Otkad smo u svibnju upoznali Chriztel Renae Acevedu, naučili smo o njoj da je vrijedna, da se stalno smije i sjajno pjeva. I neprestano zahvaljuje.
Mami Carli i tati Rajmundu Petermancu na podršci, Međimurcima jer su je toplo prigrlili pa se osjeća kao kod kuće, učiteljici Anđelki Klemenčić koja ju je učila i naučila hrvatski, voditelju zbora u Svetom Martinu na Muri Dominiku Padariću, Jutarnjem listu jer je objavio prvi intervju s njom na nacionalnom nivou…
Posljednjih je dana beskrajno zahvalna i publici ‘Supertalenta‘ Nove TV koji su za izuzetno emotivnu izvedbu popevke "Dej mi bože joči sokolove" pritisnuli zlatni gumb, prvi put u povijesti tog showa u Hrvatskoj.
Nabrajala bi Chriztel i dalje kome sve zahvaljuje da joj nismo obećali kako ćemo napisati - veliko hvala svima koji su je tijekom njezinih 12 godina podupirali i doveli tu gdje jest. Ali ne da se. Treba spomenuti baku na Filipinima i sve Filipince koji su, ispričala je baka, "namještali" TV programe da bi mogli pogledati njezin nastup. Jasno, najavila im je kad je točno, na kojem programu i u koliko sati po lokalnom vremenu. Strašna je ta mala. I danas je jako, jako sretna, iako… - Još ne mogu povjerovati da je sve to istina. Nisam očekivala da će sve ovako završiti. Baš ne mogu vjerovati, kao da sanjam - govori uzbuđeno.
Sve je počelo starom međimurskom popevkom "Raca plava". Kad ju je, u sklopu njihova učenja Chriztel hrvatskom jeziku, željela otpjevati učiteljici Anđelki, ova je, kaže, "skoro pala sa stolice kad ju je čula kako pjeva". Tu je snimku Anđelka Klemenčić "slala svima koje poznaje, a bave se glazbom", čula ju je i Lidija Bajuk, pozvala Chriztel da gostuje na njezinu koncertu. Rezultiralo je prvim zlatnim gumbom publike u ‘Supertalentu‘.
Jedva je znala gdje je Hrvatska
U Beču je s roditeljima zbog privatnih poslova u filipinskoj ambasadi. Zadnji dani su joj u izmaglici.
- Poslije televizijskog nastupa odmah sam dobila jako puno čestitki od prijatelja iz škole, svi su mi rekli da su jako sretni, neki čak i da su plakali - kaže i opet, jasno, zahvaljuje.
Jednako se tako, čudno, "ni na nebu ni na zemlji", osjećala kad je prvim letom avionom u životu došla u Hrvatsku.
- Osjećala sam se kao u raketi kad je polijetao, i kao da silazim s tobogana kad se spuštao. Mislila sam da smo još na Filipinima - prisjetila se.
Kad je u pandemijskoj 2020. godini s majkom stigla u Hrvatsku, jedva je znala gdje je Hrvatska uopće, potražila je na globusu, a tri godine kasnije međimurskom je popevkom osvojila regiju. U međuvremenu je naučila hrvatski, međimurski naglasak joj je, s njezinim savršenim sluhom, odmah "sjeo" ("međimurski mi je lakši i brži za govor"), pjeva u zboru, željela je biti modna dizajnerica, da bi joj fokus pao na pjevanje i time se, kaže, želi baviti u životu.
Učenje hrvatskog jezika i za nju je, ali i za učiteljicu bila avantura. Anđelka Klemenčić prihvatila se zadatka, iako sama ne govori engleski. Da bi bilo lakše, jednu su učionicu pretvorile u "kuću", svaki kut je bio jedna prostorija s natpisima je li to dnevni boravak, kuhinja, kupaonica… Opremile su je, Anđelka je donijela kuhinjski pribor. Objema je to olakšalo jer su učile praktične stvari - stavi vodu za čaj, makni vodu, pospremi sobu, digni rolete…
Hrvatsku, osobito svoje Međimurje, jako voli.
