Koje su odlike modernog naturista? Srednjih je godina, bliže zlatnoj životnoj dobi, uživa dobar životni standard, zavidnog intelekta. Sklon umjetnosti, miru i nadasve životu u skladu s prirodom. Rano ustaju da upiju prve sunčeve zrake, rano i liježu. U 22 sata navečer u umaškom Naturističkom kampu Kanegra čuju se još samo cvrči. Crnogorica koja danju daje hlad, noću je pozornica milijunskog orkestra.
Kanegra je mali naturistički kamp s četiri zvjezdice smješten u istoimenom naselju u sastavu Grada Buja. Deset kilometara od Umaga, taman je dovoljno udaljen da bude pošteđen gradske vreve i buke, a opet dovoljno blizu zaželi li se gost turističkih sadržaja iz gradske ponude.
Iako, gosti iz kampa najradije se ne miču iz svoje uvale, koju predstavljaju jednom od najljepših u sjeverozapadnoj Istri. Zadržala je mediteranski štih, žalo, kamen i borove što je najjači adut turistima koji žele živjeti u skladu s prirodom. Pritom je Naturistički kamp Kanegra dobitnik ADAC-ova priznanja za kvalitetu "Žuta tabla", hrvatske oznake kvalitete Turistički cvijet i uvršten je među najbolje hrvatske naturističke kampove.
Smatrate li pod najboljim kampom one urbanizirane, gdje je svaki pedalj pedantno i precizno osmišljen, s više suncobrana i klimatiziranih prostora nego vegetacije, zaobiđite Kanegru. Ima i ona restoran i društvene sadržaje, ali oni su tu autsajderi u odnosu na dominantni prirodni okoliš. Nenametljivo služe gostu uz samu granicu kampa. Time i odjeveno osoblje ne narušava niti vizualni komfor nudista, izuzev ako sami to ne žele pa sjednu nešto pojesti.
Kamp je smješten na lokaciji idealnoj za zaštitu privatnosti. S "leđa" je visoki zid negdašnjeg kamenoloma, bočno turističko naselje bungalova Kanegra, ispred azurno plavo more. U cijeloj Umaštini tu je najčišće more, a odmah iza sigurnosne mreže za kupače su i mreže za uzgoj školjaka. Sa slovenske je strane granice, od hrvatskog Jadrana odijeljene plutačama, i ribogojilište.
Linija razdvajanja
Kamp je mali i sve je udaljeno najviše koju minutu od svake parcele. Linija razdvajanja "tekstilaca", kako svi ovdje, od uprave i osoblja do gostiju, zovu odjevene ljude, i nudista je rampa s portirom koju odjeveni nećete prijeći. Izuzev su rijetke novinarske ekipe kojima bude dozvoljen kratki boravak, ali strogo uz suglasnost gostiju. Uprava kampa dan prije na oglasnu ploču za redovitu komunikaciju s gostima izvijesti o posjetu, a gosti se mogu izjasniti protiv. Iako, saznajemo, nikada to ne učine, nego nastavljaju sa svojim svakodnevnim ritmom. Za njih je nudizam prirodan, tako se i ponašaju.
Mir je ono što ovaj kamp razlikuje od svih u kojima smo bili, a i sami ljubitelji kampiranja, bili smo u mnogima. Tekstilnima. Život u skladu s prirodom, moto naturista, je... tiši.
Kažu nam gosti da poslije 22 sata čuju samo svoje misli i spomenute cvrčke. Nitko im to ne nameće, ritam je to koji su sami odabrali i svi ga, kao nepisano pravilo, poštuju.
Imati luksuz u tišini sjesti ispred svoje kamp kućice, a one su gotovo 100-postotni smještaj gostiju, šatora ili kampera, i promatrati svjetla talijanske strane Jadrana preko puta tu se smatra blagoslovom. Najudaljenija parcela je tristotinjak metara od plaže.
