Završen je regularni dio Favbet Premijer lige. Odigrana su 33 kola u kojima su momčadi mogle pokazati svoje pravo lice, pa pred doigravanje nema nepoznanica.
Zadar je bez oscilacija cijelu sezonu držao suvereno prvo mjesto, dok su Dubrovnik i Zabok najugodnija iznenađenja. Naravno, Bosco se seli u drugi razred hrvatske košarke, dok će Škrljevo morati u razigravanje s drugoplasiranim klubom Prve lige.
Kroz sezonu su se isprofilirali “neki novi klinci” čijim bi ostankom liga sljedeće sezone mogla postati još bolja i zanimljivija. Tu nije riječ o novim NBA zvijezdama, već o solidnim klupskim igračima te rubnim reprezentativcima koji nasušno fale hrvatskoj košarci. Dobra stvar u rastu i razvoju hrvatske košarke jest činjenica da će od sljedeće sezone liga stanovati u trećem i(ili) četvrtom gradu po veličini u Hrvatskoj, odnosno u Rijeci i(ili) Osijeku. No sad slijedi najzanimljiviji dio sezone. Borba za prvaka, koja je zbog velike novčane nagrade od strane saveza, zasigurno najvažnija u zadnjih nekoliko sezona.
Za momčad Bosca već se nakon prvih par kola znalo da će ispasti iz lige. Sastav s juniorima i kadetima, uz Antu Krapića, teško se mogla nositi s bilo kime. Klub su kroz sezonu napustili Jelenković, Butorac, Amerikanac Bunn te trener Ante Samac. Također su najbolji juniori Cibone (Pavković i Katanović) dolazili, pa potom i odlazili iz Bosca. Da su se stvari malo drugačije posložile i da su mladi igrači imali “mentore” s iskustvom i poenima u rukama o Boscu bi se pričalo sasvim drugačije.
Odlična sezona Dubrovnika
Ovako je ova momčad doživjela svojevrsni fijasko jer kako drugačije nazvati jednu pobjedu u 33 utakmice. Da stvar po Bosco bude gora većina tih mladih igrača zapravo su igrači Cibone, tako da oni na kraju od razvijanja mladih neće imati ništa, a i pitanje je hoće li taj “gubitnički mentalitet” ostaviti kakve posljedice na daljnje razvijanje tih mladića.
Uz Bosco, sezonu iz snova nisu imali ni u Škrljevu. Nakon sedam godina klupu Škrljeva napustio je Damir Rajković, kojeg je naslijedio Edi Dželalija. Uz trenera, mijenjali su se Amerikanci, a kad ih je napustio najbolji igrač, Karlo Uljarević, bilo je jasno da samo zahvaljujući Boscu neće direktno ispasti iz lige.
Jako tešku sezonu imali su u Šibeniku, gdje su se na fini roster redale ozljeda za ozljedom. Promašilo se i s prvim američkim razigravačem, pa se brzo dovodio drugi. Sve to je zakompliciralo stanje u klubu, a kad se u obzir uzme da su promijenili tri trenera te da uz petoricu stranaca nisu izborili doigravanje, sezona je zasigurno za zaborav.
Ništa bolje nije bilo niti u Alkaru, koji je također pretrpio smjene trenera te stranaca. Nakon nove godine potpisali su Pavla Marčinkovića te je izgledalo da će u borbu za doigravanje, no to je bilo dovoljno samo da izbjegnu zadnja dva mjesta. Fino je pred kraj sezone počeo igrati Mirko Jukić, pa je za očekivati još veću minutažu i ulogu za tog domaćeg dečka sljedeće sezone.
Momčad koja je jedno vrijeme spadala u društvo koje se bori za opstanak, bila je Dubrava. No, dolaskom Marijana Bagarića krenula je njihova “renesansa”. U zadnjih deset utakmica pobijedili su devet puta te tako izborili osmo mjesto koje ih vodi u doigravanje. Pogodili su s Tonijem Ročkom, koji je jedan od najboljih igrača lige, vratili su iskusnog Karla Vragovića, dok su veliki obol dobrim rezultatima dali i mladi Ivan Jurić, Andrej Matić te Stellan Rajaofera. U četvrtfinalu idu na Zadar koji se sigurno neće prošetati kraj Dubrave, pogotovo ne u Zagrebu, no iz uprave bi već trebali krenuti u pripreme za sljedeću sezonu jer bi uz zadržavanje ovog kadra te pokoje pojačanje Dubrava sljedeće sezone mogla biti još konkretnija.
