- U to smo vrijeme upravo dobili drugo dijete i bili zatrpani prljavim stvarima, započinje svoju ispovijest za The Guardian, britanski softverski inženjer Tim, koji je tijekom Covid pandemije počeo raditi od kuće.
Supruga i on su s obzirom na dvoje djece, kažu, prali rublje dvaput tjedno, ali onda su se odlučili na neobičan eksperiment.
S obzirom na to da je Tim počeo raditi od kuće i nije mu više bilo važno kako će i što obući, prestao je prati robu.
- Izdržao sam punu godinu bez da sam uopće prao svoju robu, kaže, dodajući da sada odjeću pere jednom svakih šest mjeseci. Ionako ga, kaže, ljudi preko Skypea ili Zooma vide samo do ispod vrata, a često kameru ni ne uključi.
Supruga i djeca i dalje peru svoje rublje u perilici za rublje, ali on baš ne želi odustati, a majicu i hlače, jednom kad ih obuče ne skida sa sebe po dva tjedna.
Čarape, tvrdi, ne koristi, jer nosi sandale na bosu nogu, čak i po zimi.
- Pranje čarapa mi je uvijek bio najveći problem, a gaće? E pa gaće mi znaju izdržati po cijeli tjedan. Ponekad umjesto gaća nosim kupaće gaće pa se u njima otuširam. Kad se osušim ja osuše se i one, nabraja.
Novinarka The Guardiana ga je naravno odmah pitala o smradu. Osjeća li da mu odjeća smrdi.
- Osjećam, i čim osjetim da smrdi odmah ju mijenjam, odgovara inženjer i dodaje da jednostavno odjeću ne treba prati toliko često koliko ljudi misle ili su navikli.
Žena mu doduše zna prigovoriti da smrducka, iskreno priznaje, ali ‘njoj to i ne smeta toliko‘.
Tim je zapravo dio globalnog pokreta koji sve više uzima maha- tzv ‘no wash‘ pokret ili pokret nepranja.
Sve je počelo s kosom, kad su ljudi masovnije počeli izbacivati šampon iz upotrebe. Prali bi kosu samo vodom, a onda je ispalo da je odjeća sljedeća došla na red. Svjetski mediji su na to počeli upozoravati još i prije Covida. Teza je sljedeća- pranje veša je jednostavno dosadan i monoton posao, jer dok su kuhanje i kupnja namirnica olakšani kroz razne aplikacije i popularizirane kroz društvene mreže poput Instagrama, pranje rublja se jednostavno ne može zaspinati kao kul kućanski posao.
Sve je počelo s traperom. Ljudi koji ga vole počeli su tvrditi da postoje istraživanja i nepisana pravila da se traper zapravo ne treba prati, osim ako se zablati ili primjerice po njemu proliju piće ili hrana.
- Traperice jednostavno izgledaju bolje i traju dulje, ako se ne peru, tvrdi drugi sugovornik The Guardiana, britanski učitelj Daniel, dodajući da se onda na kupnju novih troši manje novca, a ako se rjeđe kupuju i rjeđe će se proizvoditi, a to je pak dobro za okoliš.
- Ne, traperice koje nisu oprane ne smrde. Čak i ako ste bili na roštilju, dovoljno ih je provjetriti preko noći, uvjeren je Daniel. Pokret nepranja uhvatio je dodatni zamah nakon što se ekstenzivno počelo upozoravati na klimatološke probleme.
Koliko prirodi šteti ako peremo robu na 90 stupnjeva, koliko smo potrošili vode, koliko deterdženti zagađuju okoliš- sve su to pitanja koja su se počela postavljati.
- Prorijedila sam pranje odjeće negdje u zimu prošle godine, kaže tako čitateljica The Guardiana, također Britanka Jenny. Kod nje su glavna motivacija bili sve veći računi za režije i upravo taj negativni efekt na okoliš.
- Većini robe zapravo samo treba malo osvježenja, primjerice ja ih sprejam sredstvom koje eliminira neugodne mirise.
Ken, umirovljeni sveučilišni profesor pak daje svoje iskustvo. Njegova obitelj je robu u perilici prala šest puta tjedno, a sad su to smanjili na jednom tjedno. I to na temperaturama nikad višim od 30 stupnjeva.
- Klimatski alarm i manji troškovi su bili okidač za mene, a robu peremo po noći kad je struja jeftinija. Osnovi postulati pokreta nepranja nisu dakle nečistoća, smrad i širenje bakterija već održivost.
Peremo samo kad trebamo, pritom štedimo, pomažemo okolišu, odjeća dulje traje, a perilice za rublje su uvijek na hladnim programima, tvrde ‘članovi‘ pokreta. Uz to kupuju odjeću na buvljacima, i tako recikliraju staru odjeću.
Evo primjer čitateljice Charlotte koja se također javila The Guardianu: ‘Odjeću prije pranja nosim između 20 ili 30 puta. Ponekad je dovoljno odjeću samo provjetriti, a kuham isključivo u starim sportskim majicama za koje me nije briga hoće li se zamazati ili zasmrditi‘. Porijeklom je s Novog Zelanda gdje kaže koncept pranja na visokim temperaturama uopće ne postoji pa ju je to iznenadilo kad je doselila u Veliku Britaniju.
- Odjeća uostalom bolje izgleda kad nije isprana sto puta, zaključuje.
Ispovijesti se redaju- Tom primjerice, medicinski brat koji je zaposlen u jednoj psihijatrijskoj bolnici kaže da na posao dolazi u puloverima od merino vune. Ima ih četiri, a u zadnjih godinu dana niti jednom ih nije oprao.
-Ako je potrebno spužvicom isperem mrlju s njih, a dosad mi se nitko nije žalio da smrdim ili nešto slično, kaže. Vunene hlače nosi cijeli tjedan, a čarape pere nakon što ih nosi po tri ili četiri dana.
- Voda je ključan resurs i pazim da ju ne trošim previše, zaključuje, ali priznat će da je i lijenost bitan faktor. Za druge pak važan faktor je i novac.
Michelle primjerice, grafička dizajnerica i bubnjarka kaže da je u mladosti bila siromašna i u stanu u kojem je živjela nije imala perilicu za rublje u periodu života između 19 i 39 godina. Sve je prala na ruke pa je naučila taktizirati, a nije imala ni novca ni slobodnog vremena da bi toliko brinula o pranju rublja.
Kao i ostali prije nje tvrdi da je odjeću potrebno provjetravati, a iskreno vjeruje da time pomaže okolišu.
- Proizvođači dobro zarađuju od naše fobije od prljavštine, deterdženti zagađuju naša mora i rijeke, a kroz medije se promovira suludo intenzivna razina čistoće. Pritom naš planet pati.
Stručnjaci su podijeljeni. Jedni tvrde da je ono što danas smatramo ‘čistim‘ kulturološki, povijesno i socijalno potpuno drugačije nego ranije.
Alison, domaćica iz Glasgowa to potvrđuje svojim primjerom.
- Majka me naučila da se sve treba oprati i ispeglati odmah nakon jednog nošenja, ali ja sam odlučila nošenu odjeću vraćati u ladice s čistom. Bojala sam se da će ljudi reći da sam prljava ali shvatila sam da nitko ne mari. Mislim da bi se moja majka zgrozila da zna, ali niti ona ne primjećuje promjenu na meni. Čemu se toliko truditi. Štedimo novac, pomažemo okolišu, a odjeća traje dulje.