U pronalaženju adrese SubSeaSon ronilačkog centra u početku smo bili pomalo zbunjeni.. Gdje bi mogao biti? Prošli smo rivu, slijedili upute, ali čini se da smo ipak uspjeli promašiti. Tek iz druge ugledali smo nevelika starinska vrata s crveno bijelom ronilačkom zastavom i logo s plavim dupinom iznad njih. Pred centrom par plavo obojenih stolova i klupčica u uskoj kaleti samog centra Malog Lošinja. Zelena vrata starinske kuće i ulaz u konobu. Nimalo nalik na uobičajeni ronilački centar kakav bi netko očekivao. Plava vespa parkirana ispred vrata posebno je oduševila našeg starog vespaša Božu i u startu smo znali da će nam ovdje biti više nego dobro.
Centar se savršeno uklopio u ovaj idiličan mali gradić, a u vrevi i gunguli ljeta izgledao je kao miran kutak u koji su povremeno svraćali poznati na minutu razgovora u kombinaciji s gostima koji su se raspitivali za ronjenja i tečajeve. Neno Starčić vlasnik i voditelj centra, SSI međunarodni trener instruktora, imao je vremena za sve i mirno odgovarao na bezbroj pitanja zabrinutog roditelja čija su se djeca spremala za prvo otkrivanje podmorske čarolije.
Neno nudi sve vrste ronilačkih tečajeva. Od prvog probnog zarona pa sve do tečajeva za instruktore ronjenja. Trideset godina njegovog iskustva već samo po sebi ulijeva povjerenje, ali njegovo smireno ophođenje s djecom koja su se uzbuđeno i pomalo sa strahom raspitivala o budućem zaronu uvjerilo nas je da njegova poduka mora biti posebna i da će se ovo ronjenje sigurno pretvoriti u ljubav prema moru. A to je ono čime se ovaj centar i ponosi: „Ne želimo samo da naučite roniti već želimo da zavolite roniti.“
A iza svakog uspješnog muškarca stoji i jedna još uspješnija žena. Nenina supruga Zrinka Ettinger Starčić, instruktor je ronjenja i podvodni arheolog, ravnateljica i savjetnica Lošinjskog muzeja u čijem se sklopu nalazi i jedinstveni Muzej Apoksiomena posvećen samo jednom jedinom eksponatu, brončanom kipu mladog atleta – Apoksiomenu.
I baš ta statua dovela je Zrinku i Nenu na otok. „Direktno i indirektno vezani smo uz statuu Apoksiomena. Kako je on došao, tako smo i mi došli ovdje. Zrinki su ponudili posao kada je pronađen. Do tada smo živjeli i radili u Rovinju. Dogodila se i kćerkica i razmišljali smo kako bi bilo odgajati dijete na otoku. I rekli smo si, zašto ne?“. Obzirom da je Zrinku, koja je rodom s Lošinja poznavao još od 1999. Neno je mogao pretpostaviti kako će izgledati otočki život. I ta mu se ideja sviđala.
Lokacije su na Lošinju za njega bile privlačnije nego one u rovinjskom akvatoriju. A djedova konoba i stara bakina kuća koja im je bila na raspolaganju omogućila im je da bez prevelikih troškova otvore centar. Prvo u kući, a potom i u samoj konobi nakon smrti Zrinkinog tate. U ovom je prostoru sve ostalo gotovo nedirnuto. Odjek nekadašnje pjesme i žamora starinske konobe još uvijek se može osjetiti u zraku. Naravno, male prilagodbe za potrebe centra morale su se ipak dogoditi. „Nama je to bila fora, a računali smo da će biti i gostima. Jedino što smo ipak morali ograničiti broj ljudi obzirom da se ovaj prostor ne može širiti i nalazi se u centru Malog Lošinja. Keep it simple, to je jedina filozofija. - rekao nam je Neno. Ovdje uvijek netko naiđe, prijatelji, prolaznici..
Zrinka i Neno su godinama radili u velikom centru sa preko stotinu klijenata i naronili su se u grupama, a oboje smatraju da je najljepše roniti u manjim. Zbog toga im ovo prostorno ograničenje nije teško palo. Pet do šest ljudi je idealno; sve zainteresirane preko tog broja preusmjeravaju u susjedni Top Dive centar u Čikatu koji ima veće kapacitete. Trebalo je samo naći neku matematiku da to sve funkcionira. Obzirom da nemaju najam prostora, većina zarade ostaje njima i mogu si priuštiti manje grupe.
Osim konvencionalnog rekreacijskog ronjenja ovdje posebnu i izuzetno zanimljivu ponudu predstavljaju arheološki zaroni. Zrinka kao profesionalni arheolog i Neno koji je tu specijalnost usvojio roneći uz nju, na arheološkim su terenima svake godine još od 2007. Cresko-lošinjska skupina otoka bila je nekada glavno sjecište pomorskih trgovačkih puteva. Ustaljene rute i sidrišta, kao i dobro zaklonjene uvale činile su ovdje plovidbu sigurnom, barem po povoljnim vremenskim uvjetima. Velika količina brodova koja je ovuda kroz stoljeća prošla rezultirala je i brojnim arheološkim artefaktima na morskom dnu. Ekipa SubSeaSona s brojnim kolegama kontinuirano sudjeluje na velikom projektu rekognosciranja Kvarnera s naglaskom na Cresko-Lošinjski arhipelag.
Osim brojnih pregledanih i dokumentiranih pozicija koje su iza njih, već pet godina rade i na iskapanju antičkog brodoloma s amforama na Iloviku. Svaku jesen rezerviraju po dva tjedna ovakvih terena, dok su ljeti usredotočeni na centar. Zainteresirane goste vode na neke arheološki zanimljive lokacije. Rezultat ovih podvodnih istraživanja i rekognosciranja je i Zrinkina knjiga o podvodnim nalazištima Cresko-Lošinjskog arhipelaga u kojoj je popisano preko 20 arheoloških lokacija. Knjiga je namijenjena široj populaciji uz objašnjenje što je podvodna arheologija i daje jednostavan pregled ovog prostora.
Zrinkin rad u Lošinjskom muzeju smještenom u četiri povijesna objekta, a posebice Muzeju Apoksiomena smještenom u Palači Kvarner, materijal je za posebnu priču. Brončani kip mladog atlete pronađen pukim slučajem, a koji ju je s obitelji vratio na otok, danas je jedinstvena svjetska atrakcija. Šarena, crna i bijela soba muzeja privlače posjetitelje svih generacija. Arhitekti, povjesničari i restauratori dive se muzeju, svaki u domeni svoje struke. Jer ovaj je muzej uspio u prezentaciji jednog jedinog savršenog eksponata van vremenskog konteksta u kojem je nastao. A biti ravnatelj takvog muzeja nije mala stvar.
Uz sve ove trenerske i arheološke posebnosti u SubSeaSonu uvelike brinu i o ekologiji. Čak 360 volontera sudjelovalo je u eko akciji čišćenja obale i podmorja otoka Lošinja“More zna, otok pamti“ koju su uz Institut Plavi svijet, Grad Mali Lošinj, TZ Lošinj i Jadranka turizam organizirali ove godine.
Posao ovom izuzetnom paru zaista predstavlja zadovoljstvo i to se u svakom trenutku vidi. Opušteno druženje u centru mjesta izvrstan je nadomjestak donekle otežanom parkingu u Lošinjskoj luci. Petnaestak minuta besplatnog gradskog parkinga ipak je sasvim dovoljno za iskrcaj teške opreme pred centrom, dok za prijevoz do pedesetak metara udaljenog broda postoje kolica. Iako je centar malen, a gumenjak dostatan za samo osmero ljudi, ponuda koja se ovdje dobiva je neprocjenjiva. Pažnja i vrijeme posvećeno svakom pojedinom gostu. U nekim slučajevima zaista je manje jednako više.
Pogledajte još fotografija:
