Samo jednom riječju naša nam je proslavljena glumica Anja Šovagović Despot odgovorila kada smo je pitali što je tajna njezina, gotovo tri i pol desetljeća skladnog odnosa s još jednim poznatim glumcem, njezinim suprugom Draganom Despotom.
- Ljubav - rekla nam je. Sve je počelo kada je Anja imala samo 15 godina te se u nju zaljubio markantni 22-godišnjak Dragan Despot.
- Despota sam upoznala kao vrlo ambiciozna petnaestogodišnja balavica, koja je sa Željkom Udovičić visila na svakoj histrionskoj izvedbi ‘Glumijade’ Škrabea, Senkera i Mujičića, u kojoj je igrao ulogu čijih se tekstova dandanas sjećam kao, uostalom, i tekstova cijele predstave. Međutim, pravo upoznavanje uslijedilo je na probama Shakespeareove ‘Oluje’, koju smo također radili u Histrionu. U ‘Oluji’ smo igrali Mirandu i Ferdinanda, mlade ljubavnike koje na kraju balade vjenčava veliki mag i mistik Prospero, a glumio ga je moj otac Fabijan Šovagović. Imala sam sedamnaest godina, Despot sedam više, a tu je scenu likovno zabilježila Danica Dedijer. Tada mi na pamet nije padalo da ću se zaista i udati za Despota samo šest godina poslije - govori nam poznata kazališna i televizijska te filmska glumica pa objašnjava kako su bili vrlo različiti.
Ona je njemu, otkriva, bila “pinkicu premlada”, a on njoj “pinkicu prestar”. Ipak, stara uzrečica kaže da ljubav nema pravila, kao i da se suprotnosti privlače, pa je tako bilo i u ovom slučaju.
- Bili smo različiti, ali suprotnosti su se s igranjem predstava i svakim sljedećim susretom nezaustavljivo počele privlačiti i još se privlače, premda smo sada u ozbiljnim godinama, ali, eto, kao da nismo - govori nam Anja.
Spektakl iza scene
Mladenačke ljubavi često su prolaznog karaktera. Njezina, očito, nije takva. U čemu je tajna, pitamo, a Anja Šovagović Despot nudi zagonetan odgovor.
- Kada bih to rekla, više ne bi bila tajna, a tajne su uvijek najprivlačnije. U to je vrijeme, kada smo odlučili da ćemo zauvijek biti zajedno, nakon ozbiljnog ‘hodanja’ od četiri dana, on imao premijeru ‘Romea i Julije’ na Dubrovačkim ljetnim igrama, a zajedno smo igrali u predstavi ‘Ecce homo’, također u Dubrovniku. U toj je predstavi on igrao Isusa, a ja anđela. Čekala sam iza scene da mu predam rekvizitu koja mu je trebala za idući izlazak i on me u tom trenutku poljubio potpuno nonšalantno, a neobično nježno kao da je i to dio predstave. Nitko nas nije vidio, ali meni je to bio spektakl. Poljubio me direktno Romeo, i premda nisam bila Julija - bila je to Alma Prica - osjetila sam se vrlo ‘julijski’ - prisjeća se ove romantične epizode koja je samo jedna u nizu gesti zbog kojih se bespovratno zaljubila.
- U Despotu sam prepoznala osobu koja dijeli sa mnom gotovo iste stavove, kriterije i emocije koje osjećamo prema svojem poslu. Možda smo i preveliki perfekcionisti, možda sam ja razmažena, možda je on pretjerani radnik, možda sam ja pretjerano izbirljiva, a on pretjerano strpljiv, ali i dalje smo uporni i ustrajni u svojem stavu o glumi kao ozbiljnom i posvećenom poslu. Kad radimo, volimo se umoriti i fizički i psihički, ne otaljavamo stvari i nije nam bitna zarada. Važno nam je da uživamo i u muci i u veselju, i u zamkama i u otkrivanju glume. Osim toga, velik je blagoslov kada netko razumije i podržava ono što radiš, a ne sputava i kritizira iz čistog neznanja ili primitivizma - govori nam Anja Šovagović Despot, koja potječe iz dugačke obiteljske loze glumaca. Priznaje da neke uloge priprema u samoći, ali da se o njima često konzultira sa suprugom.
