U mojoj romantičnoj komediji likovi su sami izabrali biti dobri. Ja sam autentični idiot koji vjeruje da ljudi nisu beznadni

Mnoge priče počinju brodolomom pa tako i ova - s mladim neznancem koji spas nađe na žalu jednog dalmatinskog otoka, i to na nudističkoj, gay plaži. Naočit sirijski izbjeglica završi u otočkom zatvoru baš dok lokalni policajac pokušava za nadolazeću feštu Svete Margarete otvoriti fast food s ćevapima. Paralelno upoznajemo i ostale stanovnike malog turističkog mjesta; župnika, policajčeve kćeri, turiste u potrazi za čudom... Pitamo autora "Nade" kako bi opisao svoj novi roman?

"Da priču moram žanrovski određivati, rekao bih da je to romantična komedija. Preciznije, to je nešto što sam složio nadahnut Kunderinim ‘Oproštajnim valcerom‘, Fellinijevim ‘Amarcordom‘, pjesmom Lucinde Williams ‘Sweet Old World‘ i sitcomom ‘Kako sam sreo vašu majku‘. Ako uopće možete zamisliti nešto tako čudovišno", objašnjava Tomić koji je napisao neobično optimističnu priču, gotovo pa bajku.

"Nije bajka, premda nekome može tako izgledati. U ‘Nadi‘ nema ni čudesnih bića ni natprirodnih događaja da bismo je nazvali bajkom. Sve je tu moguće, ali priznat ću, ljepše nego u stvarnosti. Ne bih rekao da sam to izabrao, prije su nekako priča i likovi sami izabrali biti dobri. Dijelom sam možda sebi ispunjavao nesvjesnu želju da u ovom vremenu mržnje i nasilja izmaštam jedno sretno mjesto, a dijelom sam ja sam autentični idiot koji zbilja vjeruje da ljudi nisu beznadni", kaže autor.

Gotovo da se kao jedna od tema priče može detektirati i demografija! Misli li da će "Nada" popraviti njegovu lošu reputaciju kod novih sudionika u vlasti - konzervativnih DP-ovaca koji osnivaju ministarstvo demografije?

"Joj, pa nisam pisao o demografiji. Bebe se rađaju neovisno od demografskih pregnuća hrvatske vlasti. Vlasti se, kao i inače, ne želim omiliti. Napokon, djeca u mojoj knjizi dolaze iz međureligijskih veza kakve naši demografski vizionari nipošto ne bi pozdravili", kaže Ante Tomić, kojeg za kraj pitamo zašto u bilješci o piscu stoji samo to da živi u Splitu i piše za novine?

"Zašto bilješka o piscu od jedne rečenice? Čini se skromno, ali je, naravno, grozno neskromno. Kao u naslovu Netflixove serije Davida Lettermana: ‘Mog sljedećeg gosta ne treba predstavljati‘. Čitatelji znaju tko sam, što da ih gnjavim pizdarijama gdje sam studirao i što sam napisao?"