U Povljani na Pagu provela sam svako ljeto od djetinjstva pa sve do danas. Budući da sam naslijedila obiteljsku kuću, brojim dane do ljeta i ljetnih praznika - priča nam Marina Raibaldi, zvijezda francuske televizije France 3 Corse ViaStella. Završila je ekonomiju u Splitu, ali ju je život odnio na Sorbonu, gdje je diplomirala novinarstvo, i već 25 godina radi kao francuska novinarka.
Iako porijeklom s Paga, osnovnu školu završila je u Topuskom jer joj je majka bila učiteljica i dobila je tamo radno mjesto. Međutim, otac nije mogao živjeti bez mora i učinio je sve da se vrate na obalu. Tako se obitelj preselila u Zadar, gdje je Marina završila gimnaziju.
”I na Korzici živim nedaleko od plaže, ali nije isto… More je more i obožavam ga, bez njega ne mogu, ali nema do Jadranskog mora”, kaže.
Nakon splitske diplome došla je preko AIESEC-a u Pariz, na praksu. Ideja je bila da se brzo vrati, a ostala je do danas. Nije govorila ni riječ francuskog jezika pa je radila na engleskom za englesko tržište. Šefovi su bili zadovoljni njezinim radom i ponudili su joj nakon šest mjeseci stalno radno mjesto pod uvjetom da nauči francuski.
Na Montmartreu
”Tako je i bilo. Kupila sam metodu Assimil, slušala radio, gledala televiziju, upisala večernji tečaj i zaljubila se u Pariz. Živjela sam na Montmartreu. Bilo je kao san! Život sa slikarima, umjetnicima, pjevačima, zvukom harmonike”, prisjeća se Marina, koja je tamo upoznala bivšeg muža koji je Korzikanac. On ju je odveo na Korziku. Da bi joj u Francuskoj priznali ekonomski fakultet, položila je pet dodatnih ispita i s diplomom je radila kao profesorica ekonomije u Ajacciu u katoličkoj gimnaziji. Sasvim slučajno, 1998. godine, javila se na France 3 Corse na casting za prognozu. Tako je počela njezina TV karijera. Dobila je posao kao prezenterica prognoze na France 3 Corse, i to je radila desetak godina. Naučila je u međuvremenu i korzikanski jezik da bi mogla davati prognozu i na njemu.
”Zatim sam dobila ponudu France TV-a da postanem novinarka i oni su mi dali mogućnost da studiram i položim dodatne ispite na Sorboni”, priča nam. Nakon toga je vodila mnogo emisija te napisala i ponudila televiziji France 3 “Mon grain de sel en Méditerranée” (Moje zrno soli u Mediteranu), emisiju o gastronomiji u kojoj kuhaju chefovi s Korzike, Sicilije, iz Maroka, juga Francuske, iz Dalmacije… Snimila je stotinu emisija, a većinu ih je otkupio i TV 5 Monde.
Velika je gurmanka, a riba iz Jadrana za nju je najbolja na svijetu.
”Kuham mediteranski - dalmatinski, grčki, talijanski recepti uvijek su na mom meniju. Prakticiram kvalitetnu i zdravu kuhinju, a napisala sam i kuharicu ‘Jedimo zajedno’, inspiriranu receptima moje pokojne majke”, govori Marina.
Prije nekoliko godina napisala je scenarij za dokumentarni film “Deux iles en elle” (Dva otoka u njoj: Pag i Korzika), koji je nedavno imao premijeru. U njemu je spojila dalmatinsku klapsku pjesmu i korzikanske tradicionalne napjeve, a tijekom studenoga bit će prikazan i na France 3.
Sebenico i Spartimu
”Radi se o mom životu i mojoj ljubavi prema Pagu i Hrvatskoj i Korzici, i to kroz pjesmu, kroz muziku koja nas spaja. Isto tako mogu svjedočiti o razlikama. Bilo je lako spojiti dalmatinsku klapsku pjesmu i korzikanske tradicionalne napjeve, a publika koja je došla na premijeru filma, poslije kojeg je bio koncert klape Sebenico i francuske grupe Spartimu, bila je oduševljena. Klapa je pjevala i na korzikanskom, a grupa Spartimu na hrvatskom, između ostalog, pjesmu ‘Moj lipi anđele’. Ta pjesma me prati još od mladosti, moja majka ju je obožavala i moj sin Robin zaplesao je uz nju prvi ples na svom vjenčanju. Tako sam je prevela na korzikanski jezik i grupa Spartimu njome završava svaki koncert uz ovacije publike”, govori Marina.
Ona već gotovo tri desetljeća radi u Francuskoj, a sad joj je želja biti što više i dulje u Hrvatskoj. Piše scenarij za drugi dokumentarni film i knjigu.
”Želim reći još više o svom životnom putu, o susretima, ljudima koji su prošli kroz moj život i koji ga čine, o Domovinskom ratu, o ljubavi, o svojim sinovima Sébastienu, Robinu i Alexandreu, na koje sam ponosna. Oni govore, čitaju i pišu na hrvatskom i redovito dolaze na Pag”, ponosna je Marina, koja svoj otok naziva polazištem i vječnom inspiracijom.
Pamti sretne dane
Iz velike karijere pamti, govori nam, vrhunske chefove koji su je primili u dom negdje u planini, pa su brali koprive i kuhali juhu. Pamti i predsjednike francuske države koji su je pozvali u Elizejsku palaču, a isto tako i djecu koju redovito posjećuje u školama da bi razgovarali o klimatskim promjenama i kako im se prilagoditi.
Prije nekoliko godina snimala je u Marseilleu, a tamo u luci jedna osamdesetogodišnjakinja već desetljećima prodaje ribu i na neki je način znamenitost toga grada. Poznata je po tome da odbija intervjue za medije, čak zna biti neugodna. No Marini je dala intervju, i to tek kada je na njezino pitanje odakle je odgovorila da je Hrvatica.
”Pamtim uglavnom samo sretne dane. Ponovno sviram harmoniku koju sam zapustila, ali nikad zaboravila, i nosim je u Hrvatsku.”
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....