Sjedim u uredu u centru Londona, kraj je radnog vremena, vani je sumrak i polako se pale svjetla u gradu. Gledam kroz prozor svu tu gužvu, gigantske zgrade i neonska svjetla i pitam se kako je uopće moguće da sam dospjela ovdje." Tako svaki zalazak sunca u Londonu opisuje Zagrepčanka Josipa Orašanin. Sa svoje 23 godine dobila je posao o kojem je sanjala, radi za Jimmy Choo. Na poziciju pomoćnice kreativne direktorice došla je prije dva mjeseca i od tada joj se život u potpunosti promijenio.
Posao pomoćnice kreativne direktorice u Jimmy Choo dobila je preko preporuke. Tih se dana, prepričava nam, spremala za ljetovanje na Visu. Nazvala ju je bivša kolegica i rekla kako ondje traže zaposlenika i kako smatra da je baš ona idealna za taj posao. Pakiranje za ljetovanje ubrzo se pretvorilo u pakiranje za selidbu u London.
- Sve što sam radila otkad sam ušla u modnu industriju bilo je preko preporuke. Tako dokazuješ nekome da si dobar bez previše iskustva. Ovo sam se ljeto pripremala za more i uživanje, javila mi se prijateljica iz bivše tvrtke, Nanushke. Rekla mi je da je taj natječaj otvoren i pitala želim li se prijaviti. Čim sam čula za takvu priliku, nisam ni sekunde dvojila. Imala sam jako intenzivan proces intervjua jer su hitno trebali nekoga. Saznala sam za posao u petak, a u srijedu sam već imala ponudu - govori nam Josipa.
Prošla je tri kruga intervjua i tek je u posljednjem upoznala šeficu. Najstresnije joj je bilo iščekivanje tog trenutka, konstantno je u glavi imala činjenicu kako upravo na tom zadnjem mora razvaliti. Tijekom intervjua gledali su i kakav tko ima karakter, jedno od pitanja je bilo i da se opiše u pet riječi.
- Mislim da sam dobila posao jer sam imala iskustva u više različitih sektora u modnoj industriji. Iako ni jedno iskustvo nije trajalo dugo, svidjela im se ta raznolikost i činjenica da se mogu prilagoditi u situacijama. Vjerujem i da su vidjeli moj entuzijazam oko mode, a pogotovo oko ovog posla - prepričava Josipa.
Budući da posao u modnoj industriji svi zamišljaju upravo onakvim kakav je na filmovima, zamoli smo je da nam opiše jedan svoj dan. S poslom počinje u 10 sati, a bit će obično gotova do 18 sati, često to zna biti i koji sat dulje.
- Na posao dolazim malo ranije jer mi je lakše neke stvari napraviti ujutro dok još nisu svi stigli. Naporno mi je putovanje do tvrtke jer javnim prijevozom treba i do sat vremena. Živim na jugu, blizu Claphama i najviše mi se isplati putovati vlakom do centra - opisuje Josipa i dodaje kako više voli rad u večernjima satima jer se onda svi kolege s posla opuste, skupe oko jednog stola i zajedno brainstormaju, planiraju...
Kao pomoćnica glavni zadaci su pomaganje direktorici Sandri Choi (49) s njenim rasporedom, mora paziti na sve aktualne događaje, kontaktirati uzvanike po potrebi, i držati sve pod kontrolom. Sandra Choi je jedno od poznatijih lica kultnog modnog brenda, nećakinja slavnog osnivača. Od samih početaka radi na ugledu i popularnosti brenda koji je osnovao njen stric Jimmy Choo. U 26 godina rada u potpunosti je zaokružila modni ciklus s referencama stila 90-ih i ranih 2000-ih koji se ponovno pojavljuju. Josipa je tijekom razgovora s nama u jednom trenutku morala pozvati vozilo za direktoricu. Prekinula je naš poziv i javila nam se za dvije minute. Kaže kako je i to dio njezina posla. No osim administrativnih stvari, Josipa ovdje ima prostora i za vlastitu kreativnost.