- Naravno. Premda, neke se uloge rade u samoći, a neki projekti zahtijevaju različite pripreme. Mnoge smo profesionalne krizne situacije riješili međusobnim razgovorom. A tijekom tih diskusija iskristalizirala se Despotova nepogrešiva glumačka žica, a moja prikrivena redateljska - pojašnjava.
Zajednički projekti
Zajedno su radili samo na dva velika projekta. Bile su to predstave “Oluja” i “Propast Magnuma” Ivana Aralice u adaptaciji Lade Kaštelan. Predstavu je režirao Ivica Kunčević u zagrebačkom HNK.
- Igrali smo zajedno i u filmovima ‘Ispod crte’ Petra Krelje, ‘Cvjetni trg’ Krste Papića, ‘Ljiljan Vidić’ Gige Viteza... kao i u seriji ‘Počivali u miru’, ali bez zajedničkih scena, tako da još čekamo projekt u kojem ćemo moći jedan drugome gledati u oči. Premda, teško je biti profesionalac u situacijama kad glumiš s osobom koju voliš i brineš se o njoj potpuno privatno. Zapravo, gluma i jest jedna jako neprirodna pojava. Sve ono što privatno osjećaš prema čovjeku koji ti je partner nužno je u potpunosti zanemariti jer se vrlo lako može dogoditi da upoznaš nekoga u potpuno drugačijem svjetlu nego što si ga upoznao u životu. Kada se te dvije stvari počnu miješati, počinje nepotrebno i uzaludno preispitivanje ‘duplih’ odnosa. Nikada mi nije bilo jednostavno glumiti s članovima obitelji, o tome sam pisala i u svojim knjigama. Uostalom, držeći ‘oči širom zatvorene’, Kidman i Cruise razdvojili su se nepovratno, ha, ha, ha. Mi smo sličnu situaciju izbjegli jer nismo prihvatili uloge u filmu ‘Tri priče o nespavanju’ Žire Radića u kojem smo trebali igrati ljubavni par, kao i uloge u ‘Opasnim vezama’ koje je trebao režirati Tomaž Pandur. Tako da još čekamo dobar scenarij ili dramu koja će nas u potpunosti očarati - kaže.
Iz dugogodišnjeg braka imaju dvoje prekrasne, talentirane i uspješne djece, Anu i Josipa. Unatoč brojnim obvezama Anja Šovagović Despot kaže da su djeca uvijek bila na prvom mjestu te ih nikada nisu žrtvovali radi posla. Tako su sve svoje profesionalne obaveze prilagođavali kako bi maksimalno bili uz njih, posebno kad su bili vrlo maleni.
- Uz mnogo sreće, mogli smo međusobno podijeliti i posao i brigu o njima. Ana je magistra engleskog jezika i književnosti i francuskog jezika i književnosti, a sada upravo radi diplomski film na Likovnoj akademiji, gdje studira animaciju. Radi se o crtanom filmu ‘Šuma Striborova’ Ivane Brlić Mažuranić i neizmjerno sam sretna što je odabrala baš tu priču koja nema svoju ekranizaciju. Josip upravo upisuje diplomsku, petu godinu studija komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu, super je student, a nagovaramo ga da proba na glumu jer je talentiran za poludjet’, međutim, uporno odbija naše sugestije - otkriva nam.
Priča o kupaćima
Vraćamo se na njezinu ljubav prema Despotu, koji je na glasu kao romantična i vrlo vjerna osoba, a pomalo i kao introvert. Dio njegova šarma dao se iščitati kada je jednom prigodom izjavio da je on jedini “despot” na svijetu kojem zapovijeda žena. Htio je time naglasiti svoju odanost supruzi i obitelji, ali i pomalo se našaliti.
