'Sve je to laž! Pa tko će otvoriti, nisam budala' Dalmatinski hosteli pred zatvaranjem

- Bili smo otvoreni cijelu koronu, imali smo nekoliko ljudi. Neki već imaju radne vize, neki dozvolu boravka, trojica se ne mogu vratiti kući zbog zatvorenih granica... Prošli tjedan došlo mi je troje Hrvata, ovih dana jedan od njih se vraća. Čak su bile dvije strankinje, studentice u razmjeni, koje su do tada boravile u Zagrebu. I jedna žena iz Crne Gore. I to je to. To je doslovno na kapaljku, ne mogu se pokriti ni režije - nemoćno sliježe ramemima Dora Mišurac, vlasnica dvaju splitskih hostela.

Jedan je "Old Town" u Getu, drugi "Outlanders Tribe" u Gajevoj ulici, u blizini OŠ "Marjan". Posao joj je stao, ne stao – nema ga i ne zna kako će preživjeti sezonu 2020., kao ni rijetki vlasnici hostela u nekoliko većih dalmatinskih gradova, koje smo uspjeli kontaktirati. Telefoni su zamrli, većina ih je zatvorena. A mnogi će takvi i ostati.

- Otkazano je sve što je bilo za kraj trećeg, cijeli četvrti i peti mjesec. U šestom, sedmom i osmom je bilo nešto malo rezervacija, jedino je Ultra bila puna, nekih 80 posto, ali kako je neće biti, lagano kreću otkazivanja. Trenutačno smo još na zimskim cijenama od nekih deset eura za spavaonicu, 15-20 eura za privatnu sobu. Još nismo dirali cijene za ljeto, ali koliko sam razgovarala s kolegama, mislim da ćemo ići dolje nekih 10-15 posto. Ljeti je krevet u spavaonici 180-200 kuna, malo i više, ovisno o lokaciji - kaže nam Dora.

Zato, poput mnogih, i dalje ne gubi nadu da će mladi ljudi iz inozemstva u mjesecima koji dolaze ipak posjetiti Split i zatrebati njihove usluge. Iako je prije nekoliko dana na internetu osvanuo oglas kako se za 1500 eura iznajmljuje poslovni prostor od 140 kvadrata u centru grada, na vrhu Pazara, ("u prostoru se nalazi hostel, isti se može prenamjeniti u drugu djelatnost"), nije još čula da joj kolege odustaju od posla. Neki su odlučili otvoriti vrata svojih hostela 1. lipnja, drugi će pak oprezno u sezonu s 1. srpnja.

- Svi govore kako dolaze Česi i Slovenci, ali to nisu gosti hostela. Nama dolaze Amerikanci, Kanađani, Australci, Englezi... Dakle svi koji trenutačno ne mogu doći avionom. Oni čine 70 posto našeg prometa, ostali su Azijati, nešto Južnoamerikanaca i Europljana. Moramo raditi restrategiju... Do sada mi je cijeli marketing počivao na gostu koji voli iskusiti rafting, popiti i otići na pub crawl, a sad mi dolazi Hrvat koji je tu na poslovnom putovanju. Obraćamo se potpuno različitom profilu gostiju, koji i sami imaju drukčija očekivanja – objašnjava Dora, ističući kako je na sto muka zbog nepostojanja preciznih mjera za hostele ("dobili smo upute kao i hoteli i njih se pridržavamo"), te cijena najma, koje će je, pribojava se, ugušiti. A 90 posto hostela u Splitu je u najmu.

Spavat ću na kauču...

- Stalno dezinficiramo cijeli prostor, a rečeno nam je i da osoblje svima mora mjeriti temperaturu. Iskreno, i ne znam koje osoblje, jer ne znam koga ćemo uopće moći zaposliti.