Nakon dugo godina u elitni razred hrvatske košarke vratio se Dubrovnik. Za jednu ekipu koja je došla iz druge lige imali su sjajnu sezonu. Domaći dvojac Filip Vujičić te Petar Dubelj, uz pogođenog Amerikanca Levia, nosili su Dubrovnik ka dobrim rezultatima. U četvrtfinalu ih čeka favorizirani Split, no to četvrtfinale je prvenstveno nagrada za cijelu sezonu te poticaj za dalje.
Ipak titulu iznenađenja sezone preuzeo im je Zabok, sastav koji je trener Ivan Tomas sjajno izbalansirao. Iskusni Dino Cinac, koji igra sezonu života, te Amerikanac Neal, stupovi su ovog Zaboka. Tu su još Antonio Sikirić, koji je došao na posudbu iz Zadra te se sjajno snašao, a svoje isporuče i Savić, Rebić, Črnjević te ostali. U četvrtfinalu idu na “krnju” Cibonu koju su već dva puta ove sezone pobijedili i to kad su Vukovi bili u puno boljoj situaciji. Pitanje je samo kako će se Zabok snaći u ulozi favorita.
Očekivano četvrto mjesto “uzela” je Cedevita Junior. Tamo se sjajno radi jer se stalno izbacuju novi igrači. Tako su nakon Kučića, koji je otišao u Split, te Serdarušića, koji je sad jedan od nosioca momčadi, nova lica koja obećavaju Ivan Bogdanović te Toni Bilić. Također sjajnu sezonu igra Sandro Rašić, dok su sve bolji i “ljudi s klupe”, Jelić i Ogrizović. Pogodilo se s oba Amerikanca te jedino ostaje mala žal što Ivan Karačić nije imao pravu zamjenu kroz sezonu. To je vjerojatno i jedan od razloga zašto “Vitamini” nisu iskoristili turbulencije u Ciboni.
Jednako tako situaciju u Ciboni nisu iskoristili u Dinamu. Okupili su fini roster, iskusan, s najstarijim igračima u ligi, no ipak nisu uspjeli zaprijetiti ni Cedeviti Junior, a kamoli Ciboni. Očekivalo se ipak od ovog Dinama da će skinuti barem jedan veliki “skalp” ove sezone, što se nije dogodilo. Svakako će krvnu sliku popraviti ukoliko u četvrtfinalu izbace Cedevitu Junior.
Cibona je uz sve svoje probleme koji su kroz sezonu sve više izlazili na vidjelo zapravo odigrala sasvim pristojno. Nakon što su se pomirili da se novopridošli igrači neće registrirati, otišao je Jakša Vulić, kojeg je zamijenio Dino Repeša. Kasnije je otišao Vuković, ali je do nove ozljede uskočio Bundović, pa se ozlijedio i kapetan Radovčić… Teška sezona za Cibonu u kojoj ipak nije sve bilo tako crno, jer su petorica seniora svojim srčanim predstavama bar na kratko vratili ljude u dvoranu. Tu je sad i veliki talent Borna Katanović, koji sjajno iskorištava minute. Bit će izuzetno zanimljiva serija protiv Zaboka, no glavno pitanje je što sljedeće sezone?
Žuti usponi i padovi
Splitu je sezona bila puna uspona i padova. Nakon što su promašili s dvojicom Amerikanaca, brzo su vratili stare znance, Shortera i Sullivana. Tad se situacija popravila, no ispalo se već u četvrtfinalu Kupa Krešimira Ćosića od Zadra. Upravo se očekuje da će to biti finale prvenstva, Split - Zadar. Split ima kvalitetu da uzme titulu, prvi trofej nakon 20 godina, no u eventualnu seriju sa Zadrom morati ući znatno koncentriraniji te će morati zaboraviti da ih je Zadar pobijedio osam puta u zadnjih devet utakmica.
Upravo je to jedna od najvećih prednosti Zadra. Psihološka, dok bi u eventualnom finalu imali i prednost domaćeg terena. Znaju kako sa Splitom koji nema rješenja za jaka zadarska tijela. No, daleko je još finale, Zadar prvo ima Dubravu te onda boljeg iz susreta Cedevite Junior i Dinama. U 33 utakmice Zadrani su upisali samo dva poraza, uz igru na dva fronta to je veliki rezultat. Pogotovo kad se uzme u obzir da se u većini utakmica štedio Luka Božić, najbolji igrač Zadra.
Sjajno je svoje minute iskoristio Krševan Klarica te se za njega očekuje još veća uloga sljedeće sezone. Momčad iz grada košarke brani titulu te je prvi favorit. Danijel Jusup zna kako se osvajaju trofeji, u ekipi je sjajna kemija, a da bi se to zadržalo i sljedeće sezone nagradni fond od HKS-a, koji će osvojiti prvak, izuzetno je bitan.