Jedan od najvećih fizičara u povijesti Albert Einstein preminuo je 18. travnja 1955. godine u bolnici u Princetonu, sveučilišnom gradu u američkoj saveznoj državi New Yersey gdje je živio od 1933. godine nakon odlaska iz Njemačke. Einstein je prije smrti promrmljao nekoliko riječi na njemačkom, dva puta udahnuo i umro. Kako je dežurna medicinska sestra u bolnici Princeton nije govorila njemački, značenje Einsteinovih posljednjih riječi zauvijek je izgubljeno.
Einsteinov sin Hans Albert dao je dozvolu za obdukciju, a patolog Thomas Harvey (1912. - 2007.), otišao je dalje od jednostavnog identificiranja uzroka smrti, puknuća aorte. Izdvojio je Einsteinov mozak, zatim ga izvagao i fotografirao. Posve iznenađujuće, organ iz kojega je proizašla teorija relativnosti težio je svega 1230 grama, manje od mozga prosječnog muškarca. Nakon vaganja i fotografiranja, Harvey je "najvažniju sivu tvar 20. stoljeća" razrezao na 240 komadića te pohranio u formalin.
- Moj tata ima Einsteinov mozak - hvalio se idućih dana u školi Harveyev sin.
Albert Einstein kremiran je 20. travnja u Trentonu u uskom obiteljskom krugu, a dan kasnije Hans Albert iz novina je saznao da je mozak njegova oca uklonjen i pohranjen za istraživanja. Bio je bijesan jer nije dao dozvolu za takav postupak. K tome, njegov je otac tražio da bude kremiran bez ceremonije te se njegov pepeo rasprši u tajnosti kako bi se spriječilo da to mjesto postane mjesto hodočašća. Ipak, Harvey je uvjerio Hansa Alberta da odobri istraživanje Einsteinova mozga u nadi da će to rasvijetliti "tajnu genija". Nekoliko mjeseci Harvey je dobio otkaz u bolnici Princeton: njegova su objašnjenja možda uvjerila Hansa Alberta Einsteina, ali ne i šefa bolnice. Napustivši Princeton, Harvey je sa sobom ponio i "ukradeni" Einsteinov mozak. Zatim je staklenku s mozgom genija godinama brižno nosio sa sobom seleći se diljem Amerike.
Nakon nekoliko godina Einsteinov mozak pao je u zaborav sve dok se 1978. godine za njega nije zainteresirao mladi novinar Steven Levy, kasnije urednik u Newsweeku i Wiredu. Levy je posjetio Harveyja u njegovu novom domu u Wichiti u Kansasu te ga intervjuirao za New Jersey Monthly. Priča o "ukradenom Einsteinovom mozgu" privukla je i druge medije putem kojih se
Harvey se obratio znanstvenicima nudeći im "komadiće Einsteinova" mozga za proučavanje.
Prema Einsteinovom biografu Walteru Isaacsonu, dosad su objavljene svega tri važne studije o "mozgu genija". Prva studija tima pod vodstvom američke neuroznanstvenice Marian Diamond iz 1984. godine pokazala je da je Einsteinov mozak u usporedbi s prosječnim imao mnogo veći broj glija stanica koje služe kao potporne stanice neuronima. Prema drugoj studiji iz 1996. godine Einsteinov mozak imao je tanji cerebralni korteks te je imao veću gustoću neurona. Naposljetku kanadski znanstvenici pod vodstvom Sandre Witelson 1999. godine otkrili su da je parijetalni ili tjemeni režanj Einsteinova mozga bio veći od prosjeka, osobito u području odgovornom za prostorno rasuđivanje. Isaacson je zaključio da je trebalo istraživati Einsteinov um, a ne mozak.
O Einsteinovu mozgu napisano je nekoliko knjiga, među kojima i "Possessing Genius: The Bizarre Odyssey of Einstein‘s Brain" kanadske znanstvene novinarke Carolyn Abraham iz 2004. godine. Prema Carolyn Abraham, patolog Thomas Harvey je "polagao velike profesionalne nade u Einsteinov mozak" i vjerojatno je zaključio da bi taj organ mogao unaprijediti njegovu karijeru u medicini. - Obećao sam Hansu Albertu da ću se brinuti o mozgu njegova oca te ga neću iskorištavati ni izlagati javnosti - rekao je prije svoje smrti Thomas Harvey. Ipak, muzej Wellcome Collection u Londonu, koji posjeduje jedan od komadića Einsteinova mozga, 2012. godine pokazao ga je javnosti u sklopu izložbe "Brains - The Mind as Matter".