Katarina Nerlović sa svoje 23 godine u Garešnici je tijekom jahanja pala u nesvijest. Pozlilo joj je dok se nalazila na konju, a pad i udarac koji su uslijedili izazvali su dodatna, višestruka krvarenja u mozgu na čak 15 mjesta. Kate je u budnoj komi, prema riječima njezine majke Marijane, bila gotovo 10 mjeseci. I dok su liječnici odmahivali glavom ne dajući joj odviše optimistične šanse da preživi, a kamoli da se oporavi, Kate im svakoga dana dokazuje da su čuda moguća. Da je mozak nevjerojatan i da će ona opet biti ona stara Kate...
Priča je ovo o borbenosti jedne mlade žene koja se preko noći našla u situaciji kakvu ne bismo poželjeli niti najgorem neprijatelju. Ujedno i priča koja budi vjeru da dobro uistinu na kraju mora pobijediti jer Kate je danas, godinu dana nakon buđenja iz kome, napravila čudo. Uspjela je stati na noge, napraviti nekoliko koraka uz pomoć druge osobe, a u sklopu hipoterapije popela se opet i na konja. Potiho je počela i govoriti, a kad je majka pita: "Kate, idemo li na terapije", ona odgovara: "Teško je, ali idemo, MORAM", piše Mojportal.hr.
U ponedjeljak se Katarina sprema na novi korak na svom putu oporavka, ide u zagrebačku polikliniku Glavić gdje će započeti s robotskim terapijama. Novi je to korak koji iziskuje i nove troškove, no optimistična obitelj Nerlović ne odustaje od toga da njihova Kate bude opet ona stara. Motivaciju, vjeru i podršku dobrih ljudi imaju.
Znala je što učiniti
- Kate je posebno biće, puna je života! Iskričava je, gdje god dođe, upali svijetlo. Liječnici su pričali da će biti biljka, da se neće oporaviti, prognoze su bile loše… No svi mi koji jako dobro znamo Katu, vjerovali smo! Ona je tako strpljiva, blaga prema ljudima i životinjama, ništa joj nije teško - voziti, raditi, čistiti, jahati. Mi znamo koliko je borbena i žilava i vjerujemo u njezin oporavak. Nitko nije bio sretniji od nas koji je volimo što se probudila iz kome i počela oporavljati - ovim riječima Ljiljana Tvorek opisala je Katarinu Nerlović, 25-godišnju mladu ženu koja proživljava najteže trenutke i koja se bori da ponovno bude ona stara Kate prije nesreće koja joj se dogodila 4. lipnja 2022.
Naime, upravo je Ljiljana bila s Katarinom u trenutku kad je izgubila svijest i pala s konja. Budući da je fizioterapeutkinja, Ljiljana je točno znala što učiniti u kobnim sekundama nakon Katinog pada te joj tako spasila život.
- Kao i za puno prethodnih treninga, i toga smo se puta dogovorile da ćemo zajedno jahati kod naše Paule u Konjičkom klubu Garešnica. Došle smo nešto prije 10 sati i krenule jahati u manježu - ograđenom prostoru za jahanje na otvorenom. Prostor je to veličine 20 puta 40. Nakon nekih 45 minuta krenule smo hladiti konje. Bio je to kraj treninga i svaka je bila na jednoj strani jahališta - prisjeća se Ljiljana toga prijepodneva i dodaje kako je upitala Katarinu je li im dosta za danas, na što je ona odgovorila da jest i da će još samo hladiti konje.
Koban pad s konja
- Vidjela sam u jednom trenutku da se okreće prema meni. Stala je s konjem i zazvala me: ‘Ljiljo, Ljiljo, jao, jao‘ i pala kao da ju je metak pokosio. Taj sam film vrtjela u glavi milijardu puta. Ona uopće nije davala znakove da je umorna ili da se osjeća loše. Galopirale smo, otkasale svoje, trening je bio uspješan, a ja ni po čemu nisam vidjela da joj nije dobro. To se sve dogodilo na samome kraju, doslovno su je sekunde dijelile od toga da siđe s konja - priča Ljiljana i dodaje kako je nakon pada očekivala da će Kata ustati sama.
