne znam koga desetoga. Moja pogreška i 100 posto je odgovornost za nju na meni.
Startao je 16., utrka je prekinuta uoči broja 20 s kojim je trebao krenuti već spomenuti Manfred Mölgg. A ono što je Zubčić odskijao nakon pogreške potvrđuje i njegovu ocjenu da uvjeti uopće nisu bili toliko loši da se nije moglo skijati.
- Definitivno. Imao sam jako dobra prolazna vremena. Izgubio sam 3 sekunde i 20 stotinki gore, a onda u cijelom ostalom dijelu staze oko sekundu i 80 stotinki i baš sam bio zadovoljan kad sam vidio ta vremena. Tako da se moglo, definitivno se moglo, samo se mora vjerovati u to.
U srijedu je bio samo na pregledu staze, u četvrtak se i natjecateljski spustio niz cijeli Crveni spust. Relevantan je za usporedbu stanja staze u oba dana.
- Ja mislim da staza bila bolja u srijedu, ali možda je u pozadini sasvim deseta stvar koju ni ne znamo. Iskreno, ja se sad okrećem svojoj idućoj utrci u subotu i ne želim se uopće više vraćati na ovo jer na meni je samo da se skijam najbolje što mogu.
Na svakoj utrci postoji i jedan predstavnik skijaša iz skupine 15 najboljih, on je taj koji reagira prema FIS-u i prenosi mišljenje skijaša ako oni nečim nisu zadovoljni ili žele drukčije. Zanimljivo je da su skijaši u srijedu imali i svoj sastanak na kojem su glasali "za" i "protiv" održavanja utrke. Bio je na tom sastanku i Filip...
- Pozvali su me, iako ja nisam u grupi 15 najboljih. Mislim da je rezultat glasanja bio 7:6 za održavanje utrke u srijedu, dvojica nisu bila prisutna. U četvrtak nije bilo sastanka, barem meni nitko nije ništa rekao, ali vidio sam već ujutro u kojem to smjeru ide. Ma, meni je glupo uopće da se mi tu imamo pravo nešto žaliti, FIS je taj koji bi trebao biti relevantan za donijeti najbolju odluku. Ovi koji se žale htjeli bi da su sve staze zaleđene i savršeno uglađene, a to je dosadno. Ovakve utrke su puno zanimljivije i za gledati, nešto se događa. Pa, ja kad gledam ostale sportove volim da se nešto događa i zbilja bih volio znati što misle obični ljudi, sviđa li im se gledati slalome u kojima se ništa ne događa...
FIS jako puno vremena troši na izmišljanje novih, uzbudljivijih stvari. Bez puno uspjeha, na njihovu, ali i na žalost onih koji moraju svako toliko "uživati" u nekim njihovim nedotjeranim izmišljotinama za novo vrijeme. A zapravo je stvar vrlo jednostavna i servirana im je na pladnju - samo bi trebali u onome što imaju ponovo vraćati zadatke iz lakših u sve teže, a ne obrnuto. Vrh piramide je uži, puno uži od baze, a u skijanju su vrh koji oblikuju najbolji u nekom trenutku počeli rezati i samo se spuštaju sve niže i niže.
Pred Filipom su sad veleslalom u subotu i slalom u nedjelju u Adelbodenu. Lani su održana dva veleslaloma i u oba je bio drugi.
- Idemo probati najviše moguće, ako je moguće i pobijediti, to bi bilo lijepo. Ali prvo moram odskijati dva dobra "laufa". To mi je neki prvi cilj, dobro odraditi veleslalom, sebi za dušu.
Voli skijati u Adelbodenu.
- Jako volim Adelboden i to mi je baš jako draga utrka jer je i teren jako zahtjevan, ima jako puno promjena, visi, pa je strmo... Mislim da će biti isto teško i samo da opet ne otkažu utrku ovi iz FIS-a.
Valjda neće, ili će barem puno teže otkazati nego zagrebačku. To je jednostavno tako i ne treba se zavaravati.
- Je, u Wengenu se znalo doći do trave pa nikome nje palo na pamet otkazivati.
Wengen će doći odmah nakon Adelbodena. Ovo je vrijeme kad su slalomi u prvom planu - Adelboden, pa Wengen, pa Kitzbühel i Schladming. A Filipova slalomska forma je odlična, to se vidjelo i na otkazanom Sljemenu. Greške su dio skijanja, izlijetanja su dio slaloma, ali način na koji je odskijao ostatak staze je potvrda dobre forme.
- Zadovoljan sam skijanjem. Zadovoljan sam kako mi ide na treninzima, vibra unutar moje ekipe je odlična i sve mi je super, baš se pozitivno osjećam.
Ne smeta ga što je siječanj dočekao kao peti slalomaš, ali i tek 14. veleslalomaš Svjetskog kupa, ono "tek" je tu zato što je prošle dvije sezone završavao kao treći u ovoj disciplini.
- Nisam ni razmišljao o tome, uostalom ja nisam veleslalomaš, nego kao prvo skijaš i ne znam nikad hoće li mi u nekom trenutku bolje ići slalom ili veleslalom. Cilj je da obje discipline budu vrhunske, sad je slalom tamo gdje želim, veleslalom malo lošiji, ali ne žalim se. Moje je da se borim i da obje discipline naguram na vrh.