- Pomažem joj puno i s kreativne strane, u istraživanjima i traženjem talenata. Osim toga, smišljam i stajlinge za evente direktorici. A cipele? Cipele su sve! Postoji jedna ogromna prostorija u kojoj su svi modeli Jimmy Choo cipela. To je poput nekog svetišta. Krajem sezone stavljam ih sve u veliku arhivu, to je isto veliki dio posla. Super mi je prolaziti kroz arhivu cipela i gledati koje bi najbolje išle na neku odjevnu kombinaciju. Svaki dan je drukčiji, dinamično je i različito. Moje prvo pitanje za ovaj posao je bilo koliko ću raditi administrativnih stvari, znam da se bez toga ne može, ali htjela sam što kreativniji posao - tvrdi Josipa.
Posljednji događaj koji je organizirala bila je privatna zabava Jimmy Chooa i magazina i-D! u Parizu. Ona je najviše pomagala u organizaciji putovanja i slaganju kalendara svoje šefice dok je u Parizu. Asistirala je i u njenom stajlingu za zabavu.
- U početku mi je bilo zastrašujuće odijevati tako bitnu i modno osviještenu osobu, htjela sam ostaviti dobar dojam i na kraju je tako i prošlo.
Relativno je kratko u ovoj tvrtki i nije još imala priliku biti prisutna na nekim velikim događajima. U Londonu se još uvijek izrazito pazi na mjere zbog koronavirusa i broj uzvanika uvijek je ograničen. Za velike događaje je najčešće podrška iz ureda. No, tijekom svog staža u Nanushki imala je priliku upoznati poznate osobe i s njima se družiti.
- U Nanuskhi sam bila u produkciji pa sam upoznala poznate stiliste i fotografe. Prvih par puta kad ih vidiš bude ti wow, ne možeš vjerovati da si u istoj prostoriji s njima, a onda shvatiš da su to isto normalni ljudi i ne gledaš ih više tako. Sjediš s njima za ručkom i pričaš o svakodnevnim stvarima. Primjerice, svima bude zabavno to što sam iz Hrvatske i onda im ja dajem preporuke što moraju posjetiti. Vis uvijek prvi spomenem svima i preporučim im, obožavam ga - govori nam Josipa koja na Vis odlazi kada god može.
Upravo su međuljudski odnosi ti koji su joj se najviše svidjeli na novom radnom mjestu. Čim je došla u tvrtku, shvatila je da su ondje zaposlenici kao mala obitelj. Svi su ondje jako dugo i uigrani su, bojala se kako će se uklopiti.
- Uvijek misliš da je tako velikim tvrtkama s važnim ljudima nelagodna atmosfera, ali potpuno je drukčije. Imala sam jako puno pitanja na početku i svi su mi maksimalno pomagali, mogla sam pitati bilo koga za bilo što. Što se šefice tiče, nisam mogla zamisliti da je osoba koja je na tako visokoj poziciji i toliko poznata, toliko prizemljena. Nema taj stav da je ona ovdje važnija od drugih. Ponaša se onako kako želi da se ti prema njoj ponašaš. Meni to jako pomaže u prilagođavanju, a isto tako mi je i ogromna motivacija kada vidim da ona cijeni moje mišljenje, traži savjete i stvarno ih uzima u obzir. Mislim da je problem u modnoj industriji kada se ljudi osjećaju da nisu cijenjeni - iskreno govori Josipa.
Tvrtka se nalazi u samom centru Londona, a uredi unutar njega smješteni su u otvorenom prostoru pa Josipa u svakom trenutku osjeća prisutnost kolega od kojih često traži pomoć.