- Ovdje su kuće puno ljepše, krovovi kuća na Filipinima pokriveni su limom, pa kad pada kiša jako je glasno. I ovdje su djeca u školi puno pristojnija, više slušaju. Jako mi je ovdje čudno što nas u razredu ima samo 14 do 16, na Filipinima nas je bilo više od 50. Također, drago mi je da ne moram u uniformi u školu, kao tamo. Odmah su me prihvatili i od prvog dana imam puno prijatelja. Nas je tamo ‘preveč‘ - voli govoriti međimurskim narječjem, osobito, kaže, kad je uzbuđena.
U Hrvatskoj joj se sviđa i "vazda zeleno drveće". I opet, sjajna je ta mala.
Od riječi je. U proljetnom intervjuu za Jutarnji nije niti spomenula da se prijavila u ‘Supertalent‘, a dotad je već obavila preliminarne postupke prijave.
Chriztel je u Hrvatsku dovela ljubav njezine majke s Međimurcem Rajmundom, poznatim kao Rajko, za kojeg se udala. Skladna su obitelj i osjeća se to cijelo vrijeme druženja s njima, međusobno se vole i podupiru.
Ime dobila po Isusu
Tada desetogodišnjoj djevojčici nije bilo lako sve što je i koga je znala ostaviti iza sebe i otići na drugi kraj svijeta. U zemlju za koju, osim nekog zagriženog nogometnog fana, nitko od njih dotad nije čuo.
Chriztel, koja je ime dobila po Isusu Kristu jer je rođena uoči Božića, ali je mama "s" zamijenila sa "z", iz filipinskog je grada koji domicilno stanovništvo na svom jeziku, tagalogu, zovu Angeles. Službeno ime grada 83 kilometra udaljenog od Manile je Angeles City.
- Tamo žive moja baka, ujaci, tete i moji prijatelji. Išla sam u školu, imala prijatelje. Na Filipinima je jako vruće, pa kad sam u Hrvatskoj prvi put vidjela snijeg, bila sam jako, jako vesela - kaže. Radost joj nije pokvarila niti trotjedna izolacija koju je zbog dolaska iz druge države trebalo otrpjeti.
A onda je, prije upisa u školu, hrabro sjela pred peteročlano povjerenstvo za upis u školu. Ravnateljica ju je ispitivala na engleskom, Chriztel je odgovarala. Bez straha, uz smiješak. Sve radi na jednaki način. Ne boji se i uvijek se smiješi. Isto je bilo na nastupu uživo pred golemim auditorijem koji prati ‘Supertalent‘.
Ne zna za tremu
- Trema? Ne znam što je to. Samo budem jako uzbuđena i ne mogu dočekati da počnem. Tako sam isto jedva čekala izaći na pozornicu i pjevati - smiješi se "od uha do uha". Isto je, bez treme, pjevala na lokalnim smotrama, na festivalima, na koncertu na skeli na Muri, Murska dekla.
- Idem stalno na nekšne nastupe. Kod kuće na Filipinima pjevala sam samo s mamom, a tek ovdje sam počela ići na zbor. Na glazbenom sam čula neku kajkavsku pjesmu i baš mi se svidjela, način na koji izgovaraju riječi te melodija i tempo - veselo govori za Jutarnji. U Hrvatskoj je naučila i njemački, a čim ga je počela govoriti, na njemačkom je počela i pjevati.
- Moram znati jezik na kojem pjevam kako bih mogla pjevati s osjećajem - pojašnjava.
Uz školu, zbor i vježbanje za nastup, u zadnje je vrijeme bila prilično zauzeta.
- Zauzeta sam, nekad mi se čini da neću sve niti stići, ali ‘sikak‘ uživam - kaže.
Obitelji Aceveda Petermanec u posljednjih se pola godine, od onog nastupa s Lidijom Bajuk u Močvari, život sasvim promijenio. Iz zelenog Svetog Martina na Muri učestalo su putovali u Zagreb, uvijek svi zajedno, tročlana sretna obitelj. - I njima se čini kak da sanjaju. Tak su se razgalili - kaže Chriztel za mamu i tatu. Nakon cijele gungule, veselja, nevjerice i uzbuđenja, večer zlatnoga gumba proslavili su na intimnoj večeri u Zagrebu.