Mislim da ću na kraju sama morati voditi jedan hostel. Spavat ću na kauču... Nemamo mi zaliha za dugotrajne gubitke. Svi smo mi mali obrtnici, možemo preživjeti možda dva ili tri mjeseca i onda ključ u bravu. Jedini način opstanka je da cijeli hostel vodim sama i da živim tamo kako bih mogla pokriti sve tri smjene. I da se, ako mi gost pozvoni u tri ujutro, mogu probuditi i primiti ga – govori Dora, potvrđujući kako joj je do sada pošlo za rukom od jednog vlasnika prostora dobiti 30 posto niži najam ("ali i tako će biti prilično teško"), dok s drugim još pregovara.

Njezina prijateljica Antea Ćurin u Splitu vodi dva hostela - "Backpackers Fairytale” u Istarskoj i "Wonderful World" u Radmilovićevoj ulici. Prvog je otvorila prije devet godina i vrata mu ne nikako ne zatvaraju, drugog, već šestu godinu, obično u pogon stavlja 1. svibnja, ali je sada u fazi mirovanja.

- U "Fairytaleu" imam jednu curu koja je ostala tamo, ali nema gostiju. Cijene su spuštene tridesetak posto, kod nas je trenutno najjeftiniji krevet 70 kuna – kratko će Antea, priznajući kako ne ulaže neku veliku nadu u sezonu. Mail s upitom o preciznim mjerama za zajedničke spavaonice davno je uputila Hrvatskoj gospodarskoj komori, odgovor nikada nije dobila. Razumljivo joj je što neki kolege već odustaju - najmovi su ogromni, a gostiju nema.

Sve je to laž

- Neki vlasnici hostela uspjeli su, iz drugog, trećeg puta sniziti cijene najma pa sada plaćaju 20 ili 30 posto manje. Možda ima i sretnijih, s nižim cijenama, ali ja ih ne poznajem. Vlasnicima prostora možda treba vremena da shvate koliko je situacija grozna. Znam da ima dosta turističkih agencija po gradu, kojima su gazde prostora za 50 posto snizile cijene najma – informira nas Antea, apostrofirajući kako je neizmjerno živciraju mediji s "pumpanjem priča o dolasku gostiju u Hrvatsku".

- Sve je to laž. Evo, ovih dana sam obišla Plitvice, Paklenicu, bila na Hvaru, sad sam u Komiži. Nigdje nema ljudi. Ali nema žive duše. Dok s vama razgovaram, u Komiži na rivi nema nijednog čovjeka – naglašava.

Ne krije kako, poput svih, proteklih mjeseci proživljava uspone i padove.

- Na dane sam optimistična, a na dane me obuzme crnilo kako ništa neće biti dobro. Nadam se da neću morati stavljati ključ u bravu – kaže Antea.

U Šibeniku nailazimo na nešto optimističnijeg Krešimira Eraka, vlasnika hostela "Globo". Možda zato što se, još i prije korone, odlučio za kompletnu promjenu načina poslovanja.

- Skroz mijenjamo politiku. Nema više zajedničkih spavaonica. Povećali smo kapacitet, pravimo dvokrevetne sobe i uvodimo doručke. Od 20. lipnja već imamo rezervacije. Nije onako kako smo planirali, imamo dosta otkaza, ali nekako ćemo preživjeti. Kolovoz i rujan su O.K., imamo i tih desetak dana lipnja, a srpanj je slabije popunjen. Surađujemo i s hostelom "Splendido", oba će raditi ovog ljeta – potvrđuje Erak.

Pitamo ga za hostel "Mare" na čiji se broj nitko ne javlja. Nije siguran, čini mu se da su vlasnici kuću u kojoj se nalazi stavili na prodaju još i prije korone. A cijene noćenja?

- Niže su do nekih 30 posto. Nama sve ovisi o festivalima, pogotovo u slučaju našeg hostela. Koliko pratim, na našem će ih području ipak biti. Prvi je "Sea Splash" 16. srpnja, organizator još tvrdi da neće odustati, ali nisam siguran kolikog će opsega biti ako ga uopće i bude. Međunarodni dječji festival ide, ali je njegov format manji. Taj je festival u dvadeset dana donosio dvije i pol do tri tisuće noćenja, a sada će to, koliko sam razgovarao s organizatorima, biti samo 200 do 250 noćenja. To je deset posto u odnosu na prethodne godine – podcrtava Erak.

