Dok se zrakoplov počinje spuštati u Dohu, putnicima se pruža pogled na potpuno novi stadion sa 80.000 sjedala, koji se uzdiže iz pustinje koja će biti domaćin finala Svjetskog prvenstva u nogometu u prosincu. Također, mogu ugledati još jednu upečatljivu sliku - tankere postrojene u Perzijskom zaljevu za prikupljanje ohlađenog prirodnog plina.
Nogomet i ovaj sve manje zamjenjiv energent možda imaju malo zajedničkog, no zajedno uzevši, Kataru daju golem utjecaj na globalnoj pozornici, prenosi Bloomberg. Dok Svjetsko prvenstvo omogućuje stjecanje međunarodnog prestiža, status Katara kao priželjkivanog dobavljača plina omogućuje da se ovaj mali poluotok pretvori u većeg igrača, čemu je oduvijek težio.
Rastuće cijene nafte zbog ruske invazije na Ukrajinu potaknule su proizvođače nafte na Bliskom istoku, poput Saudijske Arabije i Kuvajta, ali financijske i geopolitičke beneficije koje se otvaraju Kataru, čine ga velikim pobjednikom nakon što je invazija ruskog predsjednika Vladimira Putina prisilila Europu da se počne skidati s ovisnosti od ruskog uvoza energije .
Nekoliko najviših dužnosnika Europske unije stiglo je u Dohu posljednjih tjedana, svi s jasnom porukom - trebamo vaš plin što je prije moguće. Njemačka je, tako, poručila tvrtkama da počnu pregovarati o ugovorima o opskrbi. Hitnost situacije je ovog tjedna postala još veća, nakon što je Rusija prekinula isporuke Poljskoj i Bugarskoj.
Potpuni preokret
Katarski izvoz energije već bi ove godine trebao dosegnuti 100 milijardi dolara po prvi put od 2014. godine, na temelju trendova iz prvog tromjesečja, prema izračunima Bloomberga. To će zemlji omogućiti da troši još više svog bogatstva na globalnim burzama i ostvarivanje svojih vanjskopolitičkih ciljeva, uglavnom kroz svoj državni fond od 450 milijardi dolara. U međuvremenu, katarska vlada očekuje daljnji gospodarski poticaj od 20 milijardi dolara od organiziranja Svjetskog prvenstva.
To 2022. čini nečim većim od godine u kojoj će Katar ostaviti svoj trag u sportskom kalendaru, dodatno obogaćujući jednu od već ionako najbogatijih zemalja svijeta i jačajući njezin utjecaj na način koji je prije samo godinu dana izgledao malo vjerojatan.
Europska žudnja za ukapljenim prirodnim plinom (LNG), dolazi nakon što je Katar započeo projekt vrijedan 30 milijardi dolara u svrhu povećanja izvoza za 60 posto do 2027. godine. Dodatna potražnja znači veću konkurenciju među kupcima u borbi za dugoročne ugovore o opskrbi i - najvjerojatnije - bolje uvjete za Katar.
Prije izbijanja rata u Ukrajini neki analitičari izražavali su sumnje da će biti dovoljno posla koji bi opravdao plan proširenja plinskog biznisa. No, sada Katar kupcima govori o još većem proširenju, kako je ranije izvijestio Bloomberg.
"To je nevjerojatna prilika", kaže Karen Young, viša suradnica na Bliskoistočnom institutu u Washingtonu. "Katar će biti jedan od najvažnijih izvoznika plina, za koji će tržište u godinama koje dolaze vjerojatno biti iznimno veliko i snažno".
To je potpuni preokret za Katar i njegovu populaciju od manje od 3 milijuna ljudi. Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati i njihovi saveznici proveli su više od tri godine pokušavajući tu zemlju ekonomski ugušiti jer je, kako oni smatraju, bila previše bliska regionalnim islamističkim skupinama i Iranu. Pandemija koronavirusa, pak, snizila je cijenu plina na rekordno niske razine, ubrzavši ono za što su mnogi rekli da je neizbježan trend prelaska potrošača s fosilnih goriva na čišću, obnovljivu energiju.
Aktivisti za ljudska prava u međuvremenu su kritizirali Katar zbog postupanja prema stranim radnicima koji grade infrastrukturu za Svjetsko prvenstvo. Najmanje 50 njih je umrlo samo u 2020. godini, prema podacima Međunarodne organizacije rada.
