Oko 14 posto stanovništva Europske unije – što je oko 70 milijuna ljudi – je prezaduženo i živi u financijski nestabilnoj situaciji. Igor Škrgatić, vlasnik tvrtke BeOn specijalizirane za rješavanje financijskih poteškoća građana, kaže nam kako procjenjuje da u Hrvatskoj na taj način živi oko pola milijuna ljudi.
- Ako iz mjeseca u mjesec ne možete podmiriti redovne rashode svojim redovnim prihodima, spadate u tu skupinu. Prema mojem iskustvu, oko 20 posto klijenata koji su upali u financijske probleme ima redovna primanja i može izaći iz financijske nestabilnosti – govori Škrgatić, koji se nakon karijere u financijskom sektoru - bankama, osiguranjima i štedionicama - posvetio radu s klijentima koji trebaju financijski oporavak.
Ističe kako financijske nevolje obično imaju kombinaciju uzroka. Nerijetko se ljudi suočavaju s gubitkom posla ili padom primanja, ovrhama, razvodima, bolestima, smrću u obitelji, propalim poduzetničkim pothvatima...
- Jedan problem se često prenosi na drugi. Recimo, ljudi upadnu u financijske nevolje pa se trude ne izgubiti nekretninu. Onda više troše na karticama, zadužuju se, ne plaćaju račune pa dobivaju ovrhe s iznosima koji su višestruko veći od početnog iznosa dospjelog duga, jedne ili dvije rate aktivnog kredita – priča Škrgatić o slučajevima koji se često ponavljaju.
Disciplina i pismenost
Postoje i drugi načini zaduživanja.
- Brojni kod teleoperatera uzmu mobitel na pretplatu. Onda to naprave i kod drugog i trećeg teleoperatera pa prodaju mobitele. I tako lako ulaze u male dugove koji s vremenom postaju veliki. Kod nekih je to posljedica mladalačke neodgovornosti, kod nekih način preživljavanja, a kod trećih brzi način zarade – nabraja stručnjak primjere iz prakse.
Pa, s obzirom na veliku zaduženost i česte financijske probleme kod Hrvata, ima li prostora za razgovor o štednji i ulaganjima?
- Uvijek ima – govori Škrgatić pa nastavlja:
- To je stvar discipline i financijske pismenosti. Malo tko razmišlja o budućnosti, a optimalno bi bilo početi štednju što ranije jer u tom slučaju vrijeme radi za vas. Koliko god mali bio iznos kojeg štedite, on će kroz 20 ili 30 godina na štednji postati značajan. To je pitanje šire društvene klime i trebali bismo raditi na tome da širimo svijest o tome, posebice kod mlađe populacije. Da to bude i stavka u kurikulumu i školama – ističe.
Škrgatić se osvrće i na popularnu teoriju 50-30-20. Prema njoj, polovicu svojih prihoda trebali bismo trošiti na osnovne potrebe poput stanovanja, hrane, prijevoza i režija. Trideset posto bi trebalo trošiti na želje i uživanje, a dvadeset posto štedjeti i/ili ulagati.
- Takav je model možda pretjeran u našem kontekstu, no preporučujem da svatko tko može na stranu odvoji deset posto primanja – kaže Škrgatić.
Rast vrijednosti nekretnine
Pitamo ga i kako se naš pristup štednji treba razlikovati ovisno o tome koliko nam je godina.
- Razlika treba biti u percepciji prema riziku. Ako u pedesetoj krenete ulagati u dionice, pred sobom imate kraći vremenski horizont i bilo bi poželjno da se ne radi o ulaganjima koja su visokorizična. U toj je dobi, primjerice, možda dobro uložiti u sada aktualne trezorske zapise ili „narodne obveznice“, dok u mladosti možete ići i na rizičnije opcije – govori.
Vrlo je važno u kontekstu štednje i ulaganja razgovarati o nekretninama. U Hrvatskoj brojni ljudi svoj novac ulažu upravo u kuće, stanove, apartmane i druge objekte.
- Kod nas su nekretnine još uvijek isplativ način štednje i vrlo suvislo ulaganje. Nema poreza na nekretnine, a jedini nam je trošak održavanje. Nekretnine nose povrat, a kad im rastu cijene postoji i takozvani „wealth effect“ gdje vaša imovina vrijedi sve više. Posebna je tema što ne bi trebalo sve ići prema rentijerstvu, no želja za posjedovanjem puno nekretnina je kod nas dijelom i socijalističko nasljeđe – govori Škrgatić.
Nikad nije kasno za štednju
Ističe kako je jedna od najčešćih grešaka koje ljudi rade po pitanju štednje to da ulažu (često i veliki) novac i očekuju da će u kratkom vremenu dobiti veliki prinos.
- Važno je pri ulaganjima misliti na dnevnu likvidnost i nju postavljati kao prioritet. Također, idealno je ulagati na više mjesta. Nekretnine trenutno izgledaju odlično, a u jednom će trenu početi padati. Ako vam je sav novac na jednome mjestu, postat ćete nervozni ako vrijednost počne padati. Poželjno je da je dio novca u sigurnijim instrumentima s manjim prinosom, dio u onima s većim rizikom, dio u zlatu, trećem mirovinskom stupu… – nabraja.
Pitamo ga i koje bi vrste štednje preporučio mladima, onima koji su tek dobili svoju prvu plaću.
- Dobar početak je ulaganje u vrijednosne papire na dugi rok. Tu je i treći mirovinski stup, koji je uz državne poticaje odlična stvar i ne možete ga izgubiti. To uvijek ima smisla. To je možda nedovoljno promoviran način štednje, a radi se o odličnom ulaganju, dijelom neoporezivom za poslodavca. Nažalost, rijetki ga nude kao dodatni benefit svojim zaposlenicima – kaže.
Na koncu ga pitamo i što bi savjetovao umirovljenicima.
- Za štednju nikada nije kasno, no kod nas su mirovine nažalost takve da malo tko može štedjeti. Na Zapadu ljudi u mirovini putuju, uživaju, imaju slatke brige oko toga gdje uložiti svoja sredstva. A kod nas su ljudi u tim godinama često na rubu egzistencije – zaključuje Škrgatić, dodajući da je tim važnije što ranije početi razmišljati o štednji i ulaganjima, makar se radilo o iznosima koji nam se na prvu čine malenima.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i Raiffeisen mirovinskih fondova.