Puno stanovnika Hrvatske s knedlom u grlu iščekuje ovu zimu. Već je proljeće sa sobom donijelo najavljivano poskupljenje cijena energenata, hrane, sirovina i materijala, a još uvijek nema govora o stabilizaciji.
Osim kućanstava, jedna grana društva također je snažno osjetila nemilosrdni udarac svih kriza koje su nas zadesile unazad dvije godine – od pandemije do rata u Ukrajini i inflacije. Riječ je o poduzetnicima koji, da bi opstali, moraju dobro znati kako prkositi neizvjesnim vremenima.
Jedan od načina je prijavljivanje na natječaje za dodjelu bespovratnih sredstava koji će im pomoći da stanu na noge, nadograde postojeći sustav proizvodnje ili, pak, nabave skupocjene radne strojeve, alate i drugu opremu važnu za obavljanje djelatnosti.
Upravo s ciljem da na ovaj način pomogne gospodarstvenicima, Zagrebačka županija kontinuirano izdvaja znatna sredstva za bespovratne potpore malim i srednjim poduzetnicima za proizvodne i neproizvodne djelatnosti te poduzetnicima početnicima. Ove je godine za tu namjenu izdvojila 9,5 milijuna kuna, a na natječaje, koji su bili otvoreni od 5. travnja do 5. svibnja ove godine ukupno je zaprimljeno 557 zahtjeva, od kojih je 465 ispunjavalo uvjete natječaja, a odobrene su 332 potpore. Među izabranim poduzećima su i javnosti dobro poznati Hrvatski kišobran, Pos-Plast, Bermes te ChoCo slastice.
No, da bismo iz prve ruke doznali na što su poduzetnici iskoristili potpore Zagrebačke županije, kako se nose s rastom cijena energenata i materijala, jesu li pronašli načine za uštedom u doba inflacije te kakvi su im planovi za budućnost razgovarali smo s četiri vlasnika prethodno spomenutih poduzeća.
Otporni na krize
Naš prvi sugovornik je Marin Rogić iz Zaprešića, vlasnik obiteljske tvrtke Hrvatski kišobran koja se razvila u prepoznatljivog internacionalnog proizvođača kišobrana. Rogić je u posao ušao zajedno sa suprugom Natašom 90-ih godina, kad su se bavili prodajom robe široke potrošnje pa tako i sunčanim naočalama, proizvodima od lavande, magnetima te kišobranima uvezenim iz drugih zemalja. Ideja da proizvode hrvatski kišobran rodila se 2010. godine, a nakon toga biznis je, priznaje poduzetnik, procvjetao. Danas su ponosni vlasnici suvremenog pogona u Zaprešiću, poslodavci koji zapošljavaju više od 50 radnika, godišnje proizvedu preko 250.000 kišobrana i drugih proizvoda iz njihove ponude, njihove autentične rukotvorine obožavaju ugledni svjetski političari, među njima i Angela Merkel, 70 posto proizvedenih kišobrana odlazi u izvoz, a Rogić je siguran kako njihovo vrijeme tek dolazi.
Budući da uspješno posluju više od 30 godina, a njihovo poslovanje je uspješno prebrodilo nekoliko globalnih financijskih kriza, pandemiju, kao i sve ostale društvene izazove, pitali smo ih koja je tajna njihova uspjeha. Marin Rogić kaže kako tu nema prevelike filozofije.
- Sve je stvar prilagodbe. Ako je poduzetnik uvijek spreman na sve nedaće ili takozvane krize, pritom zna svoje prednosti, koje vrijednosti njeguje, ima kvalitetnu radnu snagu koja ne odustaje nakon prvog izazova, predan je svojem radu i, povrh svega, vjeruje u svoje ljude i proizvod, svaka kriza je pobjediva – rekao je poduzetnik te nastavio kako se u njegovom poduzeću posebno njeguju tri vrijednosti.
Prva je, ističe, da kupac mora biti zadovoljan u jednakoj mjeri kao i poduzetnik jer je obostrano zadovoljstvo ključ uspjeha. Druga je, zatim, da svaki zaposlenik mora imati iste šanse za napredak i bolje uvjete jer je, kaže, sreća radnika njihov prioritet, dok je treća vrijednost njegovanje iskrenog odnosa jer je iskrenost, prema Rogiću, tajni začin svake „zdrave” tvrtke.
Dodatna poslovanja
Navedeno je, kaže Rogić, univerzalni recept za opstanak poduzeća, dok su za borbu protiv neizvjesnih vremena ipak potrebni optimizam, hrabrost, dodatan napor, zalaganje i, prijeko potreban, izrađen plan b poslovanja.
