Celeste Petrović u svibanjskim je jutrima pomalo lijena. Umije se, našminka se tek toliko, iz navike, kosu nemarno prikopča u punđu, odjene lepršavu cvjetnu haljinu i na noge obuje niske, udobne cipele. Kad izađe, ni s čim se ne razlikuje od ostalih otočanki koje susretne putem do trgovine. Pozdravlja sugrađane, oni joj odzdravljaju. Navečer - druga priča. Kad vide lijepu ženu u petom desetljeću života porculanskog tena, neki će se praviti da ju ne prepoznaju. Umjesto pozdrava okrenut će glavu, praviti se da ju ne vide. Jer sad u prolazu susreću ženu koju bi u najmanju ruku nazvali ekstravagantnom. Šminka je jača, Celeste je odjevena u luksuznu kreaciju, oko nje leprša perje, haljina je izvezena zlatnim nitima, s kristalima… Na rukama su joj...