S dolaskom jeseni, dok gledamo kako školarci u trgovinama s uzbuđenjem odabiru bilježnice i školski pribor te kako u rujnu nove generacije kreću u školu, nekako se i mi stariji, koji odavno već ne nosimo školsku torbu, s nostalgijom sjetimo svog prvog dana škole.
Upravo smo u tom raspoloženju kontaktirali pet slavnih Hrvata iz različitih sfera, od glume i glazbe preko kulinarstva do društvenih mreža. Pomogli smo im da se i oni prisjete svog prvog dana škole, prve učiteljice, prve jedinice...
Zanimalo nas je kakvi su bili đaci, jesu li voljeli školu i koji predmeti su im bili najteži? Svi su se s veseljem odazvali, štoviše mnogi su se i raznježili na spomen osnovne škole.
Pa da ne dužimo, evo što su nam sve rekli...
DOMENICA ŽUVELA
'Mama me iznenadila za prvi dan škole, a matematiku ni danas ne znam'
Pjevačica koja gotovo svakim svojim hitom osvoji publiku, 28-godišnja Domenica Žuvela, mlada zvijezda iz "tvornice talenata" Tončija Huljića u školi je bila pravi primjer uzorne učenice.
- Prvi dan osnovne škole mi se uistinu urezao u pamćenje. Sjećam se da sam to ljeto provela kod bake i kada sam se pred početak školske godine vratila doma mama Romana me dočekala sa školskom torbom, svim knjigama, bilježnicama, bojicama i svim priborom. Bila sam presretna, uzbuđena, sve je bilo novo i uzbudljivo - prisjetila se Domenica koja je pohađala Osnovnu školu Vela Luka u svom rodnom mjestu na Korčuli. Možda je baš to bio preduvjet za uspjeh, jer u istom su mjestu rođena velika imena hrvatske glazbe, moćni bard Dalmacije, pokojni Oliver Dragojević i glazbena diva Jasna Zlokić.
Domenica je uvijek bila odlična i odgovorna učenica. Znala je da prvo mora obaviti sve svoje obveze, a potom je slijedila igra i sve ostalo. Klavir je počela svirati tek u petom razredu osnovne škole u Blatu. Kasnije je srednju Umjetničku školu pohađala u Dubrovniku, a u to vrijeme si je na ruci istetovirala skladbu omiljenog skladatelja, Chopinovu Fantaziju impromptu, koja je jedna od prvih skladbi koju je čula u glazbenoj školi.
Ova pjevačica čiji je album prvijenac "Ćiribu-Ćiriba" odmah osvojio Porina, čime se ne mogu pohvaliti mnogi glazbenici, nedavno je objavila i pjesmu "A meni vruće" i u spotu zaplesala poput latino plesačica. Njezin talent i ljubav prema glazbi mogli su se uočiti već na početku školovanja.
- Odmah je bilo jasno da mi sjajno idu sve kreativne stvari, ali matematika mi je zato teže išla, a i danas mi je loša strana – priznaje.
RENE BITORAJAC
'Bio sam uzbuđen zbog šopinga školskog pribora i torbe, ali ne i zbog škole'
Rene Bitorajac, naš proslavljeni 49- godišnji filmski, televizijski i kazališni glumac i voditelj te suvlasnik Lude kuće, privatnog kazališta, i danas se sjeća koliko je bio uzbuđen prije nego li je kao prvašić zakoračio u Osnovnu školu “Ivan Gundulić” u rodnom Zagrebu.
- Pa taj početak školovanja je bio za mene jako zanimljiv i uzbudljiv. Iako, iskreno, najviše me veselila ta kupovina školskog pribora, knjiga i torbe, a sama škola mi nije baš bila nešto posebno napeta nakon bezbrižnog ljeta punog igre i zabave. No, dobro, djelomice sam se veselio jer sam znao da ću u školi vidjeti prijatelje iz kvarta nakon dugog ljeta - rekao nam je Bitorajac koji je već sa sedam godina počeo pohađati satove u Dramskom studiju Zagrebačkog kazališta mladih u klasi Zvjezdane Ladike. Istovremeno je polazio i osnovnu glazbenu školu.
Prvi put se u ulozi voditelja našao s 12 godina, na otvaranju Dječjeg festivala u Šibeniku 1984. godine. Nakon toga je dvije godine vodio emisiju “Iz svijeta crtića”. U predstavama “Pustinja” i “Zlatni mladić” Hrvatskog narodnog kazališta zaigrao je jako mlad već 1983. i 1984., a kao 14-godišnjak se 1986. u Gavelli okušao u predstavi “Richard III”.
Nakon osnovne škole, srednju je polazio u Centru za kulturu i umjetnost, a maturirao je na smjeru za televiziju, film i kazalište.
Jeste li bili odličan učenik, pitamo ga.
- Od 1. do 4. razreda jesam, a onda od 5. do 8. i ne baš tako odličan. Fizika i matematika mi nikako nisu išle - priznaje.
Iz prvog pokušaja je 1990. upisao je Akademiju dramske umjetnosti u Zagrebu, a s njim su u klasi bili i Tarik Filipović, Goran Višnjić, Lucija Šerbedžija, Nina Violić i druga poznata imena hrvatskog glumišta.
ELLA DVORNIK-PEARCE
'Nisam voljela školu i već me sad strah što ću morati pomagati kćerima sa zadaćama'
Ella Dvornik-Pearce, 30-godišnja lifestyle blogerica i jedna od naših najcjenjenijih influencerica ne sjeća se svog prvog dana škole u Osnovnoj školi Gornje Vrapče. Bolje pamti, priznaje, dane u Osnovnoj školi Malešnica u koju je krenula u drugom razredu kada se s roditeljima preselila u taj zagrebački kvart.