No, s vremenom je gospodarski bojkot završio, a europske cijene plina su blizu najviših vrijednosti u povijesti. One su se više nego četverostruko povećale u protekloj godini, prvo zato što se potražnja povećala nakon pandemije, a zatim zbog ruske invazije na Ukrajinu.
Emir, šeik Tamim bin Hamad Al Thani, sada je tražen u SAD-u i u Europi. Na sastanku u Bijeloj kući s predsjednikom Joeom Bidenom krajem siječnja - tjednima prije početka rata - njih su dvojica razgovarali o "osiguranju stabilnosti globalnih opskrba energijom".
Što s novcem?
Biden je Katar označio kao "glavnog saveznika izvan NATO-a", dijelom zbog toga što je Doha pomogla SAD-u u evakuaciji vojnika i drugog osoblja iz Afganistana, iako je ipak plin bio u prvom planu njihovih pregovora. Ta je situacija upravo suprotna u odnosu na napetosti između Bijele kuće i Saudijske Arabije i UAE-a zbog njihovog odbijanja da povećaju proizvodnju nafte i pomognu u snižavanju cijena.
Katar već ubire benefite. Njihova ekonomija vrijedna 200 milijardi dolara trebala bi ove godine rasti za 4,4 posto, najviše od 2015. godine, prema investicijskoj banci Citigroup. Bruto domaći proizvod (BDP) po osobi će skočiti na gotovo 80.000 dolara, prema razinama kakve su, primjerice, u Švicarskoj.
Početak nečega što bi mogao biti plinski 'superciklus' dolazi u trenutku kada završava građevinski procvat zbog Svjetskog nogometnog prvenstva, koji je pokretao gospodarstvo posljednjih godina, kaže Ziad Daoud, glavni ekonomist za tržišta u nastajanju u Bloomberg Economicsu. "Ovo je sretno vrijeme za Katar, koji bi mogao dočekati novi pokretač rasta za ovo desetljeće", dodaje..
Sada se postavlja pitanje što će Katar učiniti sa svojim nezabilježenim prihodima od LNG-a. Dosadašnji rezultati zemlje ukazuju ne samo na dublji upliv na globalna tržišta dionica, već i vanjskopolitičke 'pohode' koji nisu uvijek bili usklađeni s njegovim saveznicima u SAD-u i Europi.
Velik dio novca bit će upotrijebljen za jačanje katarskog državnog fonda, navodi Bloomberg pozivajući se na osobu upoznatu sa situacijom. To bi omogućilo Katarskoj trgovačkoj i industrijskoj komori (Qatar Investment Authority - QIA), koji je već veliki investitor u tvrtke od Barclaysa Plc do Volkswagena AG, kao i u nekretnine u New Yorku i Londonu, da ubrza svoj prodor u tehnološke dionice.
Katar bi također mogao koristiti svoj fond za postizanje svojih regionalnih ciljeva. Prošlog mjeseca vlada je obećala 5 milijardi dolara ulaganja u Egipat. To je dio plana zaljevskih država za potporu toj sjevernoafričkoj zemlji, koja je pogođena porastom cijena hrane od početka rata u Ukrajini.
No, dosadašnja ulaganja povezana s vanjskom politikom nisu uvijek isplatila premije. QIA je u prošlom desetljeću uložila milijarde dolara u rusku imovinu, uključujući državnu naftnu tvrtku Rosnjeft PJSC. No, njezina vrijednost sada je potonula.
Podrška Egiptu uključivala je 8 milijardi dolara nakon pobune u toj zemlji tijekom Arapskog proljeća 2011. godine, kada je tamošnju vladu vodilo Muslimansko bratstvo. Njihovo vodstvo pokazalo se kratkotrajnim, budući da je egipatska vojska svrgnula predsjednika Mohameda Morsija 2013. Potpora Katara, pod vodstvom oca šeika Tamima, šeika Hamada, izazvala je kritike iz drugih zaljevskih država i bila jedan od razloga za njihov spomenuti bojkot godinama kasnije.
Šeik Hamad je također investirao u Gazu, nakon što je vodstvo tamo preuzeo Hamas, koji su SAD proglasile terorističkom organizacijom, te je podržao revoluciju u Siriji kojoj je cilj bilo svrgavanje predsjednika Bashara al-Assada. No, on je ostao na vlasti dok građanski rat i dalje traje.
