„Cool je biti trijezan“ novi je postulat prema kojem žive mlađe generacije, točnije generacija Z.
Prema istraživanju koje je proveo Njemački centar za zdravstveno obrazovanje, konzumacija alkohola među mladima rođenima između 1997. i 2012. godine je u postupnom padu. Naime, 2004. godine je 21 posto mladih u dobi od 12 do 17 godina govorilo da prekomjerno piju barem jednom tjedno, no pokazalo se da je do 2021. ta brojka pala na nešto ispod devet posto. Osim toga, utvrđeno je da mladi rjeđe izlaze u klubove te se okreću drukčijim načinima druženja.
Iako je alkohol uvijek poticao interes mladih, čini se da su nove generacije nešto drukčije od svojih roditelja. To je potvrdilo i istraživanje ESPAD iz 2019. koje bilježi da je Hrvatska, kao i druge europske zemlje, zabilježila pozitivnije trendove kada je u pitanju maloljetnička konzumacija alkohola. To je posebno vidljivo u smanjenju ekscesivnog epizodičnog opijanja.
Kako bi bolje stekli uvid u navike mladih, tvrtka Valicon tijekom kolovoza je za Grupaciju proizvođača piva pri Hrvatskoj gospodarskoj komori provela istraživanje o hrvatskim pripadnicima generacije Z i njihovim navikama tijekom slobodnog vremena, kako se druže i što za njih znači druženje te kakav odnos imaju prema alkoholu. Čak 93 posto mladih, pokazalo je istraživanje, želi razgovarati o alkoholu s roditeljima jer im razgovor o takvim osjetljivim temama može pomoći da se ponašaju odgovornije i postave vlastite granice.
No, postavlja se pitanje kako bi trebao izgledati takav razgovor i kada je uopće dobro provesti ga? Odgovore na ta pitanja potražili smo kod tri čitateljice Jutarnjeg lista. Otkrile su nam koje su metode razgovora s djecom u njihovom slučaju urodile plodom i što bi poručile svim roditeljima koji još uvijek nisu potegnuli razgovor o ovoj vrlo važnoj temi.
Marina (52): ‘Usputna metoda se pokazala uspješnom‘
Znali smo, baš kao i mnogo drugih roditelja, da ne možemo izbjeći neizbježno – da će naše dvije kćeri kad-tad doći u kontakt s alkoholom. Dok su bile u osnovnoj školi, alkohol nismo spominjali niti smo pili pred njima pa se za njega nisu ni zanimale. No, u tinejdžerskoj dobi nismo im ništa izričito zabranjivali, pa tako ni alkohol, jer smo smatrali da bi zabrana mogla napraviti samo kontraefekt, odnosno potaknuti interes. Ima nešto u metodi da ako nešto „liberaliziraš“, žudnja će biti slabija. Naši roditelji s nama nisu vodili striktne razgovore o alkoholu pa takvu metodu nismo ni suprug ni ja primjenjivali na našoj djeci. Radije smo im držali usputne lekcije kad se za njih ukazala prilika. Primjerice, ako bismo gledali film u kojem se netko napio, onda smo im pokušali objasniti da je alkohol štetan jer utječe na mozak i može poremetiti percepciju te ponašanje.
Nekada su ti razgovori do njih doprli, nekada nisu. S vremenom su kćeri došle u doticaj s alkoholom pa smo u tom trenutku promijenili pristup. Objasnili smo im da je odgovorna konzumacija vrlo važna te da trebaju imati granicu. Također, naučili smo ih nešto čega se i dan danas drže, a to je da uvijek piju vodu ako se nađu u situaciji da konzumiraju alkohol te da ni u kojem slučaju ne sjedaju u automobil s pijanom osobom za volanom ili još gore, da one voze pod utjecajem alkohola. Osim toga, pokušali smo im dati do znanja da ne trebaju svaki izlazak i druženje biti asocirani s alkoholom te da se mogu zabaviti i bez njega.
Pitali smo ih što one misle o svemu tome jer je važno da je komunikacija dvosmjerna i zdrava, a ne napeta i s ciljem „ne smiješ jer ja tako kažem“. Rekle su nam da su probale alkohol i da tu i tamo popiju zbog društva, ali da se znaju čuvati. Vjerovali smo im na riječ i time smo pokazali da i one nama mogu vjerovati te da će nam se obratiti ako bude neka frka.
Srećom, kćeri su uvijek birale dobre prijatelje i nisu ulazile u loša društva koja bi ih nagovarala na svakakve nepodopštine. Sada kada su studentice, primjećujem da imaju vrlo odgovoran pristup konzumaciji alkohola te se nikada nije dogodilo da su se opile i našle u nezavidnoj situaciji.
