Poslovici „čuvaj se senjske bure“ lako bi se moglo dodati: „i riječkog juga“. Barem ako pitate mornare koji rade u tamošnjoj Luci.
Položaj Riječke luke, najveće u Hrvatskoj, takav je da je ona prilično izložena vjetrovima, posebice jugu, koje nerijetko stvara i do nekoliko metara visoke valove. Samo na kontejnerskom terminalu Brajdica u Rijeci je tijekom prošle godine pretovareno rekordnih 386 tisuća kontejnerskih jedinica, a terminal je ticalo 275 brodova – od tankera, onih koji prevoze naftu i plin, pa do kontejnerskih u kojima je generalni teret.
Manji brodovi u luku obično ulaze bez problema, dok oni veliki, nerijetko dugi i po nekoliko stotina metara, obično ni za najmirnijeg mora nemaju dovoljnu manevarsku sposobnost da bi samostalno mirno uplovili, već trebaju asistenciju minimalno dva tegljača. Ako je, pak, vrijeme loše, kao u slučaju već spomenutog juga, u Luci je funkcioniranje bez tegljača nezamislivo, a vrijedi cijeli set sasvim drugačijih, još strožih pravila i jasno definiranih procedura. I najmanja odstupanja od njih mogu značiti veliku katastrofu.
6500 ‘konja‘
Bilo da je mirno, vjetrovito ili valovito, bilo da je dan ili noć, ljeto ili zima, jedan od ključeva održavanje sigurnosti u Riječkoj luci su mornari Jadranskog pomorskog servisa, koji su sa svojim brodovima nezaobilazna karika kompleksnog lučkog lanca. Posjećujemo ih na najnovijem tegljaču njihove flote, s razlogom imenovanim Titan. Ovaj je moćni remorker dug nešto više od 24, a širok 12 metara, dok je njegov navigacijski gaz malo veći od pet metara, što mu omogućuje rad i pri velikim valovima.
Iako ide brzinom od samo 12 nautičkih milja na sat, dva pogonska stroja ovog broda skupa imaju preko 6500 konjskih snaga, a sam može tegliti težinu od nevjerojatnih 80 tona. Njegova svrha nije da bude brz, već snažan, precizan i efikasan, a zanimljivo je i da se zahvaljujući posebnim propelerima u mjestu može rotirati za 360 stupnjeva, i to u samo nekoliko sekundi, a ta mu mogućnost daje zavidnu manevarsku sposobnost.
Visoke performanse imaju i ostali novopridošli brodovi u floti JPS-a, koja sada s 12 brodova predstavlja vodeću tegljačku flotu na sjevernom Jadranu. Naime, Titan se prošli mjesec pridružio Morettu i Gei kao treća novogradnja u koje je JPS ukupno uložio preko 20 milijuna eura. „Osnaživanjem flote s tri nova, tehnološki napredna tegljača doprinosimo razvoju tegljačkog kapaciteta riječke luke. Kontinuirano ulažemo u modernizaciju flote jer ostajemo pouzdan partner za sve lučke terminale i operacije u sjevernojadranskim hrvatskim lukama.“ – rekao je izvršni menadžer Jadranskog pomorskog servisa, Nedjeljko Kapetanović.
Na Titanu nas skupa sa svojom posadom dočekuje kapetan Sanjin Weiss. Već na prvu je jasno koliko je dinamičan i zahtjevan posao kojim se ovdje bave. A gotovo je opipljiva i strast s kojom to rade.
- Baš jučer smo s dva tegljača pomagali prilikom odlaska jednog velikog kontejnerskog broda iz luke. Radili smo na južini i valovima visokim oko dva metra. Vremenski uvjeti su bili na granici pravilnika Lučke uprave koji definiraju mogu li se operacije uopće obavljati ili ne, no uspjeli smo izvući brod iz pristaništa na oko milju i pol udaljenosti od rive. Nakon toga se vrijeme normaliziralo – priča nam kapetan.
U takvim je situacijama, objašnjava, jedan od prvih izazova upravo procjena je li uopće sigurno krenuti u neku operaciju. Na kontejnerskom terminalu ne smije se raditi ako su udari vjetra jači od 59 kilometara na sat. Ali nije sve tako jednostavno.
- Na remorkerima imamo mjerenje vjetra, a ima ga i Lučka uprava. Bura u sekundi dođe od bonace do 80 ili sto kilometara na sat, dok jugo pak ima konstantu, uz manje oscilacije. Puno toga ovisi o našoj procjeni – objašnjava kapetan Weiss.
Asistencije pri nasukavanju
Jadranski pomorski servis sveukupno ima dvanaest operativnih remorkera. Njih šest je u Rijeci, dva su u Omišlju, jedan u Zadru, a jedan u Raši i još dva na stand byju za iznimne situacije. Nekada je prosječna potezna snaga tegljača bila oko 30 do 35 tona, što je bilo dovoljno, dok kod novih brodova poput Titana ona ide i do 80 tona. Polovicom iduće godine u Rijeci bi se trebao otvoriti novi kontejnerski terminal na kojeg će moći pristizati još veći brodovi, što je jedan od razloga zašto je Jadranski pomorski servis išao u obnovu svoje flote.
Ipak, oni pokrivaju i puno više od riječkog područja te rade na području od Zadra do Pule, a spomenuta asistencija pri ulasku i izlasku brodova iz Riječke luke tek je jedan mali dio posla kojim se bave.