Vjera u plin
"Katar može igrati zanimljivu regionalnu ulogu, ali to bi značilo velike rizike", kaže Young s Bliskoistočnog instituta. "Biti prijatelj i sugovornik u problematičnim slučajevima u regiji nosi sa sobom nepredvidljive situacije".
Značaj Katara za svjetsku opskrbu plinom značilo je dug put. Njegove rezerve uglavnom se nalaze u North Fieldu, golemom morskom plinskom polju koje se proteže u iranske vode, a koje je 1971. godine otkrio Shell Plc. No, tvrtka ga je ubrzo napustila jer je plin je imao malu vrijednost, pogotovo ako je bio predaleko za isporučivanje na glavna tržišta.
Do 90-ih godina, financije Katara bile su pod pritiskom zbog pada proizvodnje nafte i cijena. Abdullah Bin Hamad Al Attiyah, tadašnji ministar energetike, vjerovao je da je upravo plin budućnost.
Potrošnja je rasla i inženjeri su smanjili troškove proizvodnje LNG-a, pri čemu se energent komprimira i hladi na -161 stupanj Celzija, što je omogućilo da se otprema diljem svijeta. Do 2012. godine zemlja je postala najveći svjetski izvoznik zahvaljujući potražnji u Japanu i Tajvanu. Europa se, međutim, pokazala kao tržište na koje se teže probiti zbog ruske konkurencije.
"Godine 1997. ili 1998. otišao sam u Njemačku, sreo sam njemačke dužnosnike i razgovarali smo o tome može li Katar biti dobavljač", rekao je Al Attiyah u jednom intervjuu. "Oni su odgovorili: "Mislimo da nam ne treba vaš LNG jer ćemo iz Rusije dobiti puno plina kroz plinovode i to nam je jeftinije"", rekao je.
Al Attiyahov argument da im treba mnogo dobavljača na kraju se pokazao točnim kada je Rusija započela najsmrtonosniji sukob u Europi od Drugog svjetskog rata s Putinovim prijetnjama da će uzvratiti na sankcije Zapada prekidom izvoza plina. EU je uvela stroge trgovinske i poslovne sankcije u pokušaju da izolira Rusiju, ali to za sada isključuje naftu i plin.
Za sada Katar ne može proizvesti dovoljno plina da zadovolji potrebe Europe, koja oko 40 posto tog energenta dobiva iz Rusije. Državni proizvođač Qatar Energy pumpa punim kapacitetom, a više od 80 posto ispumpanog ide u Aziju. Većina plina se prodaje na temelju višegodišnjih ugovora, za koje je Doha rekla da ih neće otkazati kako bi preusmjerila opskrbu u Europu.
Ruska invazija promijenila igru
No, budućnost je ipak jasna. Morgan Stanley očekuje da će europski zaokret od ruske energije potaknuti povećanje globalne potrošnje LNG-a za 60 posto do 2030. godine. Goldman Sachs predviđa da će cijene plina u Aziji i Europi iznositi čak 25 dolara po milijunu britanskih toplinskih jedinica (količina topline potrebna za podizanje temperature jednog kilograma vode za jedan stupanj Fahrenheita, odnosno 0,55 stupnjeva Celzija, op.a.) barem tijekom iduće godine.
To je preko šest puta više od cijene rentabilnosti za katarski projekt proširenja plinskog biznisa. Američke banke su na sličan način razmišljaju i u pogledu nafte, s kojom je povezana većina postojećih katarskih ugovora o opskrbi.
EU je krenula u višesmjernu strategiju nabavke mnogo više LNG-a i plina koji dolazi izvan Rusije. Njemačka, čiji je ministar gospodarstva Robert Habeck sredinom ožujka otputovao u Dohu na susret s emirom, obećala je izgraditi svoje prve terminale za uvoz LNG-a. Zemlje poput Estonije također gledaju kako doći do novih postrojenja.
Na ovogodišnjoj vanjskopolitičkoj konferenciji Doha Forum u ožujku sudjelovalo je gotovo 4.000 ljudi, uključujući i prvog diplomata EU-a Josepa Borrella. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski dobio je dugi pljesak za video obraćanje u kojem je rekao da bi Katar mogao spriječiti Rusiju da koristi energiju kao "oružje za ucjenu svijeta".
"Ruska invazija i nesigurnost opskrbe Europom plinom promijenili su igru u korist Katara", rekao je rekao Elan Habib, direktor za Bliski istok u tvrtki za analizu roba ICIS.