U svom redovitom lipanjskom izdanju, ove godine od 5. do 10. lipnja, u Zagrebu i Zadru održat će se Festival europske kratke priče (FEKP). Središnja tema ovogodišnjeg festivala su - promjene.
"Pogledamo li što se u protekle dvije godine dogodilo oko nas, što se događa danas, tema se gotovo sama nameće bez obzira na to tražimo li nešto drugo i novo u politici, ekonomiji, kulturi, književnosti, jeziku, načinima na koje se odnosimo jedni prema drugima ili smo, pak, skloni zagledati se u prošlost i pitati se što smo od nje naučili i jesmo li zapravo išta naučili. Dakle, bez obzira na to zazivamo li promjene ili ih se gnušamo, svijet se promijenio. Nema nazad. Ili možda ipak ima?" kao da glasno razmišlja i retorički pita Tomislav Kuzmanović, književni prevoditelj i, uz Vedranu Bibić, Katarinu Brajdić, Gordanu Matić, Tatjanu Peruško, Svena Popovića i Romana Simića, član uredničkog kolegija Festivala.
Kuzmanović nastavlja: "Želimo li, treba li nam taj povratak ili moramo dalje? Kako se s time nositi? Hoćemo li tu spoznaju potisnuti ili prigrliti? Premda nije baš vedra, čini se da će ova tema obilježiti vrijeme koje dolazi i nadam se da ćemo je tijekom tih nekoliko dana u lipnju uspjeti makar načeti. Barem u književnom, umjetničkom smislu.
Gotove odgovore sasvim sigurno nećemo dobiti, ali, kao što rekoh, naši će nam ovogodišnji gosti, domaći i strani, a ima ih tridesetak, pomoći da ih makar načnemo."
Ove godine na FEKP dolazi Hanif Kureishi. Doduše, bio je gost i 2020., ali u to pandemijsko doba s publikom i njegovim prevoditeljem na hrvatski, Borivojem Radakovićem, razgovarao je koristeći platformu Zoom.
Britanski pisac i filmaš, sin pakistanskih useljenika, autor romana "Buddha iz predgrađa" za koji je, tad debitant, dobio Whitbread Book Award, kasnije je veliki uspjeh imao i s "Intimom". Po romanu "Buddha iz predgrađa" BBC je napravio miniseriju, po "Intimi" je snimljen film, baš kao i po njegovoj priči "Moj sin fanatik". Kureishi je i scenarista za Oscara nominirane "Moje lijepe praonice". U novije vrijeme u nas je prevedena njegova knjiga "Ništa" (V.B.Z.).
"Ove smo godine znali da želimo dovesti Hanifa Kureishija. Naprosto smo to dugovali i njemu i sebi jer nam se prije dvije godine ispriječila pandemija, a gostovanje u digitalnom obliku, premda, naravno, vrijedno i zanimljivo, ipak ne može zamijeniti susret uživo, druženje, razgovor. Slična je priča i s Mazenom Maaroufom, palestinsko-islandskim piscem čije su nas 'Šale za snajperiste' oduševile još 2019. godine, čim je knjiga izišla, ali je iz istog razloga na FEKP-u mogao sudjelovati samo digitalnim putem", govori Tomislav Kuzmanović.
Mazen Maarouf je Palestinac, rođen u Bejrutu, odrastao u Libanonu među palestinskim izbjeglicama, a godinama živi na Islandu. Maarouf je pjesnik, pisac kratkih priča, prevoditelj, novinar.
Na FEKP-u gostuju i Jakuta Alikavazović, Andrea Bajani, Patricia Esteban Erlés, švicarski autor Michael Fehr, Rumena Bužarovska, Lana Bastašić, Lejla Kalamujić, Danilo Lučić…
Alikavazović je francuska autorica bosanskohercegovačkog i crnogorskog podrijetla. Rođena je u Parizu, objavljuje na francuskom, živjela je u Italiji i Velikoj Britaniji… Njezin prvi roman "Corps Volatils", objavljen 2008., dobio je nagradu Goncourt za debitantsko djelo.
Andrea Bajani među najnagrađivanijim je talijanskim piscima mlađe generacije. Patricia Esteban Erlés je španjolska književnica, kolumnistica i profesorica.
Kako se punila lista gostiju? Čime su se vodili radeći popis?
"Kao i u prethodnih dvadeset izdanja, uvijek postoji popis želja, autorica i autora koji su dragi uredničkom kolegiju FEKP-a, koje pratimo, čija imena ponekad šapnemo na uho nekom hrvatskom izdavaču ili prevodiocu i koje ćemo prije ili kasnije pokušati dovesti na festival. Velik je to popis i samo raste i raste. Mnoge se stvari, naravno, moraju poklopiti, mnoge se i ispriječe – u protekle se dvije godine zbog pandemije FEKP održavao i u digitalnom i u hibridnom obliku i uživo samo s hrvatskim autoricama i autorima ili pak s nikad manjim brojem stranih gostiju - ali ove smo godine sretni što se ipak možemo vratiti dobrom starom formatu s nastupima pred publikom. Vjerujte, jedva smo dočekali. A nadam se i da naša vjerna publika jedva čeka."
