U Zagrebu je 8. siječnja, u dobi od 97 godina, preminuo poznati planinarski publicist i popularizator planinarstva prof. dr. Željko Poljak. Bio je član Društva hrvatskih književnika, počasni član Hrvatskog planinarskog saveza, dugogodišnji urednik časopisa Hrvatski planinar te autor jedne od najpopularnijih knjiga u Hrvatskoj, koja je izašla u čak sedam izdanja - "Hrvatske planine", vodiča kojim su se služile generacije planinara i drugih ljubitelja prirode. Posljednji ispraćaj Željka Poljaka održat će se u srijedu 17. siječnja 2024. u 10 sati na groblju Mirogoj.
O Poljakovoj smrti javnost su izvijestili Društvo hrvatskih književnika te Hrvatski planinarski savez, koji u priopćenju ističu kako je, mada najpoznatiji po "Hrvatskim planinama", on ujedno bio cijenjeni otorinolaringolog i alergolog te profesor na Medicinskom fakultetu u Zagrebu.
Željko Poljak rođen je u Zagrebu 9. rujna 1926. Završio je Prvu klasičnu gimnaziju 1945., a diplomirao na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1952. Bio je liječnik na Klinici za bolesti uha, nosa i grla Medicinskog fakulteta u Zagrebu od 1955. do umirovljenja 1988. Specijalizirao je otorinolaringologiju (1958.). Od 1971. bio je primarius, od 1978. voditelj Alergološke ambulante, od 1978. šef laboratorijsko-dijagnostičkog odsjeka, godine 1980. stekao je zvanje alergologa, a 1981. naslov znanstvenog savjetnika. Godine 1959. započinje karijeru nastavnika na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, najprije kao asistent, od 1971. je docent, od 1976. izv. profesor, od 1980. redovni profesor otorinolaringologije.
U radu Hrvatskog planinarskog saveza sudjelovao je više od 75 godina. Bio je član izvršnog i nadzornog odbora, predsjednik ekspedicijskog odbora, Gorske službe spašavanja i predsjednik Saveza (1981. – 1983.). Čak 42 godine bio je urednik časopisa Hrvatski planinar. Suosnivač je Planinarskog društva Sveučilišta Velebit, Planinarskog društva Kliničkog bolničkog centra Maksimir i Planinarskog kluba Hrvatskog liječničkog zbora. Bio je inicijator osnivanja Velebitskog planinarskog puta (1969.) te neumorni stvaralac na svim područjima planinarskog djelovanja.
Osim medicine, studirao je na Filozofskom fakultetu (hrvatski i francuski) i na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu (geografiju), ali na njima nije diplomirao. Osobito je bio sklon terenskim istraživanjima (brojna putovanja, uvijek s notesom u ruci i fotoaparatom, kao sredstvom za dokumentaciju). Putovao je osobito po planinskim područjima raznih zemalja, gotovo svih europskih zemalja, a izvan Europe u Nepalu (Himalaja), Turskoj (Ararat), Kurdistanu, SAD (Rocky Mountains), Mongoliji, Indoneziji, Keniji, Polineziji, Sinaju itd. Na temelju putnih bilježaka i fotodokumentacije iz gotovo svih europskih zemalja i svih kontinenata (osim Australije), objavio je niz članaka, održao predavanja i izložbe. Prvi je u povijesti hrvatskog planinarstva istaknuo hrvatsku zastavu na jednom himalajskom vrhu (1970.). Trasirao je planinarske putove (npr. Velebitski planinarski put 1969.).
U njegovu književnom radu najviše dolaze do izražaja putopisi. Počeo ih je pisati 1950. a 2005. je nabolje od njih sabrao u knjizi "Život na planinarski način". U monografiji "Hrvatski književnik Ivo Andrić" (2002.) objavio je četrdesetak nepoznatih Andrićevih pisama i popratio ih komentarom.
Nema planinarske knjige izdane u drugoj polovici 20. stoljeća u čijem stvaranju nije imao udjela, najčešće kao urednik, a često i kao lektor, korektor, recenzent ili bar kao autor fotografija. Autor je s najviše planinarskih knjiga i članaka u Hrvatskoj. Uz spomenute objavio je i knjige "Velebit" (1969.), "Hrvatsko planinarstvo" (1975.), "Slike iz povijesti hrvatskog planinarstva" (1987.), "Hrvatska planinarska književnost" (1994.), "Zlatna knjiga Hrvatskog planinarstva" (2004), "Antologija Hrvatskog planinara" (s Alanom Čaplarom, 2008.) i monografiju "Hrvatsko planinarstvo u 1000 slika" (s Alanom Čaplarom, 2014.).
Objavio je oko 120 stručnih i znanstvenih radova te više od tisuću članaka u periodici i enciklopedijama. Od 1981. bio je član Hrvatske akademije medicinskih znanosti.
Za planinarsko djelovanje na zaštiti prirode primio je iz ruku dugogodišnjeg predsjednika Međunarodnog olimpijskog odbora Juana Antonija Samarancha priznanje Sport and Environment (Sport i okoliš) i dosad je jedini hrvatski nositelj tog uglednog priznanja.