Vatreni nisu uspjeli.
Hrvatska reprezentacija u Kopenhagenu je u osmini finala Eura izgubila od Španjolske 5-3 nakon produžetaka.
Navijačima je ostao gorak okus, jer činilo se da Vatreni to mogu... Bili su tako blizu, postalo je to jasno nakon Oršićevog gola.
Španjolci su vodili 3-1 do 85. minute kada je prednost njihovu smanjio Mislav Oršić, a u drugoj minuti sudačke nadoknade upravo je on asistirao Mariju Pašaliću za izjednačenje.
Mislav Oršić, 28-godišnji Zagrepčanin postao je neopjevani junak napetog trilera s tužnim krajem.
Oršić je u igru ušao u 66. minuti umjesto Rebića, a u završnici je postao prvi igrač koji je kao zamjena zabio i asistirao za Hrvatsku na utakmici europskih i svjetskih prvenstava.
- Borili smo se do samoga kraja, ali pred kraj smo malo pali. Oni su svaku šansu iskoristili i zasluženo pobijedili, rekao je Oršić odmah nakon završetka utakmice.
- Moramo se okrenuti novim izazovima i vidjeti što ćemo u budućnosti napraviti - dodao je reprezentativac koji je oduševio navijače, a čini se i izbornika Zlatka Dalića koji je na presici za medije priznao kako mu je trebao dati više prilike.
- Na Oršićevoj poziciji smo sjajno pokriveni, prije svega Perišićem, koji je na Euru bio naš najbolji igrač. Očekivao sam da će Rebić eksplodirati. Oršiću se vratio pošten odnos i pristup. Nije imao dovoljnu minutažu, ali šutio je i radio i to mu se vratilo, Pokazao je, kao i Pašalić i Budimir, da mu treba dati više prilike - rekao je Dalić.
No, tko je zapravo taj junak iz dvoboja s moćnom Španjolskom?
Tko je taj Mislav Oršić koji dijeli zajedničku vrlinu s velikim svjetskim napadačima poput Arjena Robbena ili svojedobno Alexa Del Piera, kako je ranije pisao čuveni sportski novinar i kolumnist Jutarnjeg lista, Dražen Krušelj.
- Bekovi vrlo dobro znaju što im se sprema, izbačaj driblingom na jaču nogu, produženi korak i ciljanje suprotnog kuta, ali ipak nemaju rješenje za tu naizgled jednostavnu rutinu. Razlog? Ispeglana je do savršenstva, prebrza za stopere i braniče, suviše precizna za vratare, dokaz izvanserijske klase - napisao je Krušelj prije tri mjeseca.
- Ja sam tek skroman dečko iz zapadnog dijela Zagreba - rekao nam je skromno Oršić u jednom od ranijih intervjua.
Odrastao je u radničkoj obitelji u kvartovima Srednjaci i Malešnica.
- Mama je bila konobarica, tata strojobravar, imam dvije starije sestre, Danijelu i Marijanu, obje su sretno udane i imaju djecu. Tijekom blagdana u stanu je gužva - otkrio je.
Jako drži do obitelji. Uvijek kad ostvari pogodak, ljubi tetovažu na ruci i svaki gol posvećuje supruzi Suzani te svojim sinovima.
Skladan par upoznao se još u srednjoj školi, a zajedno su deset godina. Iako su se kod matičara oženili prije, sakramente su izmijenili lani u prosincu u stenjevečkoj Župnoj crkvi Uznesenja blažene djevice Marije, a na isti dan krstili su i sina Manuela. U veljači ove godine sretni par dobio je i drugog sina.
- Uvijek kad ostvarim pogodak, ljubim tetovažu na ruci i svaki gol posvećujem supruzi Suzani s kojom sam u braku tri godine te sinu Manuelu koji je rođen ljetos. Inače, moj sin je mirna beba, spava cijelu noć, ne budi me plačem - rekao nam je Oršić jednom prilikom.
Samozatajna Suzana ne pojavljuje se često u javnosti, a profili na društvenim mrežama su joj zaključani. Strogo čuva privatnost i svoju obitelj, a supruga je pratila gdje god je ranije igrao - i u Italiju i u Kinu i u Južnu Koreju,
No, Oršićeva sportska priča zapravo započinje rano u djetinjstvu. Kako nam je priznao ranije u intervjuu, nogomet je počeo igrati u vrtiću.
