Zapravo ne znam, a nisam mogao niti doznati kakav je čovjek uistinu bio Marko Turk, glavni lik moje knjige ‘Srce mog medvjeda‘. Živio je od 1860. do 1940. godine i malo je tog, gotovo ništa, o njemu ostalo zapisano. Bio je siromašan seljak koji je živio u brvnari na Risnjaku kao šumski pustinjak. Zato sam mu morao dati osobnost kakvu mislim da bi mogao imati takav čovjek. Za to sam se koristio svojim, ali i iskustvima drugih ljudi koje znam. Nekima od njih je život s prirodom i u prirodi ideal kojem streme i danas, možda i jače nego prije 100 godina - ali svaka se odluka plaća. Što se time dobije, što se gubi, to su stvari koje propitujem u knjizi. I koliko toga u životu možemo kontrolirati, čak i kad smo napravili drastične korake da bismo živjeli po svome. To je bila ironija i Markova života, ali i pitanje za mnoge od nas danas - kaže Milan Majerović Stilinović koji će svoj roman ‘Srce mog medvjeda‘, u izdanju Libricona, promovirati u četvrtak 1. lipnja u zagrebačkom ‘Hoću knjigu Mergastoreu‘.
- Knjiga je nastajala više od tri godine, od trenutka kad sam u NP Risnjak naišao na info ploču koja je ukratko objašnjavala ime lokacije Markov brlog. Taj kratki tekst me je nekoliko mjeseci kopkao, dok se početna ideja nije pretvorila u odluku da napišem roman o neobičnom čovjeku iz prošlosti koji je u živeći u šumi navodno pripitomio medvjeda. Slijedilo je dvije godine istraživanja, pripreme, čitanja i hodanja a zatim godinu dana pisanja samog romana. Najtežih godinu dana u smislu kreativnog izazova - govori novinar koji je radio u brojnim televizijskim, radijskim i internetskim medijima, a od 2013. radi kao glasnogovornik Hrvatskog društva skladatelja (HDS) i njegove stručne službe ZAMP. Prije dvije godine objavio je svoj prvijenac - ‘Što sam naučio na planini‘, zbirku 50 kratkih priča u hodu nadahnutih boravcima u prirodi, susretima s ljudima, živim bićima i prirodnim fenomenima na koje nailazi tijekom svoj najdražeg hobija planinarenja. Čime ga je očarao Gorski kotar u kojem je smještena radnja njegovog novog romana?
- Svojom zelenom snagom, divljom ćudi njegovih zvijeri koje žive nadomak malim mjestima i prijateljski mentalitet goranskih ljudi. To je krasan kraj u kojemu se teško živi, ali tamošnji ljudi na to su navikli. Možda im priroda, premda je tamo ona često i okrutna, svojom ljepotom nadoknađuje stvari koje imamo mi u većim centrima - poručuje Milan Majerović Stilinović.