- Kad sam vidjela da ne ustaje, skočila sam s konja dolje i potrčala tih 20 metara koliko sam bila udaljena od nje. Konji su zbunjeno stajali. Srećom, vrlo blizu je bio jedan čovjek, inače zaposlenik Vodoprivrede koji je odmah priskočio upomoć. Rekla sam mu da hitno zove pomoć. A ja sam sama na glas ponavljala što moram učiniti: ‘Aha, dišni putevi, stanje svijesti‘. Kata je imala sužene zjenice, otvorene oči, nije treptala i pokazivala je znakove neuroloških smetnji. Bila je bez svijesti i imala spazam čeljusti. Otkopčala sam kacigu i otvorila joj dišne puteve nakon čega je udahnula - prisjeća se Ljiljana kojoj je čovjek pored pomogao da Katu okrenu na bok.
- Vikala sam joj: ‘Kato, ostani sa mnom‘ i stalno naglas ponavljala što učiniti od prve pomoći da joj olakšam do dolaska Hitne pomoći koja je zaista u rekordnom roku stigla. Oni su joj odmah imobilizirali vrat i glavu, a skinuli smo joj i tenisice. Primijetila sam da joj je lijeva ruka u spazmu. Inače, kad osoba padne u nesvijest, klonula je i izgleda kao da spava. Katarina je, nažalost, bila ukočena. Da nije bilo čovjeka koji je priskočio upomoć, ja ju sama ne bih uspjela okrenuti na bok jer se trzala, imala je pojačan tonus mišića - govori Ljiljana.
Loše prognoze liječnika
Katarina je bez svijesti ostala dok je sjedila na konju pa je pad koji je uslijedio bio tim kobniji jer nije imala refleks da se obrani od udarca koji je uslijedio. Je li ona pala jer je imala moždani udar ili joj je pukla aneurizma ili su se unutarnja krvarenja dogodila nakon pada i udarca, liječnici i dalje ne znaju, piše Mojportal.hr.
Dugih šest mjeseci Katarina je bila u komi, a nakon buđenja, liječnici nisu bili previše optimistični. Govorili su da su ozljede mozga preteške. Nakon buđenja, ništa nije izgledalo kao u filmu…
- Sve je išlo korak po korak, postepeno. Katu smo prvi put posjetili u Krapinskim Toplicama, a taj je susret bio vrlo emotivan. Svima je bilo teško jer znamo koliko je Kata puna života. Ona se sjeća svega prije nesreće, no ne i tog kobnog trenutka. Najprije se sjetila događaja godinama ranije, a tek potom svježijih stvari - priča Ljiljana koja svim srcem vjeruje u Katarinin potpuni oporavak.
Nitko nije mogao predvidjeti događaj koji je izmijenio mnoge živote. Kate je bila mlada, zdrava i fizički aktivna.
- Je li se to dogodilo zato jer je bio veoma vruć dan, ili zato što je Kate bila umorna i dolazila iz noćne smjene, što ja u tom trenu nisam ni znala, sad je nemoguće reći. Ono što je sad najvažnije je daljnji oporavak jer mozak je zapravo nevjerojatan. Kati se moraju omogućiti daljnje terapije. Mora biti prisutna motivacija i ona mora promijeniti okolinu. Dugo je u Krapinskim Toplicama, a sad je vrijeme za novi korak. Sustav je kod nas dobro organiziran jedino u slučaju hitne pomoći i intenzivnog liječenja. Sve ostalo je na obitelji i dobrim ljudima. Ja ne znam je li Katarinina majka imala ijedan dan slobodan za sebe otkako se to Kati dogodilo. Njezin život se u tom trenu potpuno zaokrenuo - kaže Ljiljana koja otkriva kako je Kata krenula s hipoterapijom, što znači da se vratila na konja.
Strastvena jahačica od djetinjstva
- Mora savladati kontrolu trupa koja je otežana zbog dugotrajnog ležanja. Kate sad može samostalno stajati i može napraviti nekoliko koraka uz pomoć nekoga. Imala je nedavno i operaciju produženja tetive noge. No sad je najvažniji taj sljedeći korak i promjena zahvaljujući kojoj će sigurno doći i do nove motivacije, a samim time i napretka - uvjerena je Ljiljana.
