Kada sam čuo kako nas je 24. svibnja napustila Tina Turner pomislio sam da smo na ovom svijetu ostali bez najveće ženske ikone rock and rolla i ritam i blues glazbe. Samo Tinino postojanje je živi dokaz kulture i života jednog vremena, a kao i kod svih velikih glazbenika, to nisu samo glazbenici već kulturološki identitet jednog vremena. Tina Turner zaista može stati rame uz rame uz Beatlese, Stonese, Elvisa... - govori Boris Novković, koji je jedini naš glazbenik koji je prije 33 godine imao čast podijeliti pozornicu s Tinom Turner. Jer, sa svojim bendom ‘Noćna straža‘ te 1990. godine na Gradskom je stadionu u Velikoj Gorici pred više od 40.000 ljudi nastupao kao predgrupa Tini Turner.
Koje su mu prve asocijacije na taj koncert?
- Veliko uzbuđenje. U mojoj karijeri bio je to najveći broj ljudi pred kojima sam svirao. Bile su tu i velika odgovornost i velika čast koju sam dobio samim pozivom da budem dio tog koncerta, pri čemu sam znao da sam samo djelić njenog nastupa u Hrvatskoj. Sjećam se da sam čak i ‘Noćnoj straži‘ govorio da ne pretjerujemo u ekspresiji, jer ipak je razlog svega bio Tinin koncert, pa sam samim time smatrao da trebamo biti decentni i jednostavni - govori Boris, koji je te 1990. imao tek 23 godine, ali je već bio velika zvijezda.
U to doba već je objavio albume ‘Kuda idu izgubljene djevojke‘ i ‘Jači od sudbine‘, koji su imali rekordne prodaje. Unatoč tim uspjesima i brojnim koncertnim nastupima, kako se osjećao kada je doznao da će upravo on svirati prije Tine Turner? Je li uoči tog koncerta imao posebne pripreme s bendom?
Kurtoazija
- Osjećao sam se uzbuđeno, ponosno... Pomislio sam kako ću vjerojatno imati prilike upoznati Tinu Turner i tome sam se veselio. Što se priprema tiče, nisam imao ni visinske ni morske ni kondicione pripreme (smijeh). Tih godina na prostorima bivše države svirao sam preko sto koncerata godišnje pa mi pripreme u tom smislu nisu bile potrebne - govori Boris, kojeg je menadžment Tine Turner odabrao da svira prije nje. Kako su se odlučili baš za njega i zna li tko je još bio tada u igri da otvori nastup rock ikone?
- Točno je da su me odabrali ljudi iz Tininog menadžmenta, ali ne mogu se sada sjetiti tko me prvi kontaktirao za taj nastup. Možda urednik za licencna izdanja tadašnjeg Jugotona (Croatia records) ili moj tadašnji koncertni menadžer Marijan Crnarić, koji je Tininim menadžerima morao poslati na uvid moja tri albuma. Iste uvjete imala je još nekolicina potencijalnih izvođača za taj koncert.
Znam o kojim se glazbenicima radilo, to su muzičari sličnog profila pop rock glazbenog izričaja, ali ne bih u javnost izlazio s njihovim imenima jer ne želim tako spominjati kolege - džentlmenski kaže Boris, koji se i danas sjeća atmosfere na tom koncertu.
- Atmosfera je bila uzavrela, fantastična! - govori glazbenik kojeg pitamo koje je svoje pjesme tada izvodio:
- Mislim da sam izvodio nekih pet ili šest pjesama, između ostalog ‘Jači od sudbine‘, ‘Dok svira radio‘, ‘Kuda idu izgubljene djevojke‘, ‘Što je s princezom moje vrele mladosti‘... Dogovorio sam s bendom da pustimo publiku ako želi, da po svojoj volji pjevaju s nama, ali ih nismo željeli navoditi na to upravo zato što to nije bio naš nego Tinin koncert - prisjeća se Boris, koji se te 1990. godine imao prilike i susresti i porazgovarati s Tinom Turner.
- Da, susreli smo se i upoznali. Bio je to kratak susret, dogodio se nakon što je ona stigla na stadion i izašla iz svoje limuzine u prostor do garderobe. Upoznali smo se, predstavljen sam joj kao uspješan i poznat izvođač s ovih prostora koji će nastupiti prije nje.
Izmijenili smo par kurtoaznih riječi, poželjela mi je sreću u daljnjoj karijeri, a ja sam joj rekao koliko mi je značila u mom glazbenom odrastanju kao izvođačica koja je ostavila traga u mojoj percepciji glazbe - otkriva Boris koji je po završetku svog dijela koncerta ostao na stadionu.
