Teško je uopće pronaći riječi kojima bi se opisao predivan prizor koji me napokon dočekao nakon podužeg puta do jednog od najljepših nacionalnih parkova u Lijepoj našoj. Možda jedino - Raj.
Nacionalnomu parku Mljet na istoimenonom otoku približili smo se na svega nekoliko desetaka metara, no dalje moramo pomoćnim brodom, gumenjakom odnosno "dingijem".
Svoju smo mljetsku avanturu započeli u naselju na samom sjeverozapadu otoka, Polačama, koje krase ostaci rimskih palača iz još trećeg stoljeća. Put do parka nije bio lak, bar ne meni, jer sam tek na pola „avanture“ shvatila da moj električni bicikl, i nije baš bio „električan“, jer ga nisam uključila.
Naime, unatoč jasnim uputama Željka Kelemena, vlasnika tvrtke Huck Finn, koja turistima pruža nezaboravne vožnje biciklima, vrućina me toliko obuzela da se nisam sjetila pritisnuti tipkalo koje pali električni motor.
Kad sam napokon pokrenula svoje sredstvo prijevoza, put je postao lakši i definitivno ljepši, oduševilo me zelenilo fenomenalne prirode, plavetnilo skoro beskrajnog mora i glasni omamljujući pjev ptica.
Nacionalni park Mljet je prvo morsko zaštićeno područje koje već više od 60 godina oduševljava mnogobrojne posjetitelje svojom netaknutom prirodom. Cijela površina Parka iznimno je bogata životom te nudi bogatu paletu endemskih i ugroženih vrsta.
Mljet neće razočarati ni ljubitelje kulturne baštine, kojima nudi brojna arheološka nalazišta i nasljeđa predaka kojima odišu stara otočna naselja.
Benediktinski samostan smješten na jednoj od najljepših lokacija na ovim prostorima, otočiću sv. Marije u Velikom jezeru, kažu iz Parka, najposjećenija je znamenitost te nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Potvrđujemo!