Ono na vijestima su informacije za budale

U Zadru slična situacija – vlasnik hostela "Diklo" kaže nam kako će raditi tek od 1. srpnja, u design hostel "Mr Charles" prvi gosti moći će ući dva tjedna ranije.

- Trenutačno nemamo za koga raditi... Rezervacija ima za deveti i deseti mjesec, u sedmom i osmom je nešto bilo, ali je bilo i otkaza. No, mislimo da će to polako, s otvaranjem granica, krenuti. Naravno, moraju se malo spustiti i cijene kako bi se pokrenule rezervacije, snizili smo ih za 20 do 30 posto. Kad dođe sezona, već je druga stvar – promišljaju u "Mr Charlesu".

I telefoni dubrovačkih hostela su zanijemili. "Old Town", "City Walls", "Cocoon"..., nemamo sreće. U hostelu "Dubrovnik" slušalicu podiže njegov vlasnik Denis Čulić čudeći se našoj upornosti.

- Skoro nitko ne radi, možda neki tek rijetki koji misle da će biti posla. A neće ga biti. Ono na vijestima su informacije za budale. Da netko može povjerovati da će gosti doći na način "otvorit ćemo koridore"?! Ekonomska situacija je u cijelom svijetu katastrofalna. Devedeset posto gostiju u Dubrovnik dolazi avionom, a aviona nema niti će ih biti. Avioprijevoz će se, prema nekim informacijama, oporaviti tek 2024. i vratiti na razinu 2019. Gosti u mom hostelu su 90 posto iz Velike Brianije, iza njih su Australci, a svi ostali su 4-5 posto – nabraja Čulić, rezolutno odgovarajući na upit hoće li raditi.

- Ma kakvi, nema šanse. Pa nisam budala! Tko će rezervirati? Pa ja moram upaliti bojler od 5000 litara, to mi je svaki dan 1000 kuna samo tople vode. Da ga upalim, a da ga nitko ne koristi. Za koga? Na vijestima govore kako u Hrvatskoj boravi 30.000 gostiju. To su vam ovi političari koji dođu u Dubrovnik, spavaju u hotelima, pa su prijavljeni. Ili Slovenci, koji mahom imaju kuće po Hrvatskoj. Ma dajte, molim vas – uzrujano će Čulić.

- Svatko tko je normalan misli ovako. Jedino nadobudni političari misle suprotno ili jadni ljudi koji su digli kredite, uredili, pa sad moraju bankama vraćati novac i misle kako će im netko doći. Takvi će sami sebe ukopati. E, njih mi je istinski žao... Bolje bi im bilo da prelome i odustanu. Nema tu nikakve logike – Amerikanci, Australci i Britanci neće doći. Nema šanse. Završio sam ekonomski fakultet, sjećam se, prva lekcija mi je bila da hotel, kako bi poslovao na nuli, šest mjeseci mora imati 100 posto popunjenost ili 365 dana 50 posto. Hostel "Dubrovnik" je, srećom, moje vlasništvo, zgrada moga djeda, pa ne plaćam najam. Samo struju i ostalo što potrošim. Imam dvije gospođe koje rade s nama i imaju plaću cijelu godinu, neka nismo sve to vrijeme otvoreni. Ali neka, nije mi žao, davat ću im plaću dok god su žive. Dobro, neću moći ako ova kriza potraje dovijeka, ali mogu im dati plaću sljedećih pet, šest godina – gorljivo će Čulić, priznajući kako ga obuzimaju crne misli produži li se ova priča s koronom.

- Ako virus ostane, budućnost za hostele neće biti bajna. Dijele se sobe, kupaonice... Nestat će takva kultura življenja, možda zauvijek bude gotovo s hostelima.