Između 21. kolovoza i 1. rujna provedena je treća kampanja podvodnog arheološkog istraživanja u rijeci Kupi u Sisku, usmjerena na proučavanja nautičkih aspekata drevne Segestike i Siscije, a lokalitet su posjetili i članovi ekipe Scuba skenera te se iz prve se ruke uvjerili koliko rad jednog podvodnog arheologa može biti zahtjevan i kompleksan.
Nositelj ovog istraživanja je Gradski muzej Sisak u suradnji s tvrtkom NavArchos iz Zagreba te francuskim istraživačkim laboratorijem Centre Camille Jullian. Ove godine formalizirana je vrlo uspješna suradnja sa još dvije renomirane hrvatske institucije u području arheologije, Arheološki muzej u Zagrebu te Odjel za podvodnu arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda, dok je logističku potporu nesebično pružao Ronilački klub Sisak. Voditelja istraživanja dr. sc. Antona Divića iz NavArchosa i njegovog zamjenika dr. sc. Ivana Drnića te francusku ekipu koju predvode dr. sc. Giulia Boetto i Vincent Dumas, zatekli smo vrlo užurbane i fokusirane kako bi u strogo određenom vremenu odradili što više jer su crni oblaci već prijetili da pokvare dogovorene planove.
Blatna rijeka čija je vidljivost tog dana, zbog velike količine kiše koja je pala, dosezala jedva desetak centimetara nije bila ni malo primamljiva za ronjenje, ali utješna je bila dubina od samo dva metra, bez neke posebne riječne struje, uz temperaturu od gotovo 28 stupnjeva celzija. „Smrznut se sigurno neću.„- pomislila sam zadovoljno. Uz dobivene upute na kopnu, pogled na skicu lokaliteta pomogao mi je da se otprilike orijentiram, pa se lagano uputih prema francuzima koji su već bili pod vodom.
Prateći tok „mamuta“, vodene sisaljke koja se račvala na dvije cijevi koje su vodile do dijelova monoksila, pogledom sam tražila ronioce, ali bezuspješno. Jedva da se nazirala drvena tekstura obilježena arheološkim oznakama. Tek lagani udarac perajom u rame i ljudski obris u zraci sunca koja je probijala kroz površinu dali su mi do znanja da nisam ovdje sama. Ok, izroniti mogu u bilo kojem trenutku, ali ipak je ovo plovni put i bez obzira na ekipu koja pazi na sigurnost na površini to je bolje ne raditi već se lijepo vratiti istim putem kojim smo i došli.
Pokušavajući se prisjetiti pozicije drvenog čamca koji se u rijeci natapa još od predrimskog doba, pravila sam kadrove orijentirajući se po već postavljenim oznakama, pa je na kasnije postavljeno pitanje da li sam našla vrh čamca s dvije rupice moj odgovor bio: „Bojim se da ne, čekat ću neku bolju vidljivost za to.“
Ovaj projekt započet je 2021. godine na volonterskoj bazi od strane male grupe entuzijasta, kako bi kroz tri godine prerastao u značajno međunarodno istraživanje u kojem aktivno sudjeluje šest institucija.
U sklopu ovog višegodišnjeg projekta prvi je put u Hrvatskoj provedeno sustavno istraživanje jednog riječnog prapovijesnog plovila, usmjereno na proučavanje relativno nepoznatih aspekata plovidbe i brodogradnje drevnih zajednica koje su naseljavale obale Kupe, ali i odnosa predrimske Segestike i rimske Siscije sa vodnim „žilama kucavicama“ koje su ove gradove stoljećima povezivale s ostatkom Europe, omogućavajući im razvitak i napredak.
Ovogodišnja istraživačka kampanja, usmjerena na proučavanje monoksila (čamaca izdubljenih iz jednog komada debla), nastavila se na dvije lokacije, na položaju kod Granika te stotinjak metara sjeverno od Starog mosta. Kod Granika je nastavljeno sustavno istraživanje prapovijesnog monoksila, metodom radioaktivnog izotopa ugljika 14C datiranog između 2. i 1. stoljeća prije Krista. Na položaju kod Starog mosta, gdje su prethodnih godina dokumentirani ostaci rimskog drvenog mosta i antičkog vodovoda, ove se godine krenulo sa istraživanjem monoksila čija će apsolutna starost biti određena provedbom daljnjih analiza.
„Ova je priča krenula iz čistog entuzijazma i znatiželje, ali i frustracije da se u Kupi, koja je jedno od najbogatijih podvodnih arheoloških nalazišta radi jako malo, zapravo gotovo ništa, a kroz zadnjih 150 godina iz rijeke je izvađeno i preko 10 000 nalaza, oružja, figura, nakita, glinenog posuđa...
Komunicirali smo s lokalnim roniocima koji Kupu odlično poznaju i oni su nam dali neke informacije o poziciji eventualnih arheoloških lokaliteta. Također, na temelju starih publikacija, nakon jako niskog vodostaja zabilježene su anomalije na određenim mjestima rijeke.
Nas nekolicina smo na volonterskoj bazi pregledavali korita Kupe u Sisku kako bi provjerili postoji li nekakav arheološki potencijal, a bili smo fokusirani na plovidbu, odnosno plovila, brodogradnju i komunikacije stanovnika ovog područja sa samom rijekom.
Naišli smo na ovaj monoksil i dobili dataciju koja nam je bila zaista zanimljiva, a koja je pokazala da je plovilo korišteno 35. godine kada Rimljani osvajaju Segestiku te postepeno i koloniju Sisciju. Od ove volonterske priče smo u dvije godine prerasli u međunarodni projekt s 5-6 institucija koje danas sudjeluju u njemu.“ – ispričao nam je Anton.
U planu im je dugogodišnje sustavno istraživanje Kupe, raspoređeno na nekoliko zona, a trenutno je u fokusu plovidba i brodogradnja. Kasnije bi se priča proširila i na istraživanje raznih potopljenih zidanih struktura antičke Siscije koje su se nekada nalazile na kopnu, a erodiranjem rijeke danas se nalaze skoro na polovini plovnog puta. Već su pronađeni piloni, lučka i industrijska struktura, te ostaci rimskog mosta i akvadukta.
Drago mi je da su se intenzivirala saznanja o riječnim nalazištima, tek je nekolicina kolega ovdje radila. Dok su morska nalazišta pod ugrozom zbog nesavjesnih ronilaca ili ribarskih mreža, u rijekama su najveći problem bujice, izrazite promjene u vodostaju, jaružanje i riječna struja. Ovisimo o razini vode, matici, vidljivosti, muljavo je i blatno i realno nije neki užitak roniti u rijeci kao u moru, stoga su one nepravedno zapostavljene jer su rezultati vrlo veliki“ – rekao nam je Pavle Dugonjić voditelj Odjela za podvodnu arheologiju HRZ-a.
Nakon istraživanja će arheolozi pokriti lokalitet geotekstilom i sve vratiti u izvorno stanje. Vađenje ovakvih nalaza i konzervacija su mogući, ali su to izrazito skupe i kompleksne operacije, dugotrajan proces koji zahtijeva znanje, prostor, posebne okvire za drvo i adekvatne velike bazene. Na osnovu mjerenja, fotogrametrije i 3d modela obavit će se daljnja istraživanja i dokumentiranje, pa pravi posao za arheologe tek počinje, dok će monoksil zatrpan na dnu Kupe pričekati neka bolja vremena.