- Budući da se bavim proizvodnjom kišobrana, predmeta kojem potražnja nije konstantna tijekom cijele godine, ponudu smo najprije obogatili dječjim kabanicama. Nakon toga smo započeli sa suradnjama i 2016. godine razvili pametan kišobran Kisha koji je ideja brenda Kisha. Mi smo ga razvijali u suradnji s njima pa smo, potom, uvrstili 3D modeliranje kišobrana u suradnji s Dajanom Vuksan. Uz sve to, sada također proizvodimo kabanice za odrasle i pse, suncobrane, kišobrane za božićne poklone koji su najtraženiji, platnene vrećice te nekolicinu drugih proizvoda. Drugim riječima, ne ovisimo samo o jednom sezonskom proizvodu, posebice sada kad je cijena materijala za izradu kišobrana narasla i do 15 posto, nego ponudu uvijek nastojim obogatiti nečim novim tako da imamo b varijantu poslovanja u slučaju krize ili smanjene potražnje – objasnio je poduzetnik te nadodao kako su također osmislili još jedan model poslovanja pomoću kojeg se lakše nose s inflacijom – surađuju s drugim brendovima. Budući da njihovi proizvodi trebaju dospjeti u dućane diljem Hrvatske kao što su Bipa, Kaufland, dm, Spar, Hrvatska pošta i Plodine, potrebni su im ljudi koji će posložiti police u dućanima namijenjene za njihove kišobrane, što im predstavlja dodatan trošak. Da bi uštedjeli, sami postavljaju police sebi i drugim brendovima te tako uspiju zaraditi od ove usluge.
Ove godine su također uspjeli uštedjeti 70.000 kuna i na kupnji novog stroja za sublimaciju i rezalice zbog ubrzanja procesa u proizvodnji. Upravo im je u tom iznosu dodijeljena potpora Zagrebačke županije koja je Rogićevu poduzeću pomogla da postane konkurentniji na tržištu te da, u konačnici, poveća proizvodnju što mu je jedan od glavnih ciljeva za budućnost.
Velikih planova za budućnost ima i naš drugi sugovornik Tomislav Bernardić iz Donje Pušće u Zagrebačkoj županiji koji s bratom Damirom uspješno vodi obiteljsku firmu Bermes. Poduzeće postoji od 1995. godine, a osnivač i pokretač svega je otac dvojice braće koji sada uživa u zasluženoj mirovini. Bermes se bavi proizvodnjom suhomesnatih proizvoda, a svoje delicije nudi u dvije maloprodaje na Dolcu i u Zaprešiću, preko veleprodaje po cijeloj Hrvatskoj te prodajnih kanala za ugostiteljstvo.
Vjernost se isplati
Baš kao i ostalim poduzećima, trenutačno im je najveći trošak energija, gorivo, struja, plin, ali i cijene svih sirovina, repromaterijala, odnosno svega što se veže uz poskupljenje.
- Naravno da su sva poskupljenja utjecala na cijene naših proizvoda, što je nekakav normalan splet okolnosti. Konkretno, cijene proizvoda smo povećali za 15 do 20 posto, a što se tiče troškova energenata, izdvojit ću energiju koja nam trenutačno predstavlja najveći izazov. Ipak, da bi sve bilo korektno, i plaće zaposlenicima smo podizali na početku godine u skladu s mogućnostima, a one će s vremenom još rasti. Ipak, sada nam je glavni cilj prebroditi veliku krizu, preživjeti zimu i pokriti sve troškove – rekao je Bernardić te dodaje kako im je jedan potez prilikom poslovanja bio ključan za opstanak.
Naime, uspostavili su suradnju s velikim brojem pojedinačnih kupaca, ugostitelja i pekarnica s kojima su izgradili odlične odnose, a njihova vjernost im i u jeku najveće krize osigurava posao, na što je naš sugovornik posebno ponosan. Od suhomesnatih proizvoda kupcima su, kaže vlasnik Bermesa, najomiljeniji Kobasica dede Štefa, salama od jelena, Jelačićka salama, Salama bake Janice te Zagorski špek.
Osim vjernosti, istaknuo je i važnost korištenja kvalitetnih strojeva jer je, kaže, nemoguće raditi ozbiljan posao i biti konkurent bez ulaganja u opremu. Konkuretnost je Bernardić postigao zahvaljujući poticajima Zagrebačke županije u iznosu od 56.000 kuna koje je iskoristio za nabavu opreme za preradu mesa.
- Treba koristi sve poticaje koji se nude jer bez njih je sve puno teže realizirati, biti ustrajan i boriti se protiv bilo koje krize, uvijek se prilagoditi situaciji i ne letjeti visoko jer se preko noći sve okrene i onda je kasno za povratak – zaključio je poduzetnik.