Suzana (56): ‘Ne treba biti dežurni policajac‘
Za razliku od mnogih drugih roditelja, sa sinom nismo vodili razgovor o alkoholu kakav se može vidjeti u američkim filmovima – posjedneš dijete pa mu držiš monolog od sat vremena. Nekome takva tehnika možda djeluje učinkovito, no suprug i ja nikada nismo bili takvi tipovi roditelja koji bi djeci držali prodike u smislu „ne smiješ ovo, ne smiješ ono“.
Kad je došao u pubertetske godine, počeo se zanimati za pića koja piju odrasli. Normalno je da se roditelji boje da će rano otkrivanje alkohola djetetu potaknuti ga na konzumaciju, ali u našem slučaju ovakva metoda je upalila. Bila sam, naravno, svjesna da će sin biti izložen alkoholu, ali se, za razliku od njegovih vršnjaka, u tinejdžerskim godinama nije počeo opijati.
Kada je krenuo na fakultet, tada se situacija nešto promijenila, ali možemo biti sretni što ni tada nije pretjerivao u konzumaciji niti se ikada toliko napio da nije znao za sebe. Mislim da su njegovoj disciplini doprinijela iskustva mladih s alkoholom u njegovim prijateljskim krugovima pa se sam uvjerio u to koliko alkohol može loše utjecati na ponašanje pojedinca i dovesti ga u opasne situacije. Znali smo zajedno komentirati njihove postupke i vidjela sam sinu na licu da ga je to prilično pogodilo i da mu se „vrte kotačići“. Tada sam znala da je razgovor dopro do njega i da mu ne pada na pamet dovesti se u sličnu situaciju.
Takozvanu „usputnu“ metodu upoznavanja djeteta s onime što još ne zna primjenjivali smo i kada je bila riječ o drugim škakljivim temama, recimo o seksu. Primjerice, vidimo neku scenu na televiziji te je usputno komentiramo i tako na puno ležerniji način otvorimo temu. Mislim da djeci prije svega treba pokazati da je sve to dio života, biti jasan kod iznošenja činjenica, ali ne ponašati se kao dežurni policajac.
Ne smijemo zaboraviti da smo i mi bili mladi te smo željeli sve probati. Smatram da će roditelji više postići ako djetetu pristupe ležerno, s razumijevanjem i željom da saznaju kako ono razmišlja o nekim temama, nego mu nametati samo jednu perspektivu. U suprotnom će znatiželjni tinejdžer baš u inat roditeljima raditi sve što su mu zabranili, a roditelji time neće postići baš ništa osim da sa svojim djetetom ne mogu više razgovarati o osjetljivim temama.
Ana (47): ‘Posjest ću sina i objasniti mu‘
Sin će uskoro ući u pubertet pa se već neko vrijeme spremamo s njim obaviti razgovor o alkoholu. Do sada za njega nije pokazivao interes, no shvatili smo da bi bilo dobro vrijeme pokrenuti tu temu jer se počeo smijuljiti kada na kućnim druženjima s prijateljima odrasli otvaraju bocu vina. Posjest ćemo ga i saslušati što on misli o alkoholu te mu potom dati neke savjete. Znam da neki roditelji koriste „usputnu“ metodu, no mislim da u našem slučaju ona ne bi previše koristila jer na sve usputne komentare naš sin jednostavno ne reagira. Drugim riječima, isključi se i u svom je svijetu.
Tijekom njegovog odrastanja, nekoliko sam mu puta spomenula da pijani ljudi mogu činiti ružne stvari koje se ne toleriraju te da je alkohol loš. Poslušao me, ali nije davao baš nikakav komentar. Jako puno sam razmišljala u kojem smjeru će teći taj naš razgovor i u početku mi se činilo da bi bilo dobro da mu jednostavno zabranim i to je to.
No, nastavnici u školi su nas u sklopu radionica već ranije pripremali na razgovor o alkoholu s našom djecom te mi je u sjećanju ostala jedna njihova rečenica koja mi je promijenila perspektivu: „Ima stvari koje vi ne možete izbjeći, poput činjenice da će vaše dijete probati alkohol.“ Smatram da toga svaki roditelj treba biti svjestan, ali isto tako važno je da se mirnim pristupom prema djetetu i redovitim razgovorima konzumacija alkohola što više odgodi.
Na edukaciji su nam rekli da ćemo veću korist svojoj djeci napraviti ako ih učimo kako da se u ponašaju u situacijama kada su izloženi alkoholu – da piju vodu, obrate se roditeljima ako se nađu u situaciji u kojoj trebaju pomoć, ne nasjedaju kad im netko nudi alkohol te da je sasvim u redu zabavljati se bez pića.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i Grupacije proizvođača piva.