- Imao sam šest godina. Nakon mjesec, dva mojih prvih dana na terenu renovirao se kompleks u Veslačkoj i raspustili su djecu. Počeo sam tati doma plakati pa me odveo u NK Trešnjevka. Tamo su mi rekli da sam premali, da nemaju takav uzrast. Onda sam opet tati plakao pa je tata nagovorio ljude u NK Trešnjevka da me puste da treniram sa starijima. Kao dijete bio sam doista oduševljen nogometom. Kada bi završio trening, ja bih došao doma, uzeo loptu i opet išao van napucavati je na nekom igralištu - rekao je.
Kad je krenuo u školu, počeo je ići na utakmice zagrebačkog kluba, za koji danas i sam igra.
- Tada su za Dinamo igrali Luka Modrić i Eduardo da Silva, a ja sam sjedio na sjevernoj tribini među Bad Blue Boysima. Smjestio bih se sa šogorom malo sa strane, ne baš u navijačku jezgru. S 13 godina otišao sam u NK Kustošija, a kad sam se s petnaestak godina pridružio Interu, odlučio sam prestati ići na maksimirski sjever. Rekao sam sebi: ne možeš igrati protiv ljudi u Prvoj ligi i sjediti na sjeveru - ispričao je.
Nakon što je godinama nastupao za Trešnjevku, igrao je za Kustošiju, zaprešićki Inter, Speziju, Rijeku i Celje, a potom je kao 22-godišnjak završio u dalekoj Južnoj Koreji.
Tamo ga je odveo agent Branko Hucika s kojim i danas surađuje, a koji je jutro nakon pobjede protiv Tottenhama trljao ruke jer je Oršić preko noći na Transfermarktu postao traženije lice od Halanda, Messija i Ronalda.
Prvih šest mjeseci u Jeonnam Dragonsima igrač se navikavao na novu kulturu i egzotične okuse, ali s vremenom su on i supruga Suzana zavoljeli život u Koreji, režim u kojem navijači neobično cijene i poštuju nogometaše, a navikli su se i na tamošnju kuhinju. U jednom intervjuu po povratku u Zagreb Oršić je priznao da mu nedostaju neki specijaliteti korejske kuhinje.
- Ništa nisam htio probati, jeo bih samo ono što je Suzana doma skuhala. Ljuta je to hrana, ljuća nego u Slavonaca. U međuvremenu sam se naviknuo i moj je želudac prihvatio južnokorejsku kuhinju - rekao je.
Danas, pak, priznaje da ga za tu zemlju vežu lijepe uspomene.
- Zapravo je Koreja odigrala bitnu ulogu u našim životima. Tamo sam zaprosio suprugu, tamo smo začeli sina i, moram reći, da nam je na kraju život u Koreji bio odličan - ispričao je u nedavno u jednom intervjuu za medije nogometaš koji tek od 2018. godine nastupa za Dinamo.
Naime, nakon jedne i pol sezone među “zmajevima” stigla je ponuda iz Kine, ali odlazak u Changchun Yatai pokazao se kao pogrešna procjena i Oršić je jedva dočekao poziv Ulsana, jednog od najvećih korejskih klubova, kako bi se vratio u K-league. S Ulsanom će 2017. godine osvojiti FA Cup i isporučivati “doubleove” u Azijskoj ligi prvaka. U dvije utakmice s Melbourne Victoryjem postigao je četiri gola, još dva je zabio Brisbaneu, a izvrsne recenzije počele su privlačiti pozornost hrvatskih klubova.
Dinamo se tada pokazao posebno zagrijanim. Upaljeno je zeleno svjetlo za transfer težak 1,5 milijun eura, a Oršić je napokon sletio u Maksimir i zadužio plavi dres koji je sanjao otkako je kao dječak počeo trčati za loptom u Španskom.
Danas je Oršić jedna od najboljih klupskih akvizicija uopće. S navršenih 28 godina napadač je na vrhuncu moći, u životnoj formi.
- Dok igra najbolji nogomet u karijeri, Oršić pomalo dotjeruje ona poglavlja klupskih antologija koja se tiču povijesnih “all star” sastava. U idealnih 11 tamo po defaultu završavaju idoli naših djetinjstava, oni iz 67. ili ’82., nađe se tu ponekad mjesta i za velike igrače iz ’97., ali objektivno malotko iz tog zvjezdanog društva može parirati Oršićevim brojkama i dometima - smatra Dražen Krušelj.