Čudovište iz Loch Nessa ili Nessie moglo bi postojati, objavilo je britansko Sveučilište Bath nakon otkrića da su neki plesiosauri možda živjeli u slatkoj vodi, prenosi Telegraph.
Zagovornici teorije o postojanju Nessieja dugo su vjerovali da je stvorenje iz škotske mitologije možda pretpovijesni morski gmaz, na temelju zrnatih fotografija i iskaza očevidaca koji su godinama kazivali da Nessie ima dugačak vrat i malu glavu sličnu plesiosauru.
Skeptici međutim tvrde da, čak i ako je loza plesiosaura preživjela, stvorenja ne bi mogla živjeti u jezeru Ness jer im je potrebna slana voda.
Ključ je u fosilu
Sveučilište Bath pronašlo je međutim fosile malih plesiosaura u riječnom sustavu starom 100 milijuna godina koji se sada nalazi u marokanskoj pustinji Sahara, što sugerira da su živjeli i u slatkoj vodi.
Naime, pronađeni su kosti i zubi odrasle jedinke visine 3 metra te kost ruke mladunca visine 1,5 metar. Fosili sugeriraju da su stvorenja živjela i hranila se u slatkoj vodi, zajedno sa žabama, krokodilima, kornjačama, ribama i vodenim dinosaurom spinosaurusom.
- Iznenađuje me da je u drevnoj marokanskoj rijeci živjelo toliko puno mesoždera, jedni pored drugih, rekao je koautor studije Dave Martill, profesor paleobiologije na Sveučilištu Bath.
Prokomentirao je kako to svakako nije bilo mjesto za kupanje.
Zubi plesiosaura čak pokazuju iste uzorke istrošenosti spinosaura, što sugerira da su se redovito hranili istom ribom s teškim oklopom koja je plivala u riječnom sustavu, a nije bila samo povremeni posjetitelj.
Istaknuti paleontolog Dr. Nick Longrich podsjetio je da mi zapravo ne znamo zašto su plesiosauri u slatkoj vodi.
- Malo je kontroverzno, ali tko kaže da morski gmazovi moraju živjeti isključivo u moru. Znam da smo mi paleontolozi uvijek tako govorili, ali puno je morskih vrsta plivalo u slatkim vodama.
Prvi cjeloviti kostur plesiosaura pronašla je 1823. godine u Lyme Regisu, u Dorsetu Mary Anning, engleska lovkinja na fosile.
Stvorenje je imalo malu glavu, dugačak vrat i četiri peraje. Smatralo se da više nalikuje modernim gmazovima, u usporedbi s ichthyosaurusom, koji je pronađen u istim slojevima stijena tek nekoliko godina ranije.
Pliva kao morski lav
Plivao je mašući perajama u vodi, baš kao što to morski lavovi danas rade. Živio je od kasnog trijasa do kasne krede, prije otprilike 215 milijuna do 66 milijuna godina, prije nego što je izumro s dinosaurima.
Njegovu povezanost s čudovištem iz Loch Nessa prvi je povezao Arthur Grant, student veterine, koji je tvrdio da je zamalo udario stvorenje na svom motociklu u siječnju 1934. godine. Opisao ga je kao križanca tuljana i plesiosaura. Nacrtao je skicu koja je podsjećala na drevno morsko stvorenje.
Samo nekoliko mjeseci kasnije, Daily Mail je objavio fotografiju ginekologa Roberta Kennetha Wilsona, koja također prikazuje stvorenje s dugim vratom i malom glavom kako se kreće kroz vodu.
Fotografija, koja je u široj javnosti poznata kao kirurgova fotografija, bila je lažna, kako se kasnije otkrilo, a podmetnuo ju je nezadovoljni bivši zaposlenik Daily Maila, bijesan jer je list ismijao njegova svekra koji je tvrdio da je pronašao otiske stopala Nessieja.
U priopćenju za tisak Sveučilište Bath navodi da je novo otkriće pokazalo da je čudovište iz Loch Nessa ‘na jednoj razini vjerojatno‘.
Plesiosauri nisu živjeli samo u moru, oni su nastanjivali slatke vode, dodaje se u priopćenju, ali se također ističe da pronalazak fosila pokazuje da su plesiosauri izumrli u isto vrijeme kada i dinosauri prije 66 milijuna godina.
Prema jednoj od brojnih teorija, Nessie je zapravo preživjeli plesiosaur, divovski morski gmaz. Još od 1970-ih znanstvenici temeljito istražuju dno Loch Nessa u potrazi za kostima plesiosaura, ali ih još nitko nije pronašao.