Pod naslovom "Rađanje nacije" francuski Le Figaro objavio je recenziju prijevoda zbirke priča Jurice Pavičića "Skupljač zmija" ("Le Collectionneur de serpents"), koju je kod nas izdao nakladnik Profil.
Treće djelo Jurice Pavičića objavljeno u Francuskoj, nakon romana "L‘eau rouge" (Crvena voda" Profil), "La femme du deuxième étage" (Žena s drugog kata Profil) i
"L‘eau rouge" i "La femme du deuxième étage", "Le Collectionneur de serpents" potvrđuje talent hrvatskog pisca, ali ovaj put u danas vrlo rijetkom registru kratke priče, navodi Le Figaro. Pet priča koje čine knjigu oslikavaju Hrvatsku u vrijeme sukoba koji su razdirali tadašnju Jugoslaviju (1991. - 1995.) i u poraću.
"Obični mladi ljudi koji su jučer bili djeca nađu se licem u lice s trojicom neprijateljskih zarobljenika, stan pun krunica za prodaju, dva brata koje je mir razdvojio, ‘narodni heroj‘, pravda i ratni zločinci, sve su to motivi koje Pavičić razvija, koji su i jednostavni i moćni. Daleko od "poučnih" priča u slavu hrvatskog nacionalizma, kratke priče Jurice Pavičića destiliraju oholo razočaranje. Vrijeme kada je sve bilo jednostavno, kada je dobre i zle djelilo pedesetak metara makije, zamijenilo je vrijeme žalovanja i ruševina. Slike napuštenih kuća zbog kojih se ratovalo: netko ili nešto ih je nekada opustošilo: glad ili žandari, ova ili ona vjera, ovaj ili onaj rat... Negdje mora biti i rov ispod hrasta koji ostao netaknut, kao spomen na neki daleki i glupi rat", piše Le Figaro, koji hvali i osjećaj, dramaturgiju te sveukupnu uspješnost ove "vrlo lijepe zbirke". Knjiga u Francuskoj košta 12,90 eura.
Jurica Pavičić je hrvatski romanopisac, scenarist, pisac kratkih priča, kolumnist i novinar Jutarnjeg lista. Literarni ugled stekao je svojim kratkim pričama, te trilerima i kriminalističkim romanima u kojima miješa socijalnu analizu s mračnom vizijom ljudske prirode i kompleksnim moralnim situacijama. Dobitnik je više književnih nagrada. Njegov roman Crvena voda (objavljen 2017.) dobio je nakon prijevoda na francuski 2021. nagrade Le Points i nagradu Grand Prix de la litterature policiere za najbolji europski kriminalistički roman.
Jurica Pavičić rođen 1965. u Splitu, gdje je i danas živi. Svoju obitelj opisuje kao "tipičnu obitelj socijalističke srednje klase, plod socijalističke modernizacije." Otac mu je bio inženjer kemije u tvornicama plastične mase u okolici Splita. Majka mu je bila nastavnica u srednjoj strukovnoj školi. Obitelj s očeve strane mu je podrijetlom iz mjesta Vrbanj u ruralnoj unutrašnjosti Hvara. Majčina je podrijetlom iz sirotinjskog baroknog predgrađa Splita, Velog Varoša.
Pavičić je u Splitu završio osnovnu i srednju školu. Diplomirao povijesti i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom studija, počinje pisati filmsku kritiku u studentskom časopisu Kinoteka. Koncem 1989. dobiva ponudu da postane prvo književni, a potom i filmski kritičar Slobodne Dalmacije. Tada se i trajno vraća u Split.
Od 1990. radi kao filmski kritičar i kolumnist različitih novina (Slobodna Dalmacija, Vijenac, Zarez, Nedjeljna Dalmacija). Godine 1992. nagrađen nacionalnom nagradom za filmsku kritiku Vladimir Vuković. Od 1994. piše u različitim novinama tjednu kolumnu Vijesti iz Liliputa u kojoj secira društvo, politiku i kulturu ratne i poslijeratne Hrvatske. Za tekstove iz te serije 1996. dobiva nagradu nacionalnog novinarskog društva Marija Jurić Zagorka, 2002. nagradu za doprinos novinarstvu Veselko Tenžera, a 2007. nagradu Miljenko Smoje Slobodne Dalmacije. Godine 2000. Pavičić seli u Jutarnji list gdje kolumna Vijesti iz Liliputa i danas izlazi.
Novinske tekstove sabrao je u više svezaka: Vijesti iz Liliputa (2001), t Split by Night (2003), Nove vijesti iz Liliputa (2011). U zbirci eseja Knjiga o jugu (2020) sabrao je eseje i novinaske tekstove o Dalmaciji i Mediteranu.
U književnosti se javlja 1997. socijalnim trilerom Ovce od gipsa u kojem problematizira tematiku ratnog zločina u ambijentu ratnog Splita godine 1992. Taj će roman iduće godine biti nominiran za nacionalnu proznu nagradu Gjalski.