PlayStation VR2 idealna je ulazna točka za igranje u virtualnoj stvarnosti. Sonyjev novi dodatak za igraću konzolu PlayStation 5 istovremeno je i dovoljno moćan da korisnicima priušti uvjerljiva fotorealistična i mehanički interesantna igračka iskustva te prilično jednostavan za korištenje. PlayStation je njegovim izlaskom postao ultimativna platforma za umjetnički ambiciozno kućno igranje.
PlayStation VR2 (PS VR2) svoju fantastičnu sliku rezolucije 4K i visokog dinamičkog raspona stvara pomoću dva OLED panela, svaki od kojih ima rezoluciju od 2000 x 2040 piksela, a prikazuje pomoću Fresnelovih leća. Vidno polje mu je 110 stupnjeva te može prikazivati 90 ili 120 sličica u sekundi. Zahvaljujući svoj toj tehnici i pomalo apstraktnim brojkama, apokaliptični ambijenti u videoigri Horizon Call of the Mountain izgledaju naprosto nevjerojatno i životno. Dojma ste da ćete se ogrepsti ako pogriješite tijekom penjanja, mehaničke životinje s kojima su se igrači susreli u Horizon Zero Dawn i Horizon Forbidden West “uživo” izgledaju zastrašujuće i opasno, a likovi s kojima se susrećete izražajno i životno.
Osim za igranje u virtualnoj stvarnosti, PS VR2 može se koristiti i u tzv. filmskom načinu rada (eng. cinematic mode). On u tom slučaju de facto glumi kino dvoranu i igraču omogućava da u njemu igra standardne igre te gleda filmove i druge medijske sadržaje. Nažalost, rezolucija slike tada pada na 1920 x 1080 piksela, što znači da filmovi neće izgledati ni približno onoliko dobro kao na specijaliziranim 4K televizorima. Međutim, kako PS VR2 može prikazivati i 120 sličica u sekundi, filmski način rada igračima omogućuje da igranje nekih igara, primjerice najnovijeg Call of Dutyja, pretvore u osjetno fluidnije iskustvo.
Iako PS VR2 komplet sadržava korektne in-ear slušalice, preporučujem vam da se u virtualnoj stvarnosti igrate s PlayStationovim PULSE 3D slušalicama ili nekim drugim moćnijim audio headsetom. Naime, iako tako ne djeluje, možete ih bez ikakvih problema nositi skupa s PS VR-om 2, a da si njih dvoje međusobno ne smetaju. To pak znači da ćete tijekom igranja uživati u Sonyjevoj Tempest 3D audio tehnologiji. Na moju žalost, moj drugi headset, Logitech G733, nije kompatibilan s PS VR-om 2.
Udoban i prilagodljiv
PS VR2 može se koristiti na tri različita načina - sjedećki, stojećki i u pokretu, a s konzolom se povezuje pomoću 4,5 metara dugačkog USB-C kabla. Nakon što igrač izabere kako će se igrati, uređaj će ga prostorno omeđiti. Ako se odluči za sjedenje, na raspolaganju će imati najmanje prostora, ako se odluči za stajanje, moći će urediti prostor u kojem će se moći neometano kretati, a igranje u pokretu zahtjeva prostor od barem četiri kvadratna metra (idealno 2 x 2 metra). Igračeve se kretnje prate pomoću četiri kamere na naglavnom kompletu (eng. headset) i VR2 će ga upozoriti ako se približi rubu prostora za igranje. Ima igara koje se mogu igrati na sva tri načina, međutim ima i onih koje se mogu igrati samo na jedan ili dva.
Pored kamera za praćenje igračevih pokreta, u PS VR2 headsetu postoje i dvije infracrvene kamere koje su uperene u njegove oči. One sustavu dopuštaju da optimizira proces stvaranja slike te je po potrebi smanji ako igrač duže vrijeme gleda u jednu točku. Horizon Call of the Mountain sposobnost PS VR-a 2 da prati igračev pogled koristi za brže snalaženje u izbornicima, a jamačno ćemo u budućnosti zaigrati igre u kojima se naredbe izdaju isključivo pogledom.
Početnicima se svakako preporučuje da prvo sjednu jer će se tako lakše naviknuti na boravak u virtualnoj stvarnosti te da zaigraju igre koje su donekle statične. Te su preporuke izdane kako igrači ne bi doživjeli VR mučninu. Sam PlayStation igračima sugerira da nakon sat vremena boravka u virtualnoj stvarnosti uzmu pauzu od 15-tak minuta i odmore oči. Uz to, PS VR2 ne preporučuje se za djecu mlađu od 12 godina.