- Kada je riječ o brodovima koji ulaze ili izlaze iz luke ili ih pak treba premjestiti s veza na vez, manjima pomažemo u slučaju nepovoljnih vremenskih uvjeta. Veći, dugi i do više od tri stotine metara, nužno trebaju našu pomoć pa angažiramo dva ili više tegljača. Često imamo asistencije i prilikom nasukavanja brodova na moru – priča nam Weiss.
Pa, kako cijela stvar funkcionira?
Odmah iznad mjesta na kojem je Titan na vezu je baza Jadranskog pomorskog servisa. U njoj je 24 sata dnevno disponent koji zaprima pozive, a potom se radi plan za intervenciju. U tom procesu sudjeluju Lučka uprava i kapetanija, Brodogradilište 3. maj, i Brodogradilište Viktor Lenac te okolne firme koje pružaju usluge peljarenja. Dio posla se uvijek može predvidjeti unaprijed, no dio uvijek ovisi o višim silama.
- S obzirom na veliku izloženost Riječke luke vjetrovima, ponekad se dogodi da moramo držati brod na vezu kako mu ne bi popucali konopi kojima je privezan za kopno. U tom slučaju vršimo takozvano boksanje, naši remorkeri zapravo glume konope. Takvi pothvati ponekad znaju potrajati i po 12 sati ili koliko god je potrebno da se vremenski uvjeti poprave. Ipak, pokušavamo to izbjeći, pa u slučaju najave lošeg izvlačimo brodove na sidrište – priča Weiss.
Pet minuta od lokacije
Cijeli je tu niz sličnih i prilično opasnih situacija. Recimo, Janaf u Omišlju vrši iskrcaj nafte. Tu se radi o brodovima dugim 330 metara koje moraju tegliti četiri remorkera.
- To su plovila s preko 20 metara gaza, što znači da su, kad su puni, gotovo cijeli pod morem. U takvim situacijama ne smije biti grešaka – kaže kapetan.
Takve luke specijalne namjene su, govori, mjesta na kojima su pravila ponašanja jedna sasvim druga priča u usporedbi s lukama s generalnim teretom.
- Recimo, prilikom boravka LNG brodova s plinom na terminalu u Njivicama imamo dva broda u dežurstvu. Jedan u neposrednoj blizini, a drugi u Omišlju. Oni moraju biti na udaljenosti pet minuta od lokacije kako bi mogli promptno pružiti podršku.
-Naši tegljači imaju ogromne požarne pumpe koje izbacuju minimum 2400 kubičnih metara vode na sat i ugrađene su u brod te spojene na glavne motore. Njima možemo direktno gasiti požar ili raditi područno hlađenje, primjerice ako brod ima požar u kontejneru kojeg mi ne možemo direktno gasiti, već izvana hladimo oplatu. – tumači Weiss pa se pa se dalje prisjeća situacija koje čine njegov posao iznimno dinamičnim.
Blokovi od sto tona
JPS je bio uključen i u akciju spašavanja broda za prijevoz stoke Deala u Raši. Na brodu zbog jakih udara vjetra nisu stigli upaliti strojeve, sidro je počelo orati i nasukali su se na hrid.
- Naša dizalica s remorkerima je bila uključena u sanaciju ostataka nafte i hrane za stoku te osiguravanje broda. Dizalica je na morsko dno stavljala velike blokove teške sto tona, a njih smo potom sajlama povezali na sva četiri kraja broda kako bi on ostao na mjestu. Zadnja informacija koju imamo je da će se brod rezati na mjestu i vjerujemo kako ćemo biti dio i te operacije – kaže kapetan.
On, inače, u Jadranskom pomorskom servisu radi oko godinu dana. Djed mu je također bio pomorac, a i to zanimanje je, kaže, u tradiciji ovoga kraja. Odmalena je vozio male brodice, a potom išao na sve veće te prošao kadeture, offshore brodove, radio kao dynamic position operator...
- Ipak, jako me privukla ova vrsta broda jer na njemu u jednom danu proživite puno više nego na nekom tankeru koji 20 ili 30 dana prelazi ocean. Tamo je svaki dan isti, uđete u rutinu. A ovdje se događaju kritične situacije s malim brojem ljudi. Vaša dosjetljivost i vještina gotovo svakodnevno dolaze do izražaja – ističe.
Jadranski pomorski servis inače zapošljava 80 visokokvalificiranih pomoraca i kontinuirano ulaže u poboljšanje radnih uvjeta i primanja. „Zahvaljujući tome, ostajemo prvi izbor mnogim iskusnim pomorcima koji se odlučuju vratiti iz međunarodnih brodarskih kompanija, što nas kao tvrtku i kao tim dodatno osnažuje" - dodao je Nedjeljko Kapetanović.
Za zapovjednike ovakvih brodova je važno imati u glavi, ali i u rukama, odnosno u manevarskim sposobnostima. To je nešto kao s vožnjom automobila. Ili to imaš u sebi ili ne, kažu članovi posade. Dok je održavanje broda više-manje slično svuda, upravljanje remorkerom itekako se razlikuje od upravljanja velikim brodom.
- Ne može ti uskočiti netko drugi. Ipak, baš zbog toga se kroz sve što radimo proteže osjećaj zadovoljstva nakon dobro obavljenog posla. Ovaj je posao jako nagrađujući. Točno znate jeste li nešto napravili uspješno, osrednje ili putem imali greškice. Onda na kraju svakog dana sjednete sami sa sobom i svojim mislima, analizirate svaki trenutak manevriranja, gledate i razmišljate kako to idući put popraviti. Ako je sve prošlo OK, imate predivan osjećaj zadovoljstva. Veliki brodovi se bez nas jednostavno ne mogu vezati – zaključuje Weiss.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i Jadranskog pomorskog servisa.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....