Najkvalitetnije sirovine
Da se sve može okrenuti preko noći zna i naša sljedeća sugovornica Marcela Marković Halkić iz Velike Gorice u Zagrebačkoj županiji koja je prije nepunih godinu dana otvorila ChoCo slastice, pogon i trgovinu u kojoj nastaju prekrasne personalizirane praline, dražeje, keksi i čokoladni namazi kojima se slavi tradicija kontinentalne Hrvatske. Svoju čokoladnu priču ova slastičarka je započela u vrlo izazovnom vremenu, no zahvaljujući potpori svojeg oca Dragutina koji se bavi sličnom djelatnošću već dugi niz godina, uspjela se othrvati strahovima kojih, kaže, nije manjkalo.
- Naravno da sam osjećala neizvjesnost i nesigurnost, ali sam usprkos svim poteškoćama odlučila probati. Naš maleni tim trenutno broji troje zaposlenih, mene, odgovorne u proizvodnom dijelu, moje sestre Martine koja je glavna u prodaji i zaposlenice Ane koja mi jako puno pomaže u proizvodnji. Na samom početku, naši kupci su većinom bile upravo firme koje su tražile neke prigodne poklone za svoje klijente te su naručivali praline otisnute svojim logotipom. Danas imamo sve više i više kupaca koji privatno naručuju, posebno od kad smo otvorili svoj dućan u Velikoj Gorici – ponosno je ispričala Marković Halkić te nastavila kako koriste najkvalitetnije sirovine i čokoladu na tržištu te sve čokoladne slastice ručno izrađuju.
Ipak, prije nego što je Marković Halkić uopće uspjela potpuno zakoračiti u svijet poduzetništva, već ju je dočekalo poskupljenje sirovina. Cijene materijala, kutija, vrećica, trakica te režija su samo rasle, a ona je, na koncu, bila primorana podići prodajnu cijenu svojih slastica jer kaže kako nije željela štedjeti na kvaliteti.
Upravo je kvalitetu uspjela zadržati i zahvaljujući donaciji Zagrebačke županije od 23.000 kuna pomoću koje je nabavila stroj za temperiranje čokolade. Ova oprema joj, kaže, povećava efikasnost i brzinu te pomaže u usavršavanju sadašnje ponude te stvaranju slatke oaze koja se može pronaći u pogonu na samom rubu Velike Gorice.
Društveno odgovorno poslovanje
O efikasnosti u proizvodnji također brine Igor Posarić iz Vrbovca, direktor tvrtke Pos-Plast, ujedno i posljednji sugovornik s kojim smo porazgovarali. Za razliku od poduzetnice koja proizvodi čokoladne slastice, Posarić radi nešto sasvim drugačije. On, pak, prerađuje proizvode od plastike. Njegova tvrtka je osnovana 1995. godine, a poduzeće ima vlastiti pogon koji se proteže na 36.000 kvadratnih metara u industrijskoj zoni u Vrbovcu. Godišnje recikliraju oko 3.000 tona plastičnog otpada, od čega oko 1.000 tona plastike iz komunalnih poduzeća.
- Važno je reći da plastiku prerađujemo u granulat veličine riže najmodernijim strojevima na svijetu, a cijeli proces je vrlo kompliciran i zahtijeva kvalitetne ljude koji su spremni za težak rad – ističe Posarić koji nastavlja kako granulate prodaju po cijelom svijetu, no prvo sirovinu osiguravaju za sve svoje vjerne dugogodišnje kupce iz Hrvatske koji, kaže, do kvalitetne sirovine vrlo teško dolaze.
Za razliku od mnogih drugih, ova tvrtka je tijekom pandemije rasla jer nisu morali prestati s poslovanjem, a dodatnim radom vikendima povećali su promet. Upravo iz tih razloga oni nisu otpuštali, već su zapošljavali. No, kao i svima, cijene sirovina, troškova prijevoza, repromaterijala, energenata i ostalog utjecala je utjecalo na povećanje cijene gotovog proizvoda, i to od 20 do 30 posto. Na taj su način, ističe poduzetnik, anulirali jedan dio tih troškova, a ostali dio su pokrili ulaganjem u veće kapacitete te uvođenjem 24-satnog radnog vremena.
Daljnjim ulaganjem u nadolazećem periodu količinu dosadašnje godišnje prerade planiraju udvostručiti i tako postati nezaobilazna karika u zaštiti prirode te očuvanju okoliša, a u tom im pomaže stroj za granuliranje s novim sustavom motora i upravljanja koji su nabavili zahvaljujući potpori Zagrebačke županije u iznosu od 56.000 kuna.
- Time smo postojeći stroj nadogradili najmodernijim sustavom i smanjili cijenu troškova po kilogramu plastike za oko tri do pet posto, što će kroz duži period rezultirati znatnom konkurentnošću, a posebno danas u doba toliko skupih energenata – ističe poduzetnik.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i Zagrebačke županije.