Istog je mišljenja i Paula Popović, osnivačica i predsjednica Konjičkog kluba Garić, na čijem se ranču nesreća dogodila.
Njih dvije znaju se još iz srednje veterinarske škole u Zagrebu. Bile su u istom učeničkom domu.
- Katarina jaše od malih nogu. Licencirana je natjecateljica daljinskog jahanja pri Hrvatskom konjičkom savezu, nastupala je za Konjički klub Husar iz Čazme, a od 2021. godine za Konjički klub Garić iz Garešnice. Osvojila je višestruke plasmane na postolje među prva tri najbolja natjecatelja u daljinskom jahanju na utakmicama od 40, 60, 80 i 100 kilometara u Hrvatskoj i inozemstvu te 2019. godine 3. mjesto u ukupnom poretku Croatia Cupa u daljinskom jahanju. Katarina bila vješt jahač i nije padala s konja, to će reći svatko tko ju poznaje. Samo tjedan dana prije nesreće Katarina je bila na utrci u Bilju koju je uspješno završila - priča Paula. Dodaje kako je Kate vrhunska jahačica koja je posvetila puno vremena i znanja radu s konjima.
Na sam dan nesreće, Paula je također bila na svom ranču. Otišla je u trenutku kad su Ljilja i Kate krenule hladiti konje.
Došla iz noćne
- No umjesto svog mobitela, slučajno sam uzela krivi i to od kćeri gospođe Ljiljane. Okrenula sam se i počela vraćati na imanje. U tom sam trenutku vidjela da Laura maše i da su konji dotrčali sami do štale i to sa svom opremom bez jahača. Katarina je inače mlada policajka koja je te noći radila noćnu smjenu, bila je na granici u Hrvatskoj Kostajnici. No kad je došla na imanje, djelovala je dobro i veselo. Na leđima je donijela vreću od 20 kilograma hrane za konje. Nitko nije posumnjao da joj nije dobro - priča Paula koja je do Kate i Ljilje došla prije hitne pomoći.
Prvi put nakon nesreće, Paula je vidjela Katarinu skoro godinu dana poslije.
- Katarina je prekrasna osoba koja je svakome spremna pomoći. Jako je radišna, svi ju jako volimo. Nema tko ju ne poznaje u konjarskom svijetu - kaže Paula koja nam još otkriva i kako su konji nakon nesreće temeljito pregledani.
Naime, bila je policija i napravila očevid. Konja je pregledao veterinar, a Katarina je jahala sa svom opremom.
Nisu znali hoće li preživjeti noć
Marijana Nerlović, Katina majka, ispričala je kako je obitelj danas, ali i kako su bili netom nakon kobne nesreće koja im je svima iz temelja promijenila živote.
- Rekli su nam odmah da je stanje loše, no nitko nam nije rekao da tamo velikim, masnim slovima piše ‘po život opasna ozljeda‘. Nismo shvaćali da je toliko loše da Kate možda neće preživjeti noć ili sljedeći dan. Mi smo samo čekali da se probudi. Bili smo svakoga dana u bjelovarskoj bolnici, svi su bili divni tamo. Sjećam se kad je prvi put otvorila oči i kad nam je stisnula ruku. To je bilo nakon možda dva tjedna od nesreće. Sve što se događalo od nesreće, pisala sam u bilježnicu - govori majka koja pojašnjava da je Kate bila u budnoj komi između osam i deset mjeseci.
- Nesreća se dogodila u lipnju, u kolovozu smo stigli u Krapinske Toplice, a u prosincu su mi dozvolili da joj kuham i hranim ju preko sonde. Dotad je bila strašno mršava, pala je na otprilike 35 kilograma. Bila je kostur. Kad su mi dozvolili da je smijem premotati i otkrili je da mi sve pokažu, nisam izdržala, morala sam istrčati na hodnik. Dušu sam isplakala. Bila je živi kostur. No tad je polako počela vraćati kilograme i ojačala je. Dotad bi samo imala otvorene oči, gledala nas je i samo bi u trenutku nestala. A onda je krenulo poboljšanje. Komunicirali smo putem očiju, molili ju da trepne jednom za ‘DA‘ ili dvaput za ‘NE‘. Poslije toga je ustima počela praviti riječi pa smo mogli pročitati što želi reći - prisjeća se Marijana tih dana.