- Naravno da sam ostao. Bio sam malo u back stageu, malo u publici, jer je kompletan spektakl uvijek bolje pratiti iz publike - ističe kantautor kojeg pitamo koliki je glazbeni trag Tinin opus ostavio u njemu.
Dvije faze
- Tina je imala dvije faze svog glazbenog izričaja, prva je ona više ritam i blues faza, iz tog perioda pamtim nezaboravne izvedbe kao što su ‘Proud Mary‘ i ‘Nutbush City Limits‘. Tu je i njezina druga faza, odnosno uzlet u osamdesetim godinama u kojoj je svoju pojavu i glazbu savršeno uklopila u moderni pop rock tog vremena.
Velika glazbenica poput nje na mene osobno ostavila je trag poput Elvisa, Beatlesa, Stonesa i ostalih izvođača koji su utjecali na moj glazbeni razvoj - govori glazbenik koji pripada u generaciju ljudi koji su odrastali uz kvalitetnu glazbu, čiji idoli iz mladosti sada odlaze. Kako se naš sugovornik osjeća kada pomisli na to?
- Sve je prolazno i svako vrijeme ima svoje zakonitosti i idole. Možda je to vrijeme o kojem govorimo bilo doba snažnih i velikih idola poput super heroja. S pojavom današnjeg svijeta i društvenih mreža takvih idola je sve manje, a usudio bih se reci da je danas svatko svačiji idol kroz društvene mreže.
To su razlike, ali svijet se mijenja i nužno se moramo prilagoditi vremenu u kojem živimo jer se ono ne prilagođava nama. Svijet će se uvijek vrtjeti dalje - upozorava glazbenik koji je karijeru započeo sredinom osamdesetih. Koliko se scena danas razlikuje od one u 80-tima? Što je bolje a što lošije?
- Recimo da je u 80-tima netko prije nego što bi dospio do toga da bude ‘javan‘ trebao proći neke filtere izvrsnosti da bi uopće dobio priliku. Danas svatko ima priliku što nije loše, ali podrazumijeva da u tim prostorima javne prezentacije ima puno i trasha. Danas je lakše postati javan i to nije nikakva senzacija jer je vise javnih medija.
Nekada se je pojaviti na televizijskom ekranu bilo senzacionalno, a danas to svatko može i to je dokaz da je ljudska vrsta multitalentirana za mnoge stvari, ali da je opet za velike uspjehe i velike domete i dugotrajnost osim dobrog glasa i stasa potreban onaj x faktor koji se ne stječe već se s njim rađaš - smatra Boris koji neumorno stvara već četiri desetljeća. Gdje sve danas nalazi inspiraciju u svom glazbenom radu?
Novi album
- Inspiracija se uvijek i nalazi u čovjeku, sve je u nama pa tako i čitav univerzum, naizgled ogroman i beskonačan, ali sva ta beskonačnost stane u svakog od nas. Kao pojedinci nismo ni svjesni što je sve svijet našeg unutarnjeg duha sposoban kreativno ostvariti - govori glazbenik kojeg rijetko viđamo na festivalima. Ipak, on će za desetak dana nastupiti na CMC festivalu s pjesmom ‘Kome zvona zvone‘. Kako to?
- Što se tiče CMC festivala, moj nastup proizlazi iz lijepog i uspješnog odnosa s mojom matičnom kućom Croatia records koja mi je već dva puta uputila poziv da zaključim festival sa svojim velikim koncertom, pa tako kad sam dobio poziv da ove godine nastupim kao izvođač, a imao sam i pjesmu, smatrao sam da poslovno moramo podržavati jedni druge, pa sam zato i pristao da budem sudionik ovog festivala - objašnjava Boris koji radi na novom studijskom albumu. Kakav zvuk možemo očekivati?
- Recimo da sam na prošlom albumu bio malo u otklonu od svog baš izvornog klasičnog rukopisa jer sam se više bazirao na rock and roll 50-ih i 60-ih godina, ritam i bluesu s puno puhačkih instrumenata u aranžmanima koje je potpisao Hrvoje Prskalo.
Ali takve sam lagane odmake radio i prije, recimo kroz album ‘Dok svira radio‘ koji je bio moj treći album po redu, a drugačiji u odnosu na prva dva albuma, isto tako više sirovije i rokerski obojen. Možda će ovaj novi album biti više na tragu ove nove pjesme koja zvuči baš u tom Boris izvornom pop rock stilu, naravno, s produkcijom u duhu današnjeg vremena - otkriva Boris.