- Nakon potresa, u kojem je stradala zgrada u kojoj smo živjeli - a još je u istom stanju kao prije dvije i pol godine - odlučio je dati apsolutnu podršku mojoj ideji da adaptiramo potkrovlje iznad roditeljskog stana u kojem je moj tata imao stolarsku i glumačku radionicu. Zbog stanja u kojem je taj prostor bio, nitko ne bi ni pomislio u takvo se nešto upustiti, a ja sam znala da je jedini on to u stanju napraviti. Tako je i bilo. I tu smo slični. Nemoguće nastojimo učiniti mogućim. Takva nam je tvrdoglava priroda. Premda ima još radova koje moramo dovršiti, za 35. godišnjicu braka uživali smo u romantici pogleda na Grič i Tuškanac, na kojima sam provela cijelo djetinjstvo, a naša djeca ovdje sada imaju novi dom - zaključuje Anja Šovagović Despot.
Veselo nam šalje i ulomak iz svoje knjige koji dočarava veselje u ovoj glumačkoj obitelji.
”U kupaonici krcato prljave odjeće i one čiste, mašina radi non-stop, ispred kade je uvijek lokva, neko se dijete obavezno posklizne, u kuhinji stalno nešto kuha, vrije, prži, peče, juha ili šalša, ne daj Bože gradele, roštilj, nema ribe, čuj, na moru nema ribe, a treba se probudit, treba se rano probudit, a svi spavaju, svi se tijekom godine naradili k’o stoka. Uvijek netko puši, a netko pije kavu, netko bi crnog vina ili piva, čitaju se novine skrivećki u zahodima, ja kupujem žensku štampu, Despot Slobodnu, Filip Jutarnji, Maja Vjesnik, Šovo hoda uokolo i skuplja listove pročitanih novina i nikako ih ne uspijeva složiti u jedan suvisli red i zakon, zašto niste kupili Večernji? Tako smo ljetovali i ljetujemo, ljetujemo, uporno ljetujemo, a svima je dosta ljetovanja i pun nam je kufer sunca i mora i ljetovanja. Idemo na plažu, nosimo pola kuće, vučemo pola frižidera, teglimo pola vodovoda. Ručnike smo spremili, dječje igračke složili, kantice i lopatice ponijeli, pješke po najgorem suncu krenuli, lijepo mjesto kraj mora pronašli. Despot šuti. Despot je ljut. K’o pas je ljut. - A zašto ja nikad ne znam gdje su moje kupaće? U čemu ću se ja sad kupat? Oću se ja kupat uopće? Pa, je...; moram ja sve radit‘, i u dućanu sam bio i onaj plac sam teglio, i ručak sam ti skuvo i šta oćeš više! Ne možeš mi ni kupaće pronać‘, je‘l imam ja uopće neke kupaće, pa u čemu sam se prošle godine kup’o, pa nisam se gol kup’o! Dobro, gdje si mi spremila gaće, stalno nešto spremaš, čistiš, mičeš, skrivaš, šta radiš, šta čistiš, šta spremaš toliko, a ja nemam pojma gdje mi je šta, je.. mu mater i kupaćima i gaćama! Jel imam ja u toj kući uopće jedne gaće, jebem ti gaće, za kupanje?! Dođe mi da se ubijem. Fakat se sjećam nekih kupaćih, a čije su to bile, nemam pojma i gdje sam ih stavila, nemam pojma, u koju sam ih ladicu spremila, nemam pojma, jesam ih stavila u vešmašinu, nemam pojma! Možda su mokre i negdje vise ne bi li se osušile, možda su propale u zemlju, možda su se raspale, k vragu, možda više ne postoje, ne vrijede, nema ih, nestale, gotovo! Djeca viču, urlaju, brčkaju se, plove u čamcima, trče po žalu, vuku luftmadrace, krokodile, patke, slonove, jedu, piju, padaju u more, vesele se, uživaju, pretjeruju. A Despot smrknut sjedi. Nije naš’o kupaće. Nema ih. Pa se ne može kupat‘. Jer nema kupaće.”
