Hans Christian Andersen, vjerojatno najpoznatiji danski autor dječje literature, nije pisao bajkovite, već životne priče; Mala sirena na koncu ne dobije kraljevića, od tuge se baci u more i pretvori u morsku pjenu.
Doduše, mnoge su Andersenove bajke, pogotovo u prijevodima, preinačene, ne bi li surovi kraj postao sretan završetak, jer je to tako u mnogim kulturama, kad je riječ o dječjoj literaturi, prihvaćenije; djeci nevoljko pričamo autentične priče, misleći da brutalnost svakidašnjice nije za te nježne godine. U Danskoj je pak književnoj tradiciji i djeci kazivati da je život siv, ne praviti ga ružičastim. Ovih je dana u nas izdana “Zenobija” (Sandorf), grafički roman namijenjen prvenstveno djeci, danskih autora, pisca Mortena Dürra i ilustratora Larsa Hornemana. U malo riječi i s puno odličnih ilustracija ispričana je potresna priča o sirijskoj djevojčici, Amini, izbjeglici koja se utapa u Sredozemnom moru, u pokušaju da dođe do Europe.
Amina putuje sama, brodom prekrcanim nesretnim ljudima. Ono malo što imaju, oni koji su se zatekli oko nje, dijele, pokušavajući pomoći djetetu koje je samo. Kad krene tonuti zauvijek zajedno s ostalima i brodom, Amina u mislima priča priču o majci, ocu, domu koji su nekad imali u Siriji, ratu, razaranjima. U “Zenobiji” je odgovor i za mnoge odrasle kojima nije jasno kako dijete samo završi na takvu putu, koji olako osuđuju roditelje.
Reakcije u školama
Autori “Zenobije” lani su u Danskoj dobili tri najvažnije nacionalne nagrade za dječju književnost i ilustraciju. Dürr i Horneman hrvatsko izdanje stripa predstavili su jučer na Zagreb Book Festivalu .
Strip je, kažu, namijenjen djeci od petog razreda nadalje. “Često idem po školama u Danskoj i držim javna čitanja ‘Zenobije’. Djeca su jako zainteresirana. Među njima je i malenih izbjeglica. Jednom mi je prišla djevojčica iz Sirije i upitala ‘Kako ste vi to znali?’ Odgovorio sam joj da ne znam, da samo pokušavam zamisliti kako je to bilo, da pokušavam pogoditi”, kaže Morten Dürr.
Je li tema utapanja sirijske djevojčice suviše brutalna za desetogodišnjake? “Imali smo jedno vrijeme, zapravo nekoliko mjeseci, drukčiji kraj priče, verziju u kojoj ona ne umire već je spašavaju ronioci. Jer, Zenobija je zapravo i ime broda koji leži potopljen nedaleko obale Cipra, zato ga i imamo u priči, turisti tamo idu roniti, to je silno popularna turistička ronilačka destinacija. Riječ je o teretnom brodu koji desetljećima leži potopljen. No, nekako se kraj u kojem sirijsku djevojčicu spašavaju ronioci doimao krivim, isuviše uljepšanim, pa smo naposljetku priču učinili ovakvom kakva sada jest. U školama često pitamo djecu što misle o tom kraju priče. Većina kaže da je ovakav kakav sad jest u redu, jer da je drukčiji, rat ne bismo tretirali dovoljno ozbiljno. Djeci dadem kontekst, kažem im da jedno od 88 izbjeglica koje stižu preko mora ne preživi put. Kad ispred sebe imate 90 učenika, a oni za razgovora shvate da jedan od njih okupljenih ne bi preživio - to je jako upečatljivo, to im pomogne razumjeti.” Konačno, nije to knjiga samo za djecu, makar pisana krajnje jednostavnim jezikom.
Sirijska kraljica
Dürr objašnjava otkud inicijalna ideja za priču: “U Danskoj se 2015. vodila oštra javna rasprava oko izbjeglica. Jedni su bili za to da se tim ljudima otvore vrata, govorili da naša država za to ima kapaciteta i da nam je to i ljudska obaveza, a drugi su pozivali da zbijemo svoje redove i ne puštamo ih u zemlju plašeći nas terorizmom i raznim avetima. O ljudima se uglavnom govorilo kroz brojke, statistike, financije, kao o objektima, reduciralo ih se na neljudski teret. Htio sam napisati kratku priču koja bi se bavila tom temom izbjeglica.”
Zašto “Zenobija”, sirijska kraljica Palmirskog Carstva poznata po ustanku protiv Rimljana? “Želeći napisati nešto o Sirijcima i izbjeglištvu krenuo sam googlati sirijske poslovice. I tako sam naišao na poslovicu koja kaže ‘Ako može Zenobija, možeš i ti.’ Tek tad sam išao istraživati tko je Zenobija i kakve se sve priče vežu uz nju. Ona je moćna, snažna žena, inspiracija i uzor.”
Osim što je veći dio njegovih priča namijenjen dječjim čitateljima, prirodno je, kaže, da je lik njegove priče dijete “jer Sirija je zemlja koja je imala jako mlado stanovništvo, pola onih koji su danas izbjeglice su djeca, mlađi od 18 godina”.
Napisavši “Zenobiju” potražio je ilustratora. “Bila je to puno duža priča, tekstualno duža, daleko opširnija. No, kad je Lars Horneman napravio crteže, izbacili smo puno teksta, zaključili smo da riječi više nisu potrebne.”
Horneman, ilustrator, koji je na knjizi, s povremenim prekidima, radio oko godinu dana, komentira: “Teško je bilo nacrtati osobu koja se utapa na 80 stranica. Možda mi je zato trebalo tako puno vremena…”