Zaista je teško povjerovati da je od premijerne izvedbe pjesme "Sunčane fontane" prošlo punih pedeset godina. Jer gledajući staru snimku nastalu 1974. godine na Splitskom festivalu, a na kojoj pred publiku izlazi sjajno raspoložena i nasmijana Tereza i počinje pjevati "Moja je ostala mladost na tvojoj rivi...", čini se kao da je vrijeme stalo.
A možda zapravo i jest stalo kad su se spojili takva jedinstvena pjevačica, takva veličanstvena pjesma i takav autor kakav je bio Zdenko Runjić.
- Da, Zdenko je znao napisati pjesmu za vječnost. Bio je poseban, njegove pjesme bile su i ostale posebne - ističe Tereza kojoj je žao što danas kao da više nema takvih velikih autora koji bi je već prvim tonom svojih pjesama znali dotaknuti u dušu.
Ruka autorima
- Ja pjesme oduvijek biram tako da ih osjetim. Da bih ih otpjevala, moram ih osjetiti. Ne mora to biti nužno na prvu. Meni su i inače besmislene priče o toj nekoj ljubavi na prvi pogled. Ne kažem da je neizvediva, ali zar se ne možeš zaljubiti i na drugi ili treći pogled? - kroz smijeh govori Tereza.
- Ja pjesme biram nakon što ih nekoliko puta preslušam, a odlučujem kad sam sigurna da ću ih moći interpretirati na najbolji mogući način, kada sam sasvim sigurna da sam ih osjetila duboko u sebi. Zato mi je uz lijepu melodiju jako bitan i tekst pjesme - nastavlja Tereza koja rado pruža ruku mlađim autorima i pristaje otpjevati i njihove pjesme, naravno, pod uvjetom da ih osjeti.
- Nedavno sam tako jednog mlađeg skladatelja, koji mi je svojedobno napisao jednu stvarno krasnu pjesmu, pitala može li mi napraviti još jednu takvu, a on mi je iskreno rekao: "Ne mogu." I to je ta razlika između nekadašnjih i današnjih autora jer za autore poput našeg dragog Zdenka takvo što ne bi bilo nemoguće - govori Tereza koju pitamo je li točno da je probnu snimku pjesme "Sunčane fontane" napravio Oliver Dragojević.
- Ja se toga stvarno ne sjećam. Znam da je ta pjesma i Oliveru, kao i mnogim drugim velikim pjevačima, bila lijepa, da su je svi oni znali i voljeli pjevati - kaže Tereza koja "Sunčane fontane" osim po iznimnim stihovima i melodiji pamti i po onome što joj je vezano za tu pjesmu rekao njen pokojni brat.
- Kazao mi je: "Sine moj, to će ti biti velika pjesma" - prisjeća se Tereza i nastavlja: - Da, zvao me "sine moj", a na to sam mu ja rekla: "Znam, i ja osjećam da će ovo biti velika pjesma."
Sjeta u glasu
Tereza to govori s dozom sjete u glasu jer je brat glazbenice preminuo u prometnoj nesreći sa samo 39 godina. Tri godine mlađa Tereza za to je doznala tijekom svoje turneje u Njemačkoj.
- Moj najtužniji dan je bio kad sam izgubila brata Peru. To mi je bio kraj svijeta. Moj je brat bio netko tko je bio sve moje. On je bio moj savjetnik, moj učitelj, često strog. A prije svega bio je moj zaštitnik. Baš me je štitio. Neki nesporazum, neka moja ludost, nešto što bi moglo rezultirati nečim neugodnim - ne, tu je bio moj brat... Poginuo je 17. prosinca 1974. godine na zagorskoj magistrali. Ja sam tada bila na turneji u DDR-u. Tog sam jutra snimala jedan televizijski show. U studiju sam bila već u 8 sati ujutro. Pored ostalih pjesama, snimala sam i "Nona", ali na njemačkom jeziku. A "Nono" se na njemačkom zove "Mein grosse Bruder". Tu pjesmu tog dana nisam uspjela do kraja snimiti. Kao da sam imala jedan kamen u grudima. Kasnije sam doznala da je u to vrijeme kada sam je pokušavala snimiti moj brat poginuo na magistrali. U tom trenutku - ispričala je jednom Tereza.
No vratimo se na "Sunčane fontane". Je li točno da je Tere na Splitski festival, kao što su to zapisali festivalski kroničari, stigla avionom unajmljenim od Aerokluba Zagreb?
- Je, točno je - smije se Tereza.
Unajmili avion
- Ja sam na taj Splitski festival stigla samo dan nakon što sam preležala tešku upalu pluća. Liječnici su se zgražali i govorili mi da mi treba dulji oporavak, da nije mudro u toj rekonvalescentskoj fazi ići na festivale i tamo pjevati. Naravno, bili su oštriji nego što vam ja sad to za novine govorim. I kad su vidjeli da sam ja ipak čvrsto odlučila ići na festival i da nipošto neću iznevjeriti ni publiku ni Zdenka, strogo su mi zabranili da se krećem u prostorima gdje je dozvoljeno pušenje. A u avionima se nekad, sjetit će se starije generacije, itekako pušilo, pa kad sam javila organizatorima da bih ja željela doći, ali da će me liječnici ubiti ako doletim u avionu u kojem putnici puše, oni su to riješili tako da su unajmili avion od zagrebačkog aerokluba - prisjeća se Tereza koja je desetljećima ne samo glazbena nego i modna ikona.
Za nastup na Splitskom festivalu 1974. godine odabrala je bijele elegantne hlače, koje su u skladu s modom sedamdesetih u struku bile stegnute srebrno-bijelim pojasom, i iskombinirala ih s narančastom košuljom i brošem u obliku bijele morske zvijezde.
- I košulju i hlače kupila sam u Parizu. Ne u istom butiku, sama sam sparila ta dva komada odjeće - govori Tereza koja je uvijek pazila u kakvom će se izdanju pojaviti pred svojom publikom.
Jednako moćna
- Publika zaslužuje najbolje. Ako poput mene voliš publiku, onda im svakim izlaskom na scenu trebaš pokazati tu svoju ljubav i poštovanje - naglašava Tereza koja je upravo tu ljubav i poštovanje pokazala i davne 1974. godine kada je unatoč svemu izašla na scenu Splitskog festivala i na samo sebi svojstven i originalan način izvela pjesmu "Sunčane fontane", koja je i danas, pola stoljeća nakon premijere, jednako živa i moćna i koja nas sve, čim čujemo prve tonove, nepogrešivo dira u srce. o