Mjesec se starenjem bora i skuplja, baš poput čovjeka ili bobe grožđa, pokazuju najnovija istraživanja znanstvenika NASA-e. Premda ga se smatralo geološki mrtvim satelitom već nekoliko milijardi godina, istraživači tvrde da itekako još daje znakove života.
Zbog unutarnjeg hlađenja u posljednjih stotinjak milijuna godina ovo nebesko tijelo smanjilo se u promjeru za 50-ak metara, a zbivanja na površini aludiraju da je još uvijek itekako seizmički aktivno.
Ožiljci
Temeljem instrumenata postavljenih tijekom više misija Apolla između 1969. i 1977. godine, utvrđeno je da Mjesec može biti tektonski aktivan baš poput Zemlje. Registrirano je čak 28 plitkih potresa umjerene snage te je za najmanje osam njih utvrđeno kako ih je prouzročilo pomicanje ploča ispod površine Mjeseca, a ne udar asteroida ili zagrijavanje prouzročeno sunčevom toplinom. Praćenjem dinamike stepenastih litica utvrđeno je i da su neki ožiljci na lunarnoj površini Mjeseca formirani relativno nedavno: na to upućuju i fotografije klizišta te tektonskih aktivnosti. Mjesečeva površinska kora je krhka pa se pri skupljanju uslijed hlađenja raspadala, a pomicanjem jedne pod drugu stvarali su se nabori. Proces je formirao neobične visoke stijene duge kilometrima, a visoke stotinama metara. Nalazi aludiraju da se upravo duž tih rascjepa danas povremeno događaju potresi. NASA zaključuje da se na Mjesecu pomicanje tla najčešće događa u trenutku kad je na najudaljenijoj točki od Zemlje, jer njezina gravitacija oštećuje njegovu koru.
“Mjesec je uspio nekako ostati tektonski aktivan i nakon četiri i pol milijarde godina”, izjavio je Thomas Watters, viši znanstvenik Centra za Zemlju i planetarne studije instituta Smithsonian, koji je vodio istraživanje objavljeno u časopisu Nature Geoscience. Ovo je prezentirano kao veoma uzbudljivo otkriće, jer nije bilo jasno je li Mjesec već davno prošao kroz ove procese i postao zauvijek tektonski mrtav, ili je još uvijek aktivan u sadašnjosti.
Korisno znanje
Tektonska aktivnost Zemlje, za razliku od Mjeseca, potaknuta je njezinom vrućom jezgrom. Mjesec koji kruži oko našeg planeta na udaljenosti od oko 385.000 km ima promjer nešto veći od četvrtine njezina promjera. Otkriće lokacija na njegovoj površini koje još uvijek mogu biti izložene potresima pomoći će budućim svemirskim ekspedicijama za daljnja istraživanja Zemljina satelita, ali i futuristima prilikom planiranja dugoročne prisutnosti ljudi na Mjesecu.