Sam headset težak je otprilike 560 grama (ne uključujući kabel) i udoban za nošenje, no samo ako ga se na glavu stavi prema uputama. U to sam se osobno uvjerio kada sam ga jednom stavio krivo. Nije prošlo 20 minuta, a već su me glava i sinusi počeli boljeti. Kako bi korisnicima igranje bilo još ugodnije, PS VR2 nudi mogućnost podešavanja razmaka između dviju leća kako headset ne bi pritiskao njihove noseve. Najvažnije, kada sustav jednom osposobite za rad, taj proces neće morati ponavljati.
Kontroleri postaju ruke
Najzanimljiviji aspekt igranja u PS VR-u 2 svakako je specijalni VR2 Sense kontroler koji izgledom podsjeća na kombinaciju dijela šuplje lopte i Möbiusove trake. Iako PlayStation kontroler vidi kao jedan entitet, on se zapravo sastoji od posebnih upravljača za lijevu i desnu ruku. Svaki od njih sadržava “gljivu”, PS tipku, dvije dopunske tipke i dvije glavne - križ i kvadrat nalaze se na desnom, a krug i trokut na lijevom. Na desnom se još nalazi i tipka za postavke, koja se koristi i za centriranje ekrana, a na lijevom tipka za dijeljenje sadržaja na društvenim mrežama i platformama poput YouTubea. Tipke su čvrste, ponašaju točno onako kako očekujete i izvrsno su pozicionirane. Gljive na mom Senseu malo su pipkave i dojma sam da su možda malo preosjetljive, no moguće je da to samo stvar dojma. Upravljači su prilično lagani, a opremljeni su i trakom koja služi za vezivanje istih za igračevo zapešće. Iako nedvojbeno korisna i potrebna opcija, traka za vezivanje pravit će male probleme korisnicima s velikim šakama. Pored standardnih obilježja PlayStationovih DualSense kontrolera kao što su opipne povratne informacije te prilagodljive R2 i L2 tipke, VR2 Sense upravljači sadržavaju i niz senzora koji im omogućuju detektiranje lokacije igračevih prstiju i poziciju upravljača u prostoru.
Najvažnije, VR2 Sense kontroler igranje pretvara u prilično dinamičnu i nerijetko napetu aktivnost jer upravljači u većini slučajeva “glume” ruke likova koje igrač kontrolira. Pucanje, penjanje, uzimanje predmeta i ostale gejmerske djelatnosti više se ne svode na puko pritiskanje tipki na kontroleru već se pretvaraju u njihove stilizirane varijante. Kada se Ryas u igri Horizon Call of the Mountain mora popeti na planinu ili ustrijeliti neprijatelja, igrač će izvesti pokrete koji imitiraju penjanje. Slično je i s lukom i strijelom - igrač iz tobolca na svojim leđima mora izvući strijelu, staviti je u luk, napeti ga te je potom ispaliti. Iako takve stvari očekujete od igranja u virtualnoj stvarnosti, one vas svejedno mogu zadiviti i impresionirati te možda čak i podsjetiti na dane kada se tek otkrivali gejming i kada vam je sve bilo novo.
Thumper
Od svih igara koje sam igrao tijekom testiranja PS VR-a 2, najviše me impresionirao Thumper, glazbeno-ritmička igra studija Drool koju su napravili programer Marc Flurry i Brian Gibson, basist grupe Lightning Bolt i autor njezine glazbe i ukupnog vizualnog identitet. Igrač u Thumperu kontrolira metalno biće nalik kakvom kornjašu koje od točke A mora stići do točke B. Metalni kornjaš tijekom tog putovanja mora u pravi čas udariti “note” na tlu te izbjeći raznorazne prepreke poput zavoja, šipki i šiljaka. Svaki kornjašev potez stvori nekakav zvuk, a ti zvukovi zajedno s glazbom koja svira u pozadini tvore pravu hipnotičku elektro simfoniju. Thumperov fantastičan i minimalistički dizajn podsjeća na svemirske prizore iz filmova 2001: Odiseja u svemiru redatelja Stanleyja Kubricka i Interstellar Christophera Nolana. Igra je to koju moraju zaigrati svi ljubitelji elektroničke glazbe te furiozne i agresivne akcije.