Hranjenje na sondu
- Po meni, Kate je počela jako napredovati kad je dovoljno ojačala. Doslovno se probudila, trgnula i napreci su bili vidljivi. Oko 10 sati bih joj napravila shake i trčala u bolnicu dati joj ga. Onda bih se vratila u stan udaljen 10 minuta pješke od bolnice u koji smo se doselili u Krapinske Toplice, skuhala ručak i trčala je nahraniti oko 12 sati. Pa idem kući, pravim međuobrok, nosim joj ga u 16 i naposljetku, večeru sam joj nosila oko 18 sati. Život nam je bio samo trčanje. Korona nam je također usporila oporavak jer nismo smjeli biti s Katom koliko smo htjeli. U obitelji nas je pet jer Katarina ima brata i sestru. Pa smo se izmjenjivali, čekali bismo pet dana da ju vidimo jer je svakoga dana samo jedan član obitelji smio kratko biti s njom. To je bilo grozno. No kad su liječnici vidjeli da slabije napreduje, počeli su nas sve duže puštati da budemo s njom i tako sam se malo po malo uvukla u bolnicu i postala Katina pratnja. To znači da je moj zadatak od jutra do mraka bio brinuti o njoj. Hranila sam je, presvlačila, vodila na terapije. Jedino je po noći bila na brizi sestrama. Tako se bilo sve do izlaska iz Krapinskih Toplica, prošlog prosinca - prisjeća se Marijana.
Nakon toga, Kate je u stanu s obitelji, a na terapije ide ponovno u Krapinske Toplice. Osim toga dijela na koji ima pravo ići preko uputnice HZZO-a, Katarina još u privatnom aranžmanu ide psihijatru, logopedu, na hipoterapiju, masažu i kod fizijatra. Taj dio obitelj sama plaća i Kate to obavlja u poslijepodnevnim satima.
- Od ponedjeljka krećemo u Polikliniku Glavić u Zagrebu na robotske terapije. Bolnica u Krapinskim Toplicama nama je u divnom sjećanju jer smo se mi ovdje probudili i ustali iz kreveta. No kao i svaka stvar u našem sustavu, sve ide vrlo sporo i nažalost, za neki ozbiljniji pomak u oporavku, obitelji se moraju same pobrinuti. Sami smo morali biti uporni kako bi primjerice Kate očitali neki nalaz rentgena, kako bi išla na operaciju tetiva, kod psihologa... Ako sama nisam kucala na brojna vrata, ne bih niti znala na što sve imamo pravo - otkriva Katarinina majka kojoj je važno da je u svakom trenu pored svojeg djeteta jer je svjesna kako inače pravog oporavka neće biti.
Stravične ozljede
- Mjesecima smo živjeli za sat vremena fizikalne terapije u Krapinskim Toplicama. Sad je vrijeme za novi korak jer Kate to može. A mi smo dužni omogućiti joj da pokuša sve što postoji. Ona vam, inače uopće nije ljuta i ne krivi nikoga za nesreću koja joj se dogodila. Kad je postala svjesnija, Ljilja je došla u Krapinske Toplice i ispričala joj sve što se dogodilo. Pitala sam ju tad je li kriv konj, rekla je da nije, pitala sam je li kriva ona, ponovno je rekla da ne, nitko po njoj nije kriv, jednostavno se dogodila nesreća - priča Marijana i dodaje kako je Katu veoma razveselila hipoterapija na konju.
Što se tiče samih dijagnoza, Katarina ima kranio cerebralnu trauma s produženom komom.
