Iako je glumac nerijetko osoba koja uživa u pozornosti i svjetlima reflektora, rado pozira na crvenom tepihu i daje intervjue u kojima do u detalje izlaže svoj privatni život, ima i onih koji svoj rad doživljavaju malo drugačije i koji zaziru od pažnje, a privlače je samo onda kada smatraju da imaju nešto reći.
Scena iz filma 'Mrtve ribe'
O banalnosti
Mnogo je takvih primjera, jedan je bio i, nažalost, nedavno preminuli Ivo Gregurević, koji je intervjue davao rijetko ili nikako, ali i osim njega mnogi su glumci, iako vrlo uspješni, samozatajni ljudi koji vjeruju da je ono što rade njihov “izlog” u svijetu, bez potrebe za pompom, dramom i skandalima koji i pune naslovnice tabloida. Među njima je svakako i Marinko Prga, naš poznati kazališni, filmski i televizijski glumac, član ansambla Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu.
Kada smo dogovarali razgovor, Prga je odmah dao do znanja kako ne želi da to bude razgovor “ni o čemu”, jedan od trivijalnih i banalnih razgovora kakvi se povremeno mogu pročitati. Stoga smo ga, logično, ponajprije upitali smatra li da su mediji, kada su film, kazalište ili glazba u pitanju, previše ispunjeni takvim trivijalnim sadržajima.
Prga je glumio u 'Ničijoj zemlji' Danisa Tanovića
Banalno i trivijalno
- Sve tri grane umjetnosti koje ste naveli sadržajno mogu biti na razini banalnog i trivijalnog. Kazališna umjetnost, ako zanemarimo pučko-estradnu, u manjoj mjeri od glazbeno-filmske koja pojavom novih medijskih formata praktično postaje privilegij šireg sloja publike, te nam u konačnici ukazuje kako medij komunikacije dostupan određenoj kulturi utječe na formiranje intelektualnih i društvenih interesa te kulture. Činjenica je da trivijalno uglavnom prati komercijalni uspjeh, što ne mora biti nužno.
Kritikom raspadanja ozbiljnog javnog diskursa, i njegovim pretvaranjem u umjetnost show businessa, još 80-ih bave se razni američki kritičari. Složio bih se s nekima od njih koji tvrde da je pad u trivijalnost ‘posljedica neukusnog ploda sazrijevanja kapitalizma i frojdovski neurotičnog društva’ ili, da pojednostavnim, tek proizvod pohlepe i ambicije - govori nam Prga. Smatra kako živimo u “doba celebrity kulture u kojem je anonimnost, sudeći po stanju na društvenim mrežama, očito postala pokora društva”.
Marinko je, uz mnogobrojne hrvatske serije i filmove, 2017. u talijanskoj produkciji prvi put snimio znanstveno-fantastični film. Riječ je o filmu ‘Anomalija’ (L’Anomalia), kratkometražnom igranom filmu talijanske produkcije. Režiju potpisuje Luca Franco koji je, uz Giovannija Robbianija, i scenarist
Eksponiranost
- Nije mi naročito stalo do medijske eksponiranosti. Toliko koliko se pojavim u filmu i na pozornici sasvim je dovoljno. Ponekad i previše - kaže glumac.
Stručni žiri nedavno je prepoznao njegov rad u predstavi “Luđak i opatica”, nominiravši ga za najboljeg kazališnoga glumca u kategoriji kazalište, a iako nagradu nije osvojio, čitatelji su mu dali golem broj glasova te je završio na drugome mjestu. Prgi je to svakako drago, no svoj utjecaj na publiku radije vidi kao priliku za mijenjanje stvari u društvu. Poznat je njegov aktivistički pristup na terenu, ali i na portalima, gdje često brutalno kritizira, kako lokalne prilike u Varaždinu, tako i situaciju u hrvatskoj kulturi, zakonodavstvu, društvu… Nije li mnogo komfornije, pitamo, uživati i slavi i svjetlima pozornice nego se baviti takvom vrstom aktivističkog rada?
Predstava “Luđak i opatica” u kojoj je nedavno oduševio publiku s partnericom Elizabetom Brodić (nagrađenom Zlatnim Studijem za novo lice godine u kazalištu) hrabra je, teška i nerijetko mučna drama u kojoj se glumački par odlično snašao.
Talentirana glumica
- To je avangardna drama kontroverznog poljskog pisca, boema i ekscentrika Stanislawa Witkijewicza s vrlo aktualnim porukama. Iako se u drami susrećemo s totalitarnim savezom države i znanosti potpomognute religijom, u procesu stvaranja predstave nismo nastojali biti kontroverzni, barem ne mimo već postojećeg u tekstu. Također da bi se postavila ta drama na scenu ne mora se biti posebno hrabar jer frivolno društvo opsjednuto ‘lakim notama’ ionako ne grebe ispod površine kad se suoči s kompleksnijom materijom, te ne razbija glavu o uzrocima i posljedicama Walpurgova (glavno lice) ludila u diskrepanciji s uniformiranim ludilom mase.
Danas u rizičniju skupinu spadate ako se drznete Facebook komentarom kritizirati trivijalne narodne svetinje. Masa pravovjernih vječito spremna na linč s onima koji vide ili misle drugačije u javnom medijskom prostoru ne raspravlja o temama koje ne razumije. Diskreditiranje odnosno transferiranje u psihijatrijsku ustanovu pojedinca koji vidi drugačije od većine tema je ‘Luđaka i opatice’ - pojašnjava Prga. Što se tiče Elizabete Brodić, dodaje, ona je inteligentna, talentirana glumica, divan karakter i ravnopravna partnerica na sceni.
Stotinjak uloga
- To što smo ljudski i profesionalno kliknuli bitno je utjecalo na moju kreaciju uloge. Njeno vrijeme tek dolazi i želim joj još puno dobrih uloga - kaže Prga. Upravo teške teme s kojima se mnogi u Hrvatskoj nerado obračunavaju njega su oduvijek provlačile. Spomenuo je jednom kako bi volio sudjelovati u filmskom ili kazališnom projektu koji bi obradio pitanje ratnog profiterstva u Hrvatskoj.
Nina Violić i Marinko Prga
No, Prga smatra i kako mlade ne bi trebalo opterećivati ideologijom, posebice “otrcanom i jalovom ideologijom crnih i crvenih” za koju smatra da je nametnuta od vladajućih struktura kako bi se polariziralo društvo.
Iako je iza njega stotinjak različitih uloga, Prgu se, zbog specifične fizionomije i tjelesne građe, često može gledati u ulogama grubih negativaca ili, općenito, snažnih i opakih muškaraca. Filmski kritičar Jutarnjeg lista Nenad Polimac svojedobno ga je tako proglasio “najopakijim licem hrvatskog filma”, što je epitet kojeg se Prga, kako i sam kaže, ne može i neće lako otarasiti.