Igranje u virtualnoj stvarnosti na momente zna djelovati eksperimentalno i malo grubo, međutim to samo doprinosi njegovoj uzbudljivosti. Visoka rezolucija slike, široko vidno polje i ispunjenost istog slikom definitivno produbljuju osjećaj uronjenosti u igru i njezine ambijente, čak i kada nisu fotorealistični. Upravo je izostanak okvira unutar kojeg filmovi i videoigre inače egzistiraju aspekt igranja u virtualnoj stvarnost koji me najviše oduševio. Čim slika nije omeđena, igrač je može doživjeti i osjetiti, čak i kada se radi o neizbježnim klasicima poput Tetrisa. Ako se mogućnost dubokog urananja igrača u sadržaj istraži na pravi način, VR bi mogao značajno promijeniti jezik videoigara i do kraja otključati njihov umjetnički potencijal. S obzirom na to da je igranje u VR-u s nama oko 15 godina, teško je ne biti uzbuđen zbog svega što dolazi.
Međutim, neovisno o tome koliko sam uživao u Thumperu, Horizonu i drugim VR igrama koje sam igrao, koliko me PS VR2 impresionirao te koliko je virtualna stvarnost daleko dogurala, igranje u njoj trenutno je usko specijaliziran segment gejminga koji jako sporo raste.
“VR gejmingu suđeno da ostane niša?”
Bivši predsjednik i glavni operativni direktor američke podružnice japanske gejming tvrtke Nintendo Reggie Fils-Aimé 28. je veljače na Twitteru objavio usporedbu globalne tržišne penetracije videoigara i uređaja za virtualnu stvarnost koju je napravila platforma za istraživanje tržišta Statista.
Kako trenutno stoje stvari, videoigre igra 45 posto svjetske populacije, a ta bi se brojka 2027. trebala popeti do 51,3 posto. Istovremeno, uređaje za virtualnu stvarnost trenutno posjeduje 1,3 posto svjetske populacije, a Statista predviđa da će ih 2027. posjedovati tek njih 1,7 posto. Ne čudi što je usporedba objavljena pod naslovom “VR gejmingu suđeno da ostane niša?”.
“Sve dok nema iskustva koje se ‘mora odigrati’, tako će i biti”, rekao je na to nekadašnji čelnik Nintendova američkog ureda Fils-Aimé. Kako stvari trenutno stoje, u pravu je.
Do pouzdanih podataka o najprodavanijim VR igrama nije lako doći, a ako je vjerovati nepouzdanima koji su u opticaju, nijedna VR nije prodana u više od pet milijuna primjeraka. Usporedbe radi, akcijski RPG Elden Ring japanskog studija From Software u zadnjih je godinu dana prodan u 20 milijuna primjeraka. Akcijski RPG The Elder Scrolls V: Skyrim prodan je u 30 milijuna primjeraka, akcijski RPG The Witcher 3 i njegovi dodaci Hearts of Stone te Blood and Wine prodani su u 40 milijuna primjeraka, akcijska avantura Red Dead Redemption 2 u 60, a giganti poput Grand Theft Auta V i Minecrafta u 175, odnosno 238 milijuna primjeraka. Činjenica da se niti jedna VR igra ne može pohvaliti takvom prodajom znači da virtualna stvarnost još uvijek nije iznjedrila naslov koji će ljude natjerati da kupe jedan od dostupnih VR uređaja.
Da postoji barem jedan VR blockbuster, drugi problem koji koči širenje VR-a, njegova cijena, spominjao bi se mnogo rjeđe nego sada jer bi ga igrači imali zašto i nabaviti. PlayStation VR2 mogao se u trenutku pisanja ovog teksta nabaviti i za 630 eura. Uzme li se u obzir da je za njegov rad potreban PlayStation 5, koji se može nabaviti za 500-tinjak eura, igranje u PS VR-u 2 u startu će vas koštati preko 1100 eura. Pribrojimo li toj sumi nemale cijene igre, lako je vidjeti zašto je VR još uvijek na margini gejminga.
Konačno, iako proizvođači VR uređaja ulažu velike napore kako bi oni bili što kompaktniji, činjenica je da su još uvijek pozamašni i to odbija neke gejmere. Nema veze što je PS VR2 udoban te što podržava sjedeći način rada te što se takvo VR iskustvo tek neznatno razlikuje od konvencionalnom igranja.
Zaključno, PS VR2 moćna je platforma koja i gejmerima s dugogodišnjim stažem može priuštiti nezaboravna nova iskustva. Slika mu je izvrsna, zvuk također, a VR2 Sense kontroler pravo malo elektronsko čudo. Sony je napravio sve kako bi virtualnu stvarnost pripremio za veliki mainstream iskorak. Sad se još samo čeka neki The Last of Us ili God of War.