Za razliku od velikih izdavača i studija za razvoj videoigara, koji zahvaljujući dugotrajnom stažu u gejmingu i dubokim džepovima mogu preživjeti izdavanje neinventivne igre, mali i nezavisni studiji, a pogotovo debitanti, na tržište moraju izaći s nečim interesantnim i nadati se da će ih pozitivne kritike i usmena predaja zaštititi od promotivne mašinerije koju giganti koriste kako bi pokušali sakriti sve minuse svojih proizvoda.
Akcijska avantura “Kena: Bridge of Spirits”, prva igra studija Ember Lab, uspjela se u rujnu 2021. probiti kroz tu često zaglušujuću kakofoniju na gejming tržištu jer je igračima ponudila koherentnu kombinaciju zrelog i pristupačnog pripovijedanja te dotjeranih igraćih mehanika.
Igrač u igri upravlja Kenom, mladom vodičicom za duše koja preminulima pomaže da se riješe trauma koje im ne dopuštaju da napuste ovozemaljski svijet. Uz to što je agilna i snalažljiva borkinja s pokojom specijalnom moći, Kena je suosjećajna, nježna i vrlo mudra za svoje godine. Međutim, s obzirom na to da je njezino poslanje komunikacija s mrtvima, kod nje se osjete note sjete i usamljenosti koje je čine slojevitom protagonisticom.
Kena se na svome putu da oslobodi te zarobljene duše mora sukobiti s nizom neprijatelja koji podsjećaju na kakva drvena Frankensteinova čudovišta. Borbe s njima često su brutalne i zahtjevne, a ponekad i prave mozgalice. Kad se ne bori, Kena će morati rješavati zagonetke koje od igrača traže brze reakcije i spretno snalaženje u prostoru.
Dodatni plusevi igre su izvrsne animacije svih likova te njezina sažetost, odnosno izostanak beznačajnih zadataka koji razvodnjavaju njezinu srž. Premda sam uživao u svemu što “Kena: Bridge of Spirits” ima za ponuditi, moram spomenuti da sustav za fokusiranje na neprijatelje tijekom borbi nije najprecizniji te sukobi s većim brojem neprijatelja znaju biti konfuzni.