Kuzmanović ističe da se urednički kolegij FEKP-a nikada nije vodio pomodarstvom "ili željom da dovedemo nekog autora ili autoricu samo zato što su zvijezde ili su trenutačno na vrhu kakve ljestvice najprodavanijih naslova. Naš je motiv dobra i nova, ponekad možda i drukčija književnost, ona koja na ovaj ili onaj način pomiče granice i premda, naravno, svaki član kolegija ima vlastite afinitete i ideju što čini dobru priču, dobrog autora ili autoricu, odnosno dobru književnost, uvijek nam je cilj prije svega dovesti one pisce koje naprosto moramo čuti uživo i za koje, zbog sada već dvadeset godina iskustva, znamo da će se svidjeti hrvatskim čitateljima i ostaviti traga i na našoj književnoj sceni. Mislim da se u to uklapa i ideja predstavljanja domaćih autora i autorica kroz njihove nastupe i prijevode na engleski jezik, ali i naš Natječaj za kratku priču koji ove godine organiziramo u suradnji s Agencijom za mobilnost i programe EU."
Neki od autora koji gostuju na FEKP-u ove godine, ali i na prijašnjim izdanjima tog festivala, a čija djela nisu prevedena na hrvatski, slabo su poznati hrvatskoj publici. Kako ih u tom slučaju učiniti zanimljivima posjetiteljima festivala?
"Ove godine uz autorice i autore koji bi trebali biti poznati hrvatskoj publici jer pišu na jezicima koji su nam razumljivi, a tu prije svega mislim na Lanu Bastašić, Lejlu Kalamujić i Danila Lucića, a onda i na Rumenu Bužarovsku čije knjige imaju itekakvu sljedbu u Hrvatskoj, dovodimo i dvije autorice koje doista još nisu prevođene na hrvatski: Jakutu Alikavazović i Patriciu Esteban Erlés. Jakuta je rođena Parižanka, no ime joj ipak ne zvuči sasvim francuski, ali joj je rečenica proustovska ili možda ipak samo Jakutina, a Patricia je Španjolka čije mikropriče ili, kako ih mi volimo zvati, kratkiši (najbolji književni slatkiši), zaista imaju ono nešto, to više što su popraćene vrlo zanimljivim ilustracijama. Tu je i Michael Fehr, Švicarac s glasom Toma Waitsa, koji spajajući književnost i glazbu istražuje i, rekao bih, širi područje storytellinga. Andrea Bajani na festivalu će publici predstaviti prijevod svoje 'Knjige domova'. A kako neprevedene autore učiniti zanimljivima hrvatskoj publici? Za početak, FEKP već dvadeset godina dovodi autore koji su itekako saživjeli s hrvatskom publikom pa je možda to jedan od načina - publika nam naprosto vjeruje, ili se nadamo da nam vjeruje, a na nama je da to povjerenje ne iznevjerimo. Šalu na stranu, susret u živo, onaj trenutak kad se na pozornici spoje glas i pojava autora ili autorice s njihovim tekstom prevedenim na hrvatski zaista je poseban i "kupuje" čitatelja. Festivalski nastupi, a ove ćemo godine na otvaranju imati i poseban live-painting nastup Danijela Žeželja, pa potom razgovori, predstavljanja knjiga, novih prijevoda, ali prije svega čitanja uživo, druženja pisaca i publike, zabave poslije čitanja, omogućuju upravo taj poseban trenutak, dodir, ugođaj, i to je zapravo jedini recept i jedino što možemo obećati: čaroliju kratke priče", najavljuje Kuzmanović.
Koga bi voljeli vidjeti na FEKP-u, a ove godine, ipak, neće doći? Zašto baš to ime?
"Imenom ne bih nikoga spominjao, ne bih volio upasti u tu zamku, no, budući da sam rekao da je popis našeg uredničkog kolegija velik i neprestano raste, bilo bi lijepo kad bismo mogli vidjeti i ugostiti baš sve s tog popisa i to već za desetak dana, na otvaranju FEKP-a. Iskreno, premda smo prošle godine u divnoj atmosferi Visa i Hvara obilježili dvadeset godina postojanja i uspjeli se makar nakratko i pod maskama podružiti s našim dragim prijateljima, već je činjenica da ćemo u lipnju biti u prilici susresti se licem u lice s autoricama i autorima, slušati ih i s njima se bez bojazni družiti nagrada sama po sebi i zapravo odgovor na vaše pitanje: zašto baš ti ljudi? S jednim dodatkom - nadali smo se da će doći i dolaze!" kaže Kuzmanović.