- Ured je open space, kada god nešto trebaš, samo dođeš do nečijeg stola i uvijek nekako preferiramo taj kontakt uživo više nego preko telefona, naravno, nekad je nužno biti i na telefonu, ali ako smo ondje, onda tamo sve i rješavamo. Trenutno je ovaj ured u obnovi, počeli su radovi prije nego sam ja došla. Radovi su po cijeloj zgradi, ali ono što me iznenadilo je show room s cipelama. Nije postavljen do kraja jer i na tome rade, ali ogroman je i fantastično će izgledati - opisuje nam.
Svoj stil odijevanja nije trebala mijenjati kada je dobila ovaj posao. Ne postoji dress code kojeg se trebaju pridržavati, nego je baš suprotno - različitosti se cijene.
- Sada kada gledam po uredu, svi su drukčije odjeveni i to mi je super, cijene sve stilove. Meni je najugodnije u nekim širokim hlačama, na to nekakvu običnu majicu, ponekad oversized blejzer. Znam obuči i hoodicu. Naša šefica cijeni individualnost jer voli vidjeti što mladi nose, tako dobije inspiraciju. Marke su ovdje najmanje bitne, ima ljudi koji su uvijek u markiranom, ali najčešće nose nekakve no name marke. Ovdje je jako popularna vintage i second hand odjeća - opisuje Josipa.
Prvi i najteži korak za uspjeh u modnoj industriji učinila je kada je trebala krenuti na fakultet. Nakon osnovne i srednje škole u svom rodnom gradu odlučila je otići studirati u Škotsku. Studirala je modni menadžment na sveučilištu Robert Gordon u Aberdeenu. Roditelji su joj od samog početka najveća podrška. Slušali su njene snove i shvatili da će te ambicije lakše ostvariti ako ode negdje van studirati.
- Napravila sam veliku žrtvu kad sam odlazila u Škotsku na fakultet, ali bilo je vrijedno. Najteže mi je pao rastanak s obitelji jer su mi oni sve na svijetu i jako smo povezani, ali upravo su oni bili ti koju su me podržavali i bili uz mene kada mi je bilo teško. Znali su koje su moje ambicije i što želim postići, jednostavno su vidjeli kako ću više prilika imati ako odem van - prisjeća se Josipa svojih početaka.
Što se plaće tiče, zadovoljna je, olakotna okolnost joj je što živi s dečkom i sve što imaju dijele. Ipak, da bi mogla uživati u neki stvarima, potrebno je planirati budžet. Josipa je dečka upoznala još tijekom studiranja u Škotskoj, kada su i živjeli zajedno. Ubrzo se planirala odseliti u London, vjerojatno iza Nove godine, a ova poslovna ponuda samo je ubrzala proces selidbe i zajedničkog života.
- U London sam zaljubljena. Često izlazim po klubovima i njih biram po žanrovima, na primjer ako klub pušta disko glazbu, tamo odmah idem ili ako je u gradu neki od DJ-a koje volim, poput Fione Zanetti koja stiže u London u studenom i koju ne smijem propustiti. Kava ovdje nije kao kod nas, ja iskreno idem na kavu kada želim malo gledati ljude oko sebe. Najdraži kafić mi je Cafe Leon Dore jer tamo dolaze najbolje odjeveni ljudi. Volim vidjeti kako se drugi odnose prema modi. Volim dinamiku tako da mi je omiljeni dio grada Soho, tamo se uvijek nešto događa, pogotovo vikendom. Kada želim biti u nekom miru, onda uvijek ostanem ovdje na jugu gdje živim. Imamo puno parkova i manjih kafića, postoji šarm velikog grada, ali je privatan - govori Josipa.
S vremenom je posložila prioritete i shvatila u čemu istinski uživa i za što želi štedjeti.
- London je skup i s vremenom shvatiš na kojim stvarima želiš uštedjeti, a na kojima ne želiš. Meni je primjerice prioritet vikendom otići na ručak u neki restoran i zbog toga svaki dan na poslu ne idem van na ručak. Što se tiče hrane, najdraža mi je talijanska, a restoran Via Emilia. Tamo je prava talijanska hrana. Radim male žrtve, ali uživam u onome što volim - govori Josipa za kraj.