"Moj prosječni dan počinje u 5.30. Nakon buđenja uvijek prvo pogledam je li se nešto dogodilo u Aziji ili Americi dok sam spavala. Iako imamo protokole po kojima će me moj tim probuditi u slučaju značajnih incidenata, često samo pošalju poruku da me ne probude, ali da me ipak izvijeste ako se nešto dogodilo. Ne čitam vijesti, ne gledam portale, ne slušam podcaste jer mi je jutro jedini trenutak kad mi je glava čista od svega", priča nam Lana Djurkin-König (47), stručnjakinja za sigurnost s više od 20 godina iskustva u nacionalnoj, međunarodnoj i korporativnoj sigurnosti.
"Jedna od zanimljivosti koju smo primijetili je da se većina terorističkih napada u posljednjih deset godina dogodila u petak navečer oko 21 sat. U prirodi je mog posla da i to znam, pogotovo kad upravljate tako značajnom i globalnom organizacijom poput moje, koja je guarantor fizičke sigurnosti jednom od najbitnijih čimbenika otpornosti svjetskog financijskog sustava, objašnjava Lana, koja se prije tri godine pridružila Swiss Reu, jednom od najvećih svjetskih osiguratelja, kao globalna voditeljica korporativne sigurnosti. Prije toga je nekoliko godina provela na poziciji direktorice regionalne sigurnosti EY-a, odgovorna za vođenje regionalnog internog korporativnog upravljanja sigurnosnim rizicima. Njezina karijera u korporativnoj sigurnosti započela je 2012. godine, kada se pridružila DHL Grupi, gdje je izgradila i koordinirala Globalni sigurnosni situacijski centar za korporativnu sigurnost.
Uz sve karijerne uspjehe koje je do sad postigla je i majka 9-godišnjeg sina Noaha.
Živi i radi u Njemačkoj, ali gotovo svaki ili svaki drugi tjedan je na putu jer joj je tim po cijelom svijetu, te je uglavnom u Zürichu, Londonu ili sve češće u Madridu. Kad nije na putu, onda radi od doma jer pokušava balansirati majčinstvo i obitelj s izostancima i putovanjima.
Dobra organizacija joj je bitna, a kako bi se odmorila, jedno od pravila joj je raniji odlazak na spavanje.
"Isto tako sam shvatila da se, ako svoj trening ne odradim ujutro, vrlo vjerojatno to kasnije neće dogoditi pa uglavnom svako jutro pokušavam otrčati pet kilometara. To mi je meditacija i praktički jedino vrijeme u danu kad sam sama sa sobom i bez obaveza ili očekivanja. Osim tempa ili daljine", govori nam uz osmijeh.
Ako je kod kuće, preuzima potpuno odgovornost za sinovu školu i svu logistiku oko domaćinstva, a muž tada kompenzira svoje skraćene sate na poslu kad je na putu. Tako se izvrsno nadopunjuju. U svojoj kući na jezeru pored šume život dijele s dva psa i jednom mačkom te vode vrlo miran život i uživaju u prirodi.
Dijeli obveze sa suprugom
"Šetanje pasa, kuhanje, spremanje kuće i pečenje kolača mi oduzimaju većinu slobodnog vremena. Veliku pomoć u kućanstvu pruža mi jedna djevojka koja jednom tjedno dolazi spremiti kuću i iskreno ne znam što bih bez nje. Ali kad imaš toliko životinja, onda moraš red održavati svaki dan ipak. Muž i ja dijelimo sve kućanske i obiteljske obaveze", iskrena je Lana.
Na njenoj poziciji je na svijetu trenutno svega desetak žena, i to najviše u Americi. U Švicarskoj je jedina žena na toj poziciji, a u Njemačkoj ih ima najviše pet.
"Sveukupna statistika je poprilično poražavajuća, samo oko 10 posto žena je zaposleno u korporativnoj sigurnosti u cijelom svijetu. Sigurnost je još uvijek percipirana kao tipično muška profesija i vrlo malen broj žena odlučuje se studirati menadžment rizika u sigurnosti. Iako, smatram da je posao doktora puno odgovorniji i intenzivniji, usporedbe radi."
Što se nje tiče, u svemu pliva odlično.
Priznaje da je bilo vrlo teško za vrijeme covida, uostalom kao i svima. Sin joj je tada imao tek pet godina, prva tri-četiri mjeseca pandemije ga je vrlo slabo vidjela. Krizni menadžment je bio preuzeo sve.
"To su izvanredne krizne situacije i nekako je, kad smo sve doveli pod kontrolu, bilo puno lakše. Općenito, što je moj sin stariji, to je lakše, a i poslovi su sve fleksibilniji, kao i poslodavci. Sad kad sam na rukovodećoj poziciji puno sam više gospodar svog vremena i imam snažan tim koji stoji oko mene, tako da sam vrlo odlučna u svom vremenu za majčinstvo i obitelj. Isto tako pokušavam normalizirati činjenicu da se naš posao vrti oko našeg roditeljstva pa često kuham za vrijeme sastanka, obavljam razgovore iz auta ili s nogometnog treninga. Čovjek se usudi puno više nego prije", otvorena je Lana, koja je uz sve i autorica knjige "Korporativna sigurnost u doba COVID-19" (2020.), članica Upravnog odbora OSAC-a u Njemačkoj i službenica DEIA-e, gdje vodi agendu mladih sigurnosnih stručnjaka, te članica Odbora za obrazovanje ISMA-e, najutjecajnije globalne sigurnosne udruge.
Bit će jedna od panelistica ovogodišnje konferencije Women‘s Weekend od 7. do 10. ožujka u Rijeci, koja okuplja, povezuje i osnažuje žene, ali i muškarce koji utječu na promjene u društvu i otvoreno progovaraju o važnim temama.
U vremenu globalne nestabilnosti, kako je biti stručnjakinja za sigurnost, pitamo je.
‘Normalni‘ uredski posao
"Živimo u ‘svijetu kaosa‘ koji karakterizira fragmentiranost, a termini poput VUCA i polikrize postali su svima nama naša svakidašnjica. Bilo da se radi o incidentima u fizičkom svijetu poput ratova i oružanih sukoba, akta terorizma, ilegalnih migracija, o geopolitičkim ili socioekonomskim događanjima, prirodnim katastrofama ili cyber-napadima - trenutno je posebno ‘zanimljivo‘ biti stručnjak za korporativnu sigurnost. Posljednje desetljeće, svijet potresa jedna kriza za drugom, a u korporativnom svijetu mi smo postali centralna funkcija zadužena za menadžment i upravljanje izvanrednim kriznim situacijama. Odluke koje se danas donose u korporativnoj sigurnosti puno su kompleksnije, podrazumijevaju veliko razumijevanje ne samo aktualnih događanja nego i mogućnost procjene vjerojatnih ishoda na horizontu, jer imaju efekte ne samo na živote zaposlenika nego na cjelokupno poslovanje i operacije, imidž kompanije i profit."
U korporativnoj sigurnosti često se radi o "normalnom" uredskom poslu koji se dotiče "neobičnih" tema. Žene u sektoru sigurnosti su, smatra, važne jer imaju osobine koje mu pridonose da bude empatičniji, senzibilniji i emotivniji.
Jedan od značajnijih momenata za korporativnu sigurnost bila je, objašnjava nam Lana, pojava Islamske države te je europska sigurnost postala vrlo bitna stavka u životima i korporacijama. Do tada, smatra, sigurnost je bila shvaćena zdravo za gotovo.
Iako je njezina karijera neuobičajena za ženu, kaže nam da, retroaktivno razmišljajući, misli da je njoj ona bila suđena. Čak je i njezina završna radnja u gimnaziji bila naslova "Criminal Court Law System in US". Dok je išla u srednju školu, željela je raditi za Interpol. Kaže da ne zna otkud joj ta želja, ali kriminalistika i kriminologija su je jako zanimale. Pokušala je kao prvi izbor fakulteta upisati Policijsku akademiju, ali nažalost nije uspjela. Drugi izbor joj je bio Pravni fakultet, koji je i diplomirala, a potom je magistrirala međunarodne odnose na Politologiji te završila i MBA.
"Na Pravu me je fascinirala kriminalna forenzika, na Međunarodnim odnosima - terorizam. Moglo bi se reći da sam rođena za ovaj posao, a sigurno je toj predeterminiranosti pridonijela i činjenica da mi je tata bio brigadir Hrvatske vojske i jedan od bitnijih sudionika hrvatske obrane u ratu kao zamjenik načelnika Zapovjedništva za Logistiku Glavnog stožera RH. Cijelo odrastanje za vrijeme rata i djetinjstvo ispunjeno nesigurnosti pridonijeli su mojoj želji da učinim svijet sigurnijim mjestom", priča nam ova zanimljiva žena, kojoj je nažalost kad je imala 18 godina umrla majka.
Tata, koji je preminuo 2019. godine, uvijek joj je bio velika podrška u karijeri i pretpostavlja da je strahovao, ali isto tako je bio jednako uzbuđen zbog svih poslovnih prilika koje su joj se otvarale.
Prvih sedam godina svoje karijere provela je kao viša stručna savjetnica u Ministarstvu obrane, a bila je i pripadnica kontingenta Oružanih snaga RH u Afganistanu.
Opsesija raditi u NATO
"Voljela sam raditi za MORH i s obzirom na to da sam od malih nogu bila fascinirana terorizmom, činjenica da sam završila u Afganistanu mi je bila ostvarenje svih mojih želja. To iskustvo me je definitivno promijenilo i definiralo ostatak mog života. Pod broj jedan, kad sam krenula studirati međunarodne odnose na Politologiji, RH se tek bila nominirala da postane članica NATO-a, a moja je velika želja, skoro opsesija, bila raditi za NATO. I taj magistarski studij je bio jedna od stepenica na putu k ostvarenju tog cilja."
U trenutku kad je došla u ISAF, zatekla se u životno odlučujućoj situaciji, gdje je uvidjela da posjeduje dovoljno znanja i vještine te se zaljubila u ideju da je "svijet igralište na kojem se i ja želim igrati", priča s puno entuzijazma.
Za vrijeme te misije upoznala je predstavnike nekoliko međunarodnih organizacija poput UNHCR-a ili GIZ-a te se odlučila budućnost potražiti u nevladinom sektoru. Pronašla je MBA u Njemačkoj na engleskom jeziku s fokusom na MBA menadžment u Bonnu, koji je sjedište 16 UN-ovih organizacija, GIZ-a i ostalih velikih nevladinih organizacija, i znala je da je došlo vrijeme da ide dalje.
"Korporativni sektor i sigurnost na kraju su se ipak dogodili, ako vjerujete u slučajnosti. Spojila se moja ljubav za sigurnost i želja da postanem globalni igrač, nakon što sam dobila posao za jednu od najvećih međunarodnih korporacija na svijetu, koja zapošljava preko 600.000 zaposlenika i ima operacije u 220 zemalja i teritorija", govori ponosno.
Budući da barata s dosta zabrinjavajućih informacija, koliko joj je teško biti roditelj koji neće strepiti za svoje dijete?
"Vrlo se brinem za sigurnost, bilo fizičku ili cyber, mog djeteta i educiram ga od malih nogu. Nisam mu dopustila mobitel ni TikTok, iako sam svjesna da ga ne mogu predugo držati izvan tog svijeta", iskrena je.