Posljednjih nekoliko godina svjedočili smo velikim potresima na energetskim tržištima. Od rekordno niskih cijena uslijed pandemije uzrokovane koronavirusom, preko povećanja cijena uslijed veće potražnje, zbog pokušaja proizvođača da nadoknade izgubljeno vrijeme stajanja tijekom pandemije, do rekordno visokih cijena zbog straha od gubitka ruske opskrbe plinom koja je osiguravala 40 posto potreba Europe.
Prošla godina bila je iznimno zahtjevna u pogledu financiranja. Većina Europe nije bila pogođena fizičkim nedostatkom plina, nego visokim cijenama. Krajnji kupci pokušavali su "preživjeti" kupovinom višegodišnjih proizvoda koji su imali znatno nižu cijenu od jednogodišnjeg proizvoda te su na taj način ublažili udarac na svoje bilance. A trgovci su pokušavali osigurati dovoljne kreditne limite da bi premostili rupe u novčanom toku koje su nastale uslijed deset puta povećane vrijednosti robe.
Rast cijene kapitala
Tekuća godina je godina oporavka. Cijene su pale, ali i dalje su dosta volatilne te više reagiraju na geopolitičke događaje nego na ponudu i potražnju. Kupci i trgovci su jako oprezni, poučeni lošim iskustvima prethodne godine u kojoj smo svjedočili zatvaranju dosta kompanija. Zbog toga se novi poslovi teško sklapaju.
Ovu godinu obilježilo je i povećanje cijene kapitala. Budući da je uskladištenu robu potrebno financirati, dugoročno držanje plina u skladištu više nije jeftino, što sugerira da bi se skladišta trebala isprazniti. No, budemo li imali toplu zimu, tržište će biti preplavljeno velikom količinom plina iz skladišta, a to će se sigurno osjetiti na burzovnim cijenama. Trgovci će se odlučiti zadržati plin u skladištima ako veća zarada od prodaje plina u budućem periodu pokrije troškove financiranja.
Domaća proizvodnja plina već je godinama u opadanju pa se ne možemo pohvaliti samodostatnosti, ali na polju diverzifikacije stojimo vrlo dobro. Naravno, glavni razlog dobroj diverzifikaciji je LNG terminal na Krku koji zajedno s dva interkonektora koji nas cjevovodom povezuju s Mađarskom i Slovenijom osiguravaju kapacitete koji premašuju potrebe hrvatskog tržišta. LNG terminal je naša poveznica sa svijetom koja nam daje mogućnost biranja izvora te jamči sigurnost. Prije LNG terminala bili smo zadnja karika u lancu opskrbe plina cjevovodima, a sada smo se preko LNG terminala pozicionirali na početak toga lanca, što je uvijek cjenovno povoljnije.
Plinsko čvorište
Prije puštanja u pogon LNG terminala plinska burza u Hrvatskoj nije imala previše smisla jer s premalo različitih izvora te uz samo domaće kupce bilo bi nemoguće održati potrebnu volatilnost. Sada, uz LNG terminal, zainteresiranost svih zemalja u našem zaleđu za dobavu preko Hrvatske te uz najavu ministarstva da će se raditi na projektu IAP (Ionian-Adriatic Pipeline, ili Jadransko-jonski plinovod) Hrvatska se pozicionira kao plinsko čvorište.
Kad imate svoju burzu, veliki trgovci koji dolaze sa svojom dobavom na tržište uzimaju burzovnu cijenu za referencu pri određivanju prodajne cijene za svoju robu. Kad nemate svoju burzu, veliki trgovci uzimaju najbližu likvidnu burzu na koju dodaju cijenu transporta, što znači da odmah u startu plaćate premiju.
Energetska tranzicija
Iz iskustva u drugim zemljama znamo da je potrebno više godina rada prije nego što se nova burza izbori za promet te pozicionira kao referenca za određivanje cijene. Interes je Hrvatske da za svoje potrošače osigura najnižu moguću cijenu pa, prema tome, smatramo da je sada pravi trenutak za pokretanje burze.
Sljedeću godinu smatramo bitnom za cijelu plinsku industriju, jer dolaze američki predsjednički izbori te ćemo vidjeti hoće li SAD nastaviti svoju izvoznu politiku ili slijedi stagnacija izvoza radi zaštite i jačanja vlastite industrije. S druge strane, imamo izbore za Europski parlament koji nam trebaju pokazati smjer energetske tranzicije te eventualno produljenje rokova. U svakom slučaju, oba će događaja utjecati na plinsku industriju.