Moglo se očekivati da ćemo na hrvatski prijevod neke od knjiga ovogodišnje dobitnice Nobela za književnost čekati dugo, da ga možda i neće biti jer se poezija prodaje slabo, a interes za manje poznata Nobel laureata u nas traje svega dok ne dođe sljedeći, no ovih su dana u nas objavljene, točno tako i naslovljene "Izabrane pjesme Louise Glück", izbor je napravio, pjesme preveo pjesnik i prevoditelj Petar Opačić, knjigu izdala Naklada Bošković. 150 primjeraka, doznajemo, otkupilo je Ministarstvo kulture, 50 preostalih poslano je u knjižare.
Opačić se desetljećima bavi prevođenjem anglosaksonskih pjesnika, do sad je prevodio tridesetak autora, prati pjesničku scenu u Kanadi i u SAD-u, prevođenja Louise Glück primio se čim je objavljena odluka Švedske akademije, zaklade koja dodjeljuje Nobelovu nagradu.
Tako brzo producirati knjigu ne bi bilo moguće da otprije dobro ne poznaje pjesnikinjin opus.
“Uvijek imam listu pjesnika koje želim prevesti, među njima je bila i Louise Glück, makar nije mi bila pri vrhu liste, neke sam druge pjesnike kanio prevoditi prije. A kad je dobila Nobela bilo mi je zapravo dosta jednostavno krenuti raditi. Jer, otprije sam je imao u kompjutoru, u memoriji, o njoj dosta razmišljao. Možda mi nije mi bilo osobito zahtjevno raditi na tom prijevodu i zato što sam se s njezinim pjesničkim svijetom lako našao, dijelimo slične senzibilitete", kaže prevoditelj, i sam autor velikog broja zbirki poezije.
Manje ga je zanimala "antička" i "transcendentalna" faza Louise Glück, fokusirao se probrati među onim dijelom opusa koji se bavi prirodom i odnosom prema prirodi.
"Ona ima mnoštvo pjesama na tu temu. Čini mi se da je baš u prirodi našla svoj alter ego, razgovarajući s biljkama. U tom kontekstu prirode se i otvara vertikala prema univerzalnom u njezinom pisanju. To me kod nje i ponajviše fascinira."
"Umrete kad vam umre duh", citira u razgovoru Opačić stih Louise Glück, pa zaključuje: "Mislim da je tu sukus sveg onoga što ta pjesnikinja piše i radi. Nije to šetnja po livadi pa pjesma, već promišljanje na tragu možda čak i Rousseaua, bježanje od napuštenosti, povratak. Pjesništvo je metafizički fenomen, a njezin je jezik muzej, u najboljem smislu te riječi.
Ona je perfekcionistica, nikada, recimo, nije pisala kao beat generacija, išla je uporno svojim putem, mimo onoga što je dominiralo oko nje. Pazi na svaku riječ, brusi je. Njezina je poezija bliže onome što su njegovali Francuzi, poput Mallarméa, Valéryja. Svaku pjesmu dorađuje dugo. Zato opus Louise Glück možda i nije tako golem. Njezini su stihovi, njezine su čitave knjige kao da ih je pincetom slagala", govori Petar Opačić.
Nije dvojio da će raditi izbor, a ne prijevod zbirke.
"Od ranije s Nakladom Bošković imam dogovor da radim izbore. Jer, ako prevedem samo jednu knjigu iz toga se teško može vidjeti kuda je neki pjesnik išao, kako se razvijao. A, u poeziji je uvijek rast, jer ako čovjek piše samo po jednoj matrici vrlo brzo se taj istroši.“