Većina gostiju ovog naturističkog kampa izvrsno se poznaje. Tko jednom dođe, uglavnom i nastavlja dolaziti pa većina gostiju kampa ima višedesetljetni staž u Kanegri. Valjda 95 posto je stalnih gostiju. Preostalih pet posto dođu prvi put, drugi, treći... pa i oni dobivaju status "stalnih". Većina gostiju je na paušalu, što znači da za cijelu sezonu, od početka travnja do kraja rujna, plaćaju jedinstvenu cijenu boravka. To ne znači da tu zaista i borave cijelo vrijeme, ali je njihova kamp-kućica na parceli u Kanegri, a oni kad dođu.
Na pet hektara površine kamp ima 196 parcela s kapacitetom 588 ležajeva. Iako su parcele cijelu sezonu pune, gostiju je manje, najčešće dvoje po parceli, što znači dodatan komfor. Tako je u sezoni kamp 98 posto pun, a većina ležaljki na velikoj šljunčanoj plaži su prazne. Čisti je luksuz imati takvu plažu "za sebe". Za autora je to adut vrijedan pet zvjezdica s dodatnim plusom. I kad se dosegne puni kapacitet, pa do 1. listopada kad se kamp zatvara ni neće biti slobodnih mjesta, veće gužve na plaži neće biti.
Iako je kao pomorsko dobro plaža dostupna svima, što u Kanegri bezrezervno poštuju, rijetki "izvana" to i koriste. Kanegra jest blizu Umagu, ali deset kilometara za odlazak na plažu rijetkima će se činiti isplativim izletom.
Pa nudistička plaža u kampu ostaje luksuzno poluprazna. Istina, Umažani i njihovi gosti iz privatnog smještaja rado se dolaze kupati u uvalu, ali na "tekstilnu" plažu.
Fina vina i delicije
Ljubimci su u kampu dobrodošli pa ih susrećemo na svakom koraku. Kupaju se na svojoj plaži i tuširaju pod svojim tušem. I djeca imaju svoju plažu s plićakom.
Upravitelj kampa Aleksandar Turković kažu da su njihovi stariji gosti većinom nekoć bili "djeca cvijeća", danas su to ljudi u zlatnim godinama s dobrim mirovinama nakon uspješnih poslovnih karijera. Dobri su potrošači, vole si priuštiti fina vina i gurmanske delicije. Istovremeno, svijetom je, kaže, zavladao novi val konzervativizma.
- Dešava nam se da stariji roditelji dođu k nama, a njihova djeca i unuci u susjedni, "tekstilni kamp" ili u naše apartmansko naselje, uz kamp dio turističkog naselja Kanegra. Mladi ljudi su zatvoreniji nego što su bili njihovi roditelji - kaže. A tih se roditelja dok su bili stari kao njihova djece danas dobro sjeća prvi šef recepcije iz 1977. godine, Mario Fabris.
- Tad je populacija gostiju bila mješovita, mladi i malo stariji, a mladi su bili skloni zabavi pa nije bilo mirno kao danas. Osim toga, kamp je danas parceliziran i svaka parcela ima svoju infrastrukturu - kaže.
Joško Blaznik iz Ljubljane jedan je od onih koji u Kanegru dolaze desetljećima, točnije pune 42 godine. Sjedi ispred svoje kamp-kućice i uživa, pred gostima odjeven. Sam je, supruga je morala nakratko doma pobrinuti se za stogodišnju majku, a njemu, kaže, baš ništa ne fali i malo se osamiti. Rutina je ustati u sedam i popiti jutarnju kavu. Ispliva se. Ritam je isti oduvijek, kamp je drugačiji.
- Ispočetka je bilo sve, recimo divlje pa se polako sređivalo i danas ima ovo što ima. Za mene sve što mi treba i to mi je drugi dom. Od ljeta do jeseni ovdje, zima na skijalištu, u Ljubljani najkraće - kaže bivši komercijalist. Osam je godina u mirovini koja mu je sasvim dovoljna da pokrije cjelogodišnje praznike. On ima 950 eura mirovine, a supruga, također bivša državna službenica i također sa srednjom stručnom spremom, ima još toliko.
Prije 43 godine prvi su put boravili u Istri, u Savudriji.
- Svaki dan smo čamcem u Kanegru dolazili na kupanje pa smo shvatili čemu vožnja čamcem kad možemo tu boraviti. Samo prvu godinu smo došli sa šatorom, kasnije stalno s prikolicom. Supruga je imala bojazni biti nudist, da će je "svi gledati", ali brzo se razuvjerila i opustila.
Njihovi mladi su naslijedili sklonost naturalizmu pa obitelj danas ima tri parcele u kampu. Ne jednu do druge jer ipak svatko želi svoj mir. Joško desetljećima poznaje sve susjede.
Iako je većina parcela rezervirana, aktualni šef recepcije Franko Marušić kaže da jedan dio parcela uvijek ostave za last minute goste.
- Ljudi koji kampiraju su specifični gosti, a naturisti su još specifičniji. Jednostavno su drugačiji, s drugačijim razmišljanjima, žele živjeti sasvim u skladu s prirodom. Otvoreniji su, ali i mirniji - kaže.
Hrvatska je, inače, zemlja s tradicijom naturističke destinacije duljom od osamdeset godina. Sredinom 60-ih godina prošlog stoljeća započinje pravi val naturističkog kampiranja i osnivaju se prva udruženja naturista.
Sa 17 naturističkih kampova, treća smo zemlja po kapacitetima takvih kampova u Europi. Domaći turisti rijetko ih sami posjećuju, najčešći su gosti Slovenci, Talijani i Nijemci. Iako su talijanski susjedi u vrijeme pandemije iskorištavali i državne vaučere za ljetovanje doma pa su se malo prorijedili.
Dobra pozicija
Inače, podrijetlo riječi FKK dolazi od njemačkoga "Frei Körper Kultur", što u prijevodu znači "kultura slobodnog tijela". Iskonski naturisti spajaju slobodu tijela s prirodom i tako postižu srž slobodnog i opuštenog kampiranja. Naturisti jednostavno znaju kako se odnositi prema prirodi, kampu i ostalim kampistima.
Kanegra je dobro pozicionirana za izlete po draguljima Istre. Naš su favorit Bale i Buje. Iz oba gradića, smještenima na vrhu brežuljaka, puca pogled na istarski poluotok. Vinske ceste i ceste maslinovog ulja raj su za ljubitelje finog, istarskog vina i gurmane. Za noćni su život blizu Umag i Savudrija. Talijanski bračni par Pechiari iz Trsta u Kanegri je od otvaranja kampa, gospođa je u službeničkoj mirovini, suprug je vatrogasac i iz Istre odlazi na posao u Italiju.
Manuela je rodom iz Buja, kao dijete je 1954. godine s roditeljima odselila u Trst. Imovinu u Istri su prodali, Trst je blizu pa se ionako osjeća kao doma, kaže.
- Sigurno je i mirno. U siječnju smo nakratko, izleta radi, otišli u jedan drugi kamp tu u Istri, ukraden nam je bicikl vrijedan pet tisuća eura. Bio je zavezan. Ovdje uvijek sve, i bicikle ostavljamo vani, nezaključane. Neku večer mi je skupa haljinica, koju sam si baš priuštila unatoč visokoj cijeni, ostala pod tušem. Naviknuta da sam stalno gola, zabravila sam je. Drugi dan me je poslije kupanja, dočekala lijepo ovješena preko stolice. Netko ju je odnio spremačici, ona ju je po dolasku na posao donijela meni. Vidjela me u njoj i znala je da je moja.
Ovo im je okrugla, 20. godina u kampu, zaljubili su se u Kanegru i ostali joj vjerni.
Što ih je očaralo da se zaljube?
- Pa, pogledajte - pokazuju pred sebe. Gledamo u žalo s plažom, dalje s desne strane restoran s terasom iznad mora, šetnicom prolazi muškarac s ptičarom. More azurno plave boje, u njemu malo plivača, plutače, ravno dalje Portorož i Tršćanski zaljev. Lako se u to zaljubiti.