- Laički rečeno, njoj se mozak izudarao o lubanju. Imala je 15 točaka krvarenja u mozgu, napuknuo joj je drugi vratni kralježak, odnosno dio koji služi za okretanje glave. Zbog toga je dva mjeseca nosila ovratnik. Bojali su se liječnici operirati taj dio jer su strahovali da bi mogli oštetiti nešto od živaca pored. Pluća su bila natučena što nikome nije bilo jasno jer je pala s metar i pol visine. Zatim, iza desnog uha napukla joj je lubanja, iako je imala kacigu na glavi. Na tijelu Kate nije imala nijedne modrice, nijedne ogrebotine, a mozak na nastradao zaista jako - kaže Marijana i ističe kako su liječnici zbog svih tih ozljeda mozga imali loše prognoze, piše Mojportal.hr.
Govorili su im kako će Kate ostati u takvom stanju i kako se vjerojatno nikad neće pomaknuti i da se moraju s time pomiriti.
- Liječnici bi mi pojašnjavali kako je Katarina po skali u knjizi na određenom mjestu, a ja bih im na to rekla da prestanu jer Kate nije knjiga i nije skala. To im je ona naposljetku i dokazala - ponosna je majka Marijana.
‘Ja to mogu, ja to hoću, ja to želim‘
Katarinin otac pronašao je takav posao da radi noćne smjene, a nakon što odspava, preostali dio popodneva može aktivno provoditi s kćeri. Brat je 1. razred srednje škole, dok je Katina starija sestra zaposlena u Zagrebu.
- Snalazimo se kako možemo. Imamo jednu plaću, a dobivamo i neka sredstva od lokala i kuće koju smo iznajmili u našim Lipovljanima gdje smo dotad živjeli. Naime, kad se to dogodilo, cijela obitelj se spakirala i pošli smo s Katom. Ja sam tad rekla ili svi ili nitko. Imali smo i manju ušteđevinu koju smo potrošili. Uvijek sam govorila ‘s Katom ću ići gdje god treba i koliko god treba da joj bude bolje‘. Pitaju me ljudi kuda ćemo dalje, no ja im kažem da u ovom trenutku ne znam. Ići ćemo kuda god nas Katin oporavak odvede - ističe Marijana koju veseli novi korak u zagrebačkoj poliklinici za koju su čuli od prijatelja.
- Rekli su mi doslovno ‘vodi Katarinu tamo, nemaš više što čekati‘. I kad pitam Katarinu idemo li, kaže mi da mora. Njezine su vam riječi ‘ja to mogu, ja to hoću, ja to želim‘. No bilo je perioda kad nije bilo tako lako...Sjećamo se jako ružnog razdoblja kad je Kate samo vikala ‘ubij me‘. Trajala je ta etapa jedno dva mjeseca. Čitali smo joj tad s usana. Tko god je ušao u sobu, koga god je srela na hodniku, sve je gledala u oči i samo ponavljala ‘ubij me, ovo nije moj život, nisam dostojna života, vama sam na brizi‘. To kad vam dijete kaže, ne možete da se ne slomite. Duša nam je plakala. No izdržali smo. Tražili smo pomoć psihijatra i psihologa. Dosta joj je bolnice i zato sam sigurna da je vrijeme za novi korak, nove ljude, novu okolinu - kaže Marijana koja se veseli svim budućim danima koji su ispred njih.
Na kraju je svima poručila da ljube i grle svoju djecu svakoga dana.
- Često smo bili zauzeti, okupirani poslom i naravno da kroz život ne posvećuješ dovoljno vremena djeci. Barem ne koliko bi htio. Sve ovo s Katom bio nam je znak da je dosta, to nam je došlo kao upozorenje da nema više letenja za poslom i nevažnim stvarima u životu - zaključuje Marijana za Mojportal.hr.
S nestrpljenjem svi očekuju nove pomake u Katinom oporavku jer dosad je svima dokazala da su čuda moguća i da za nju prepreke ne postoje. Svaki novi pomak u liječenju i oporavku Katarine iziskuje i nove troškove. Obitelji Nerlović svaka, pa i najmanja pomoć u ovoj situaciji dobro će doći.
Ako želite financijski pomoći možete to učiniti uplatom novca na ovaj račun:
OPIS PLAĆANJA: POMOĆ ZA KATARINU NERLOVIĆ
IME: MARIJANA NERLOVIĆ
IBAN: HR7924020063212184937
SWIFT: ESBCHR22