Prvi kompjuter dobio je još kao mali školarac, a sada PC nosi sa sobom i u skučene sobe zagrebačkog studentskog doma na Savi. Leo Skroče, Zadranin i student Kineziološkog fakulteta, u slobodno je vrijeme strastveni gejmer. I to vrlo uspješan jer je se prošle godine u našao u najboljih jedan posto svih igrača u igrici ‘League od Legends‘ u ovom dijelu Europe. Sve je krenulo s jednostavnim igricama, koje je često mijenjao jer je "uvijek mislio da je neka druga još bolja, još zanimljivija."
Danas posebno uživa u multiplayer igricama poput globalno popularne ‘League od Legends‘ kojoj je vjeran već deset godina. Ali ne kako bi iz stvarnog svijeta pobjegao u virtualnu stvarnost, nego upravo suprotno – tamo pronalazi ljude s kojima dijeli isti hobi pa je se kroz vrijeme stvaraju i prava, offline prijateljstva.
Spremni za more informacija o studentskom životu? Pridruži se Facebook grupi Sara sa Save i saznaj baš što te zanima – od crva u menzi do diplome u džepu.
- Kroz tri godine na Savi, sprijateljio sam se s 15-ak ljudi koje sam upoznao u igrici. Ako se i troje od tih poznanstva pretvori u pravo prijateljstvo, nitko sretniji od mene – govori nam Leo. Kada je u menzi slučajno čuo razgovor dvojice studenata o igricama, zapitao se koliko bi ih još moglo biti na Savi i postoji li uopće platforma koja ih okuplja. Na njegovo iznenađenje, ispalo je da će okupljanje savskih gejmera postati upravo njegova inicijativa.
- Nisam mogao vjerovati da se nitko prije toga nije sjetio – smije se.
Prvi korak bila je objava na je Facebook grupi Studentski dom Stjepan Radić u kojoj je u studenom predložio da se napravi zajednički discord server, odnosno kako laički kaže Leo, "Skype za gejmere."
"Moja zamisao je da tu bude i kanal za predstavljanje u kojem bi svako tko želi mogao ukratko napisati nešto o sebi. Mislim da bi to dodatno olakšalo upoznavanje s drugima jer se odmah može vidjeti što koga zanima i eto čini mi se fora", bio je njegov prijedlog koji su drugi studenti-gejmeri objeručke prihvatili.
- Skupilo se 50-ak ljudi na serveru, ali moja pretpostavka je da svatko od njih (ili barem većina) već ima svoje društvo s kojima igra pa nema toliku potrebu tražiti druga društva te su na server došli samo onako kampanjski - objašnjava.
Zbog toga i dalje dvije osobe mogu igrati istu igricu u istom paviljonu ili čak na istom katu, a da se nikada ne upoznaju što je šteta jer su zabavna igrica u kombinaciji s interakcijom s novim ljudima, smatra Leo, idealna kombinacija. Na istom se kanalu skupi više ljudi pa zajedno igraju igricu. Zajedno ili jedni protiv drugih, kako kada. Osim chatanja i razgovaranja, opcija je i da se upali kamera, ali to malo tko koristi jer je teško gledati i osobu s kojom razgovaraš i pratiti što se u igrici događa.
Brojni su stereotipi o gejmerima – da su to introverti koji se ne žele družiti s ljudima ili nisu ni u stanju uspostaviti komunikaciju, koji po cijele dane igraju igrice i jedu nezdravu hranu. Iako se uvijem može pronaći netko tko odgovara tom kalupu, većina ih ipak uživa u videoigricama uz ispunjen život. Ključ je u dobroj mjeri.
- Kada sam bio manji, i meni su igrice bile fenomenalna stvar i želio sam po cijele dane visiti na kompu, ali su moji roditelji ipak odredili neku granicu. Kasnije ju čovjek treba pronaći sam – govori Leo. Nije isto, dodaje, igra li netko igricu tri sata i zbog toga se ne stigne posvetiti obavezama koje ga čekaju ili pak igricama troši višak vremena pa tri "izgubljena" sata ni ne osjeti. Leo kaže kako u zadnje vrijeme manje igra igrice jer se posvetio drugim stvarima u životu. Nekoliko sati dnevno pretvorilo se u nekoliko sati tjedno.
Leo gejma kako bi se opustio na kraju radnog dana ili pak smirio kad ga nešto naživcira. Priznaje kako je jedno vrijeme u srednjoj imao pomalo nezdrav odnos prema videoigricama i previše vremena trošio na njih, ali je to vrlo brzo shvatio i poradio na tome. Čak je i studij na kojem se stvaraju nove videoigrice zbog toga prestala biti opcija.
- Tamo bi sigurno upoznao i druge ljude koji puno vise po videoigricama, stalno radio na njima i na kraju se nekako začahurio u svoju sobu. To nisam želio – prisjeća se Leo.
Naposljetku je izabrao KIF jer je uvijek uz igrice volio treniranje, a razmišlja da se nakon ovog faksa okrene studiju informatičkog dizajna. Iako mnogi maštaju o tome da svoj hobi pretvore u posao ili barem dodatni izvor prihoda, Lea ne privlači ni ta ideja.
- Mislim da bih se zasitio igrica kada bi mi to bio posao koji svaki dan moram odraditi pa više ne bih ni uživao u njima – kaže.
A načina za zaradu ima. Postoje različite gaming streaming platforme na kojima se može gledati kako neki najčešće vrlo uspješni gejmer igra igricu, dok mu gledatelji postavljaju pitanja na koja on odgovara uživo.Iako u načelu svatko može snimati takav sadržaj i kasnije ga postaviti na YouTube kanal, pravu zaradu ostvaraju samo oni najbolji i najpopularniji. Drugi način kako zaraditi od gemanja je boostanje (prevedena s engleskog riječ boost znači pojačavanje ili podizanje). To funkcionira tako da slabiji igrači plaćaju onim iskusnijima i boljima da uđu u njihov profil i igraju umjesto njih kako bi im popravili rezultat. Napredak od najniže do najviše razine plaća se nekoliko tisuća eura.
- Ali što kupci takvih usluga dobivaju time da plaćaju masne iznose kako bi bili bolji u igrici osim što se time mogu pohvaliti drugima? – zbunjeno pitamo Lea.
- Apsolutno ništa drugo. To je čak i gore za njih je im igrica više neće biti zabavna nakon toga jer se ne mogu nositi s tom razinom igre pa stalno umiru u njoj. Ni ja mislim ne mislim da se to isplati, ali ljudi imaju potrebu osjećati se važno – zaključuje.