- Uh, nisam voljela školu. I to ne da samo nisam voljela neke predmete, nego nisam nikako voljela školu. Ništa mi se nije sviđalo. Previše je predmeta, teške knjige, po cijele si dane tamo i nikako da više dođeš doma... - otkriva Ella.
Jedinim dobrom u školi smatra - prijatelje.
- Sjećam se zabavnih odmora i trčanja po hodniku, onda dođeš doma, ostaviš torbu i opet se s tim istim prijateljima nađeš na školskom igralištu... I tako sve do srednje škole - kaže.
Zanimalo nas je i kako se to tolike sate zabavljala s prijateljima?
- Iskreno, nemam pojma o čemu smo pričali po cijele dane. Drugačija su to bila vremena, nije bilo ni mobitela ni interneta, imali smo manje informacija i toliko puno vremena za sebe da uopće ne znam što smo radili ni kako je to vrijeme prolazilo - smije se Ella.
Već je sada, priznaje, pomalo plaši što će i njezine kćeri Balie Dee i Lumi Wren za koju godinu krenuti u školu i to u Istri, gdje se nedavno preselila s obitelji.
- Jaooo, ne veselim se uopće! To znači da ću im morati pomagati sa zadaćama kao da sam opet u školi. Sve iznova... Ne znam kako ću ja to! Još planiramo da cure idu u talijansku školu, tako da bit će to dosta izazovno za mene koja i danas ne volim školu – zaključuje.
TOMISLAV ŠPIČEK
'Volio sam školu i posebno tjelesni, ali nisam bio odlikaš'
Jedan od najpoznatijih hrvatskih chefova, 46-godišnji Tomislav Špiček kojeg su proslavili nastupi u brojnim kulinarskim showovima u osnovnu školu išao je u rodnom Jablanovcu.
- Volio sam školu, ali nisam baš bio odličan učenik... Recimo da sam bio negdje u sredini - kaže Špiček.
Na pitanje koji su mu predmeti bili najdraži, a koji mrski, Špiček nema jednostavan odgovor jer njemu su svi predmeti, kaže, podjednako dobro išli.
- Nisam imao najgore predmete. Kod mene je sve ovisilo o danu, ali nisam imao niti jedan predmet u kojemu sam bio posebno loš. A po pitanju najdražih predmeta, ha, to je sigurno tjelesni. Mi dečki smo obožavali nogomet, košarku... - priznaje Špiček koji je kasnije upisao srednju Ugostiteljsku školu za kuhare u Zagrebu. Početkom 90-ih godina odradio je praksu u poznatom zagrebačkom hotelu Esplanade gdje je ispekao kulinarski zanat.
No, od malih nogu dane je volio provoditi u kuhinji. Porijeklom iz Hrvatskog zagorja, odmalena je tragao za okusima i mirisima tradicionalne zagorske kuhinje svoje bake koju često ističe kao jednu od svojih prvih uzora u kuhinji. Ipak, svoje prvo službeno jelo skuhao je upravo u školi, na satu domaćinstva u sedmom razredu - bile su to šnenokle.
Osnovne škole često se i rado sjeti, bilo listanjem fotoalbuma ili druženjem sa starim školskim prijateljima.
- Često se vidimo, a uvijek organiziramo i godišnjice, dobri smo si - ističe.
TEREZA KESOVIJA
'Obožavala sam glazbeni, ali sam uvijek imala jedinicu. Otkrit ću vam zašto'
Prvi školski dani za našu čuvenu glazbenu divu, 82-godišnju Terezu Kesoviju nisu sretno sjećanje.
- Moja osnovna škola, odnosno tada je to bila pučka škola, bila je čudo u jednoj od uskih dubrovačkih uličica u starom gradu. Teško se sjećam tih prvih pisanki, tablica... A ni ne volim se prisjećati jer bila su to ratna vremena još, teško se živjelo u tom periodu nakon II. svjetskog rata. Bile su to tužne godine, neimaštine. Bilo je tu, naravno, i dječje radosti, ali, znate, čovjeku se bolje u pamćenje usjeku glad i tuga mojih roditelja koji su mi željeli pružiti više - rekla nam je Kesovija koja je u zboru katedrale svog rodnog Dubrovnika napravila prve korake u svijetu glazbe. Kasnije je, 1954. osvojila glavnu nagradu na natjecanju mladih glazbenika u Ljubljani, a nakon završetka studija flaute na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji postala je solistica u simfonijskom orkestru da bi se krajem 50-ih godina okrenula pjevačkoj karijeri, a ostalo je povijest. Svima su dobro poznati njezini uspjeh i golema slava u Francuskoj i u tadašnjoj Jugoslaviji.
Talent i ljubav prema glazbi imala je već i tih prvih dana u pučkoj školi.
- Glazbeni mi je uvijek bio najdraži, ali uvijek sam imala jedinicu. Zbog nemara. Nikada nisam imala kajdanku, nego sam crtovlje i note iscrtavala po marginama knjiga. Moja majka nije znala ni što je to kajdanka, bili smo siromašni, a ja sam se snalazila kako sam znala - ispričala nam je Kesovija kojoj su matematika, fizika i kemija najteže išli.
- Ali sjećam se da sam jednom, godinama kasnije u teatru na jednoj premijeri na koju sam došla sa svojim tadašnjim suprugom, srela svog profesora iz fizike. Odmah me se sjetio i svima u društvu oko nas rekao da sam mu bila najbolji đak. Ja sam mu rekla: 'Profesore, pa što to pričate? Kako najbolji đak? Pa uvijek sam imala jedan iz fizike!', no on je ustrajao da sam bila najbolja, valjda je mislio da mora lagati jer sam tad već